REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 10. Pp-12864/2021

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Solinu

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ, uz sudjelovanje Kristine Ojdanić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. M. , a kojeg brani T. B. , odvjetnica u S. , zbog prekršaja iz članka 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ 62/15, 42/20, 144/22), a kažnjivog po članku 29. stavku 1. točka 1. istog Zakona i dr., povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin broj: 511-12-32/05-5-225-1/2021 od 10. studenog 2021., nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. veljače 2024. u izočnosti okrivljenika, braniteljice i ovlaštenog tužitelja, 29. veljače 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

D. M. , OIB: …, sin D.  i G. dj. K.,  rođen  …  u  M.,  NJ., s prebivalištem u S. , P. M. ….,

VŠS, medicinski tehničar, zaposlen, mjesečna primanja oko 1.300,00 eura, (opterećen kreditom), lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

I.

k r i v  j e

a/ što je 6. studenog 2021. u 23:25 sati u S. , H. …., u caffe baru "B. ", prilikom obavljanja policijske radnje racije, na upit policijskog službenika da ustupi svoju osobnu iskaznicu na uvid poradi utvrđivanja identiteta, osobnu iskaznicu dati,

dakle, odbio dati osobnu iskaznicu na uvid ovlaštenoj osobi,

čime je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ 62/15, 42/20, 144/22), a kažnjiv po članku 29. stavku 1. točka 1. istog Zakona

pa mu se na temelju odredbe članka 29. stavku 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ 62/15, 42/20, 144/22)

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 20,00 eura (dvadeset eura)

Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u smještanju u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva i to vrijeme od 7. studenog 2021. u 00:00 sati do 7. studenog 2021. u 8:50 sati kada je pušten na slobodu pa se smatra da je okrivljenik u cijelosti podmirio izrečenu novčanu kaznu.

Na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. i stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Troškove postupka uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

II.

Okrivljeni: D. M. (podaci navedeni na stranici 1 presude)

Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

b/ "dana 06.11.2021. godine oko 23,25 sati na adresi H. … u S. , u caffe bar "B. " narušavao javni red i mir pod utjecajem alkohola (0,92 g/kg) na način da je prilikom provođenja policijske radnje racija, riječima se obratio policijskom službeniku: "Neću ti dati ništa, ne moram ja tebi dati ništa, pusti me, makni se aj"! Nakon što je udaljen iz ugostiteljskog objekta, okrivljeni je počeo negodovati I nastavljao sa gore opisanim ponašanjem, da bi u jednom trenutku izvadio mobitel iz džepa i počeo slikavati policijske službenike. ",

čime da bi počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda I mira („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22).

Obrazloženje

1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin podnijela je protiv okrivljenika optužni prijedlog pod gore navedenim brojem, a zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

2. Okrivljenik se očitovao da je razumio optužni prijedlog i da se ne smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

2.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je točno da se predmetne prigode nalazio u navedenom cafffe baru u S. i također da je točno da je bio pod utjecajem alkohola (0,92 g/kg). Također da je točno da su predmetne prigode pristupili policijski službenici, a jedan od njih da ga je tražio osobnu iskaznicu. Međutim, on u tom trenutku da nije imao kod sebe osobnu iskaznicu jer da se ista nalazila u vozilu kojeg je parkirao neposredno ispred caffe bara (otprilike 5 metara od istog). Navedeno da je i objasnio policijskom službeniku, točnije da nije istina da mu je odbio dati osobnu iskaznicu već da mu je rekao da će po istu otići u vozilu parkirano ispred caffe bara, a što da mu je isti i dopustio. Međutim, način na koji mu je dopustio da ode po istu u svoje vozilo, po njemu da je bio dosta bahat i neprofesionalan s obzirom da mu se uredujući policijski službenik obraćao sa "Ti", a dok se on policijskom službeniku cijelo vrijeme obraćao sa "Vi". Smatra da ni jednim svojim postupkom nije uvrijedio ili omalovažavao uredujuće policijske službenike i da nije istina da im je govorio riječi navedene u optužnom prijedlogu. Nakon što je otišao po svoju osobnu iskaznicu i donio ju je policijskom službeniku, da je zamolio istog da mu se predstavi imenom i prezimenom ili brojem značke, a pošto je isti odbijao to učiniti, da je izvadio svoj mobitel i istog uslikao, a da se sve to događalo ispred navedenog caffe bara. Nakon što je policijski službenik vidio da ga je uslikao mobitelom, da mu je naredio da mu da svoj mobitel, a on da je to odbio iako da ga je isti upozorio ako mu ne da mobitel da će ga privesti, a što je naposljetku i učinio. Na poseban upit suda okrivljenik je naveo kako niti on, a niti njegova braniteljica nisu pisali nikakvu vrstu pritužbe policiji na postupanje uredujućeg policijskog službenika. Zbog svega navedenog da smatra da nije počinio nikakav prekršaj.

3. U dokaznom postupku pročitani su: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Solin serijski broj: 02007731 od 7. studenog 2021. i službena zabilješka Policijske postaje Solin od 6. studenog 2021. Naposljetku je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 29. veljače 2024. za okrivljenika.

3.1. Iz označene službene zabilješke Policijske postaje Solin, sastavljene po policijskom službeniku T. V. , proizlazi da je navedeni policijski službenik predmetne prigode zajedno sa kolegama iz Policijske postaje Solin vršio policijsku radnju - raciju u caffe baru " B ." u S. , ulica H. .. Prilikom obavljanja spomenute radnje da je postupao prema NN muškoj osobi na način da je istoj prišao za stol i upoznao ju sa novonastalom situacijom te je istoj izdao naredbu da mu ustupi osobnu iskaznicu poradi utvrđivanja identiteta. Navedena muška osoba, ničim izazvana da je bila drska te govorila "Zašto baš mene", te je odbijala dati osobnu iskaznicu. Nakon ponovne izdane naredbe upozorenja da mora dati osobnu iskaznicu, ista da mu se obraća riječima: "Neću ti dati ništa, ne moran ja tebi dat ništa, pusti me, makni se, aj". Nakon toga da je toj muškoj osobi naredio da izađe iz objekta i pođe s njima u policijsku postaju, a što da je ista uradila. Prilikom izlaska iz navedenog objekta, navedena muška osoba da je nastavljala negodovati te u jednom trenutku iz džepa izvadila mobitel i počela slikavati policijske službenike. Bez sredstava prisile da je dovedena u policijsku postaju Solin na prekršajnu obradu, a gdje da su utvrdili da se radi o D. M. rođenom ...

3.1.1. U odnosu na pročitanu označenu službenu zabilješku okrivljenik je izjavio kako u svemu ostaje pri svojoj obrani te da nije istina da je odbijao dati osobnu iskaznicu uredujućem policijskom službeniku, a niti da im se obraćao navedenim riječima. U odnosu na pročitanu službenu zabilješku braniteljica je iznijela primjedbu navodeći da sadržaj iste nije istina jer da je njezin branjenik predmetne prigode, a nakon što su mu policijski službenici dopustili da ode po svoju osobnu iskaznicu u vozilu, predao policijskom službeniku osobnu iskaznicu i baš na temelju te osobne iskaznice da je policijski službenik provjerio osobne podatke branjenika pa dakle, da nije istina da bi isti odbio policijskom službeniku dati osobnu iskaznicu, a također da nije istina da im se obraćao kako je to označeno u optužnom prijedlogu.

3.2. Iz označenog izvatka iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske razvidno je da okrivljenik do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavan odnosno osuđivan.

4. Sud je odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka policijskog službenika L. P. , a s obzirom da je stanje stvari dovoljno razriješeno za donošenje odluke pa bi se provođenjem navedenog dokaza postupak bespotrebno odugovlačio. 5. U završnoj riječi braniteljica je navela kako je jasno i nedvosmisleno kako okrivljenik nije počinio prekršajna djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, okrivljenik da nije uputio niti jednu uvrjedljivu riječ, pogrdni naziv ili psovku kojom bi uvrijedio ili omalovažio policijskog službenika. Posebno da se napominje kako se u činjeničnom opisu radnje prekršaja iz optužnog prijedloga okrivljeniku na teret stavlja između ostalog da osobnu iskaznicu nije htio dati, a što je netočno jer da je upravo iz točke 1/ optužnog prijedloga razvidno kako su osobni podaci provjereni uvidom u ispravu osobna iskaznica pripadajućeg serijskog broja. Slijedom navedenog da je jasno kako prekršaj opisan u optužnom prijedlogu u odnosu posebice na osobnu iskaznicu okrivljenik nije počinio. Slijedom iznijetog predložila je sudu okrivljenika osloboditi od odgovornosti u ovoj prekršajnoj stvari.

6. Nije sporno da se okrivljenik predmetne prigode nalazio u navedenom caffe baru u S... Također nije sporno ni to da su u navedeni caffe bar predmetne prigode pristupili policijski službenici, a nije sporno ni da je jedan od policijskih službenika koji je predmetne prigode pristupio u navedeni caffe bar, od okrivljenika tražio osobnu iskaznicu. Međutim, sporno je je li okrivljenik predmetne prigode odbio dati na uvid policijskom službeniku osobnu iskaznicu, odnosno je li počinio prekršaj iz članka 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kažnjiv po članku 29. stavku 1. točka 1. istog Zakona.

7. Naime, iz označene službene zabilješke, u kojoj je detaljno i okolnosno opisana radnja počinjenja predmetnog prekršaja i to na temelju neposrednog opažanja uredujućeg policijskog službenika u okviru njegove nadležnosti za provođenje nadzora i policijskih ovlasti i koja shodno tome predstavlja pravovaljan dokaz u smislu odredbe članka 158. stavak 5. Prekršajnog zakona kojeg kao takav prihvaća i ovaj sud, nedvojbeno proizlazi da je predmetne prigode u navedenom caffe baru doista obavljena policijska radnja racije te da je okrivljenik odbio dati osobnu iskaznicu policijskom službeniku koji je postupao prema njemu i tražio da mu ustupi osobnu iskaznicu na uvid poradi utvrđivanja identiteta.

8. Zbog navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče počinjenje predmetnog prekršaja kao niti primjedbe okrivljenika i braniteljice iznijete na označenu službenu zabilješku ocjenjujući iste neosnovanim i usmjerenim izbjegavanju prekršajne odgovornosti okrivljenika za predmetni prekršaj. Naime, to što je u označenom optužnom prijedlogu navedeno da su osobni podaci okrivljenika provjereni uvidom u osobnu iskaznicu ne znači da je okrivljenik predmetne prigode u navedenom caffe baru kada je uredujući policijski službenik postupao prema njemu i zatražio na uvid osobnu iskaznicu, istu i dao uredujućem policijskom službeniku, kako to pogrešno ističe braniteljica u završnoj riječi, jer je optužni prijedlog optužni akt koji se naknadno sastavlja u prostorijama policijske postaje, a ne na mjestu događaja, a okrivljeniku se stavljalo na teret da je odbio dati na uvid policijskom službeniku osobnu iskaznicu predmetne prigode u navedenom caffe baru, ne naknadno kada je isti odveden u prostorije policijske postaje. Nadalje, sve da je i točna obrana okrivljenika da on u navedenom caffe baru nije imao kod sebe osobnu iskaznicu (jer je ista bila u vozilu) već i samim time bi okrivljenik ostvario obilježja predmetnog prekršaja jer je prema članku 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici propisano da će se novčanom kaznom od 20,00 eura kaznit se za prekršaj osoba koja kod sebe nema osobnu iskaznicu ili je odbije dati na uvid ovlaštenim osobama.

9. Slijedom svega iznijetog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 6. studenog 2021. godine u 23:25 sati u S., n a a d r e s i H. …, u caffe baru "B.", prilikom obavljanja policijske radnje racije, na upit policijskog službenika da ustupi svoju osobnu iskaznicu na uvid poradi utvrđivanja identiteta, osobnu iskaznicu odbio dati, a čime je ostvario sva obilježja prekršajnog djela iz člana 16. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kažnjivog po članku 29. stavku 1. točka 1. istog Zakona zbog čega je proglašen krivim.

10. Budući da je kažnjivom odredbom članka 29. stavka 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici propisana novčana kazna u točno određenom-fiksnom iznosu od 20,00 eura, ovaj sud je, ne nalazeći postojanje razloga iz članka 37., 42. i 43. stavak 1. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne ili primjenu mjere upozorenja – opomene, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u propisanom fiksnom iznosu smatrajući da će se upravo tom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. U izrečenu novčanu kaznu na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u smještanju u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredtsva pa se smatra da je okrivljenik u cijelosti podmirio izrečenu novčanu kaznu.

11. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka na temelju odredbe članka 138. stavak 2. točka 1., 3. i stavak 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota suda određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

12. Što se tiče preostalog prekršajnog djela koje se okrivljeniku označenim optužnim prijedlogom stavljalo na teret, a činjenično opisanog i pravno označenog kao pod točkom b/ izreke presude pod II., sud smatra kako nema dokaza bi okrivljenik počinio to djelo.

13. Naime, prihvaćajući označenu službenu zabilješku iz već navedenih razloga, sud je nedvojbeno utvrdio da se okrivljenik predmetne prigode policijskom službeniku koji je postupao prema njemu obratio riječima: "Neću ti dati ništa, ne moram ja tebi dati ništa, pusti me, makni se aj"!, te da je prilikom izlaska iz navedenog objekta, nastavljao negodovati te u jednom trenutku iz džepa izvadio mobitel i počeo slikavati policijske službenike.

14. Omalovažavanje je umanjivanje vrijednosti, važnosti, podcjenjivanje te se može manifestirati verbalno (izgovorenim riječima), znacima i stvarnim radnjama čiji je cilj omalovažavanje. Vrijeđanje se odnosi na činidbe kojima se bez dužnog poštovanja izražava nepristojnost i nanose uvrede. Opisane radnje okrivljenika (upućivanje navedenih riječi uredujućem policijskom službeniku, negodovanje i "slikavanje" policijskih službenika) ne mogu se okarakterizirati kao radnje kojima se negira vrijednost koju imaju službene osobe, a niti predstavljaju riječi ili radnje uvredljivog sadržaja dakle, ne mogu se okarakterizirati kao uvredljive ili omalovažavajuće. Naime, to što se okrivljenik predmetne prigode obratio uredujućem policijskom službeniku navedenim riječima, uz negodovanje i slikavanje koje se događalo na javnom mjestu ne predstavlja omalovažavanje ili vrijeđanje policije već eventualno ometanje u obavljanju službene dužnosti utvrđivanja identiteta na temelju zatražene osobne iskaznice ili izbjegavanje podvrgavanju policijskoj kontroli, a za koje radnje policija ima druge mogućnosti provođenja službenih postupaka (dovođenje u službene prostorije policije i sl.). Ovakve radnje okrivljenika s obzirom na sve navedene okolnosti ne mogu se svesti pod definiciju omalovažavanja ili vrijeđanja službe policije. Nadalje, okrivljenik opisanim radnjama predmetne prigode nije niti narušavao javni red i mir jer se navedenim riječima obraćao policijskom službeniku bez vike ili galame, a negodovanje i slikavanje policijskih službenika na javnom mjestu ne predstavljaju druge načine kojima bi se narušavao javni red i mir.

15. Slijedom iznijetog, ovaj sud smatra da nema dokaza da bi okrivljenik predmetne prigode počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret odnosno da bi ostvario sva bitna obilježja prekršajnog djela iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koje je činjenično opisano kao u izreci ove presude pod b/ u točki II. pa je stoga okrivljenika oslobodio od optužbe sukladno odredbi članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona.

16. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkama I. i II.

Solin, 29. veljače 2024.

Zapisničarka

S u t k i n j a

Kristina Ojdanić

Petra Dujmović Vranješ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Solinu, Kralja Zvonimira 81, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljeniku, braniteljici, tužitelju, u spis