Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-304/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R.F., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, od 5. lipnja 2023., br. K-352/2022-50, u sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. R.F. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru proglašen je krivim opt. R.F. pod toč. 1. izreke, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te pod toč. 2. izreke, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, te je osuđen za kazneno djelo iz čl. 179.a. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.2. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 06. rujna 2022. do 06. listopada 2022., te u istražnom zatvoru od 01. ožujka 2023. pa nadalje.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80 /22 – dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 132,72 eura/1.000,00 kuna, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 4. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi i nužne izdatke i nagradu branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, sukladno isplaćenim sredstvima iz proračunskih sredstva suda, visina kojih će se odrediti posebnim rješenjem.

2. Općinski sud u Zlataru po izvanraspravnom vijeću, pod svojim br. Kv-254/2023 od 31. kolovoza 2023., ukinulo je istražni zatvor protiv opt. R.F. iz razloga što je optuženik proveo u istražnom zatvoru ukupno 7 (sedam) mjeseci, a koliko iznosi i neuvjetovani dio kazne, odnosno proteka roka iz čl. 133. st. 1. toč. 3. i st. 3. ZKP/08.

3. Protiv te presude žali se opt. R.F. putem branitelja I.R., odvjetnika iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi krivnje po obje točke optužnice i odluku o troškovima ukine, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim vijećem.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da su razlozi u pobijanoj presudi potpuno nejasni, da je sud nekritički prihvatio krivnju za obje točke optužnice a da uopće nije ispitao sadržaj i da nisu povezani elementi ostvarenja bića kaznenog djela iz izreke s materijalnim dokazima, vremena i mjesta počinjenja djela, iz kojeg razloga je presuda nerazumljiva i proturiječna. Nadalje, prigovara da je sud počinio i povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, kada je odbio dokazni prijedlog obrane da se zatraže podaci od Hrvatskog zavoda za socijalni rad u pogledu okolnosti kada su podneseni dva zahtjeva za skrbništvo nad mlt. djetetom M.

7.1. Suprotno takvom žalbenom navodu optuženika, pobijana presuda nema nejasnoća ni proturiječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima time da je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je naročito dana ocjena proturiječnih dokaza. Prvostupanjski sud je ocijenivši sve izvedene dokaze iste doveo u uzajamnu međusobnu vezu i u svojoj ukupnosti, dovodeći ih uz analizu i ocjenu obrane optuženika i njegovog odnosa s oštećenicima je pravilno utvrdio, da optuženik nije osporavao konfliktne odnose sa oštećenicima, vikanje, vrijeđanje i svađe, te u pogledu određenog sadržaja SMS poruka, a da su oštećenici i u tome iskazivali vjerodostojno i suglasno decidiranim i sasvim određenim iskazima koje terete optuženika za opisanu radnju nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio vrijeme i mjesto počinjenja djela opisano pod toč. 1. i 2. izreke, iz kojeg razloga nema iz žalbe opisanih nejasnoća. Pravilno je ocijenio sud da je optuženik prijetio oštećenicima smrću, a da su takve riječi kao tako izrečene objektivno bile podobne da kod bivše supruge P.K. i njenog prijatelja K.Č. izazove opravdani strah i osjećaj ugroženosti. Nadalje, prvostupanjski sud je osnovano odbio izvođenje dokaza pribavljanja podatka o podnešenim zahtjevima za skrbništvo nad djetetom, pravilno ocijenivši da se navedenim podatkom ne bi utvrdila neka važna činjenica u svezi kaznenih djela koja su predmet kaznenog postupka. Kraj takvog stanja, nisu počinjene opisane povrede na koje upire žalitelj.

8. Optuženik se žali zbog povrede Kaznenog zakona, međutim, taj prigovor u žalbi uopće ne obrazlaže. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljenih prigovora po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da je povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika.

9. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je isti pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su ponašanjem optuženika ispunjena bića kaznenih djela kod kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te u dva kaznena djela prijetnje i to iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i iz čl. 139. st. 2. KZ/11, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Smatra da ponašanje optuženika opisanog u radnji pod toč. 1. ne bi predstavljalo teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio takvo ponašanje optuženika iz izvedenih dokaza. Isto tako, smatra da je za radnje opisanim u toč. 2. izreke sud pogrešno zaključio, da je dokazano da je optuženik uputio riječi prijetnje smrću bivšoj supruzi P.K. i njenom prijatelju K.Č., te da iz izvedenih dokaza je vjerojatnije, kako je optuženik iznio u obrani da je među njima nesporno bilo vrijeđanja i vikanja, a da je to bilo i u SMS porukama. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nakon izvedenih dokaza nije imao dovoljno vjerodostojnih i nedvosmislenih dokaza, koji bi nedvojbeno uputili da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje oštećenicima.

9.1. Protivno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio i pojedinačno i u međusobnoj vezi i pri čemu je naročito dao ocjenu vjerodostojnosti proturiječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud pozorno je ocijenio obranu opt. R.F., iskaze svjedoka žrtava bivše supruge P.K. i njenog prijatelja K.Č., te iskaz svjedoka S.D.K. – majke od žrtve i B.B. – susjede od žrtve, te pravilno analizirao i vrednovao, da su iskazi žrtava i svjedoka suglasni i vjerodostojni i u skladu s materijalnom dokumentacijom (SMS porukama, sadržajem službene bilješke zamjenice ODO u Zlataru od 5. rujna 2022.) u svezi protupravnih radnji opisanih u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude. Tako iz iskaza žrtava valjanom analizom i ocjenom je sud utvrdio da su detaljno opisali ponašanje optuženika, njegovo učestalo kontaktiranje i uznemiravanje, izrečene prijetnje smrću, te strah od optuženika i toga pravilno zaključio, da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, a koja su u pogledu opisa radnji svojim iskazom potvrdili navedeni svjedoci i materijalna dokumentacija. Sud je pravilno zaključio da je obrana optuženika neuvjerljiva i proturiječna provedenim dokazima i materijalnoj dokumentaciji, te da je optuženik sa više svojih postupanja od mjeseca lipnja do 23. kolovoza 2022. svoju bivšu suprugu ponižavao, posramljivao i dovodio u stanje dugotrajne patnje učestalim vrijeđanjem i telefonskim pozivima, porukama i uznemiravao, dolazeći na njeno radno mjesto, te kod navedene žrtve prouzročio osjećaj poniženosti, bespomoćnosti i straha. Nadalje, pravilno je sud zaključio kada je iz izvedenih dokaza utvrdio, da je optuženik izrekao žrtvama riječi ozbiljne prijetnje smrću, te da je kod njih izazvao osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, na način kako je to opisano u radnji iz toč. 2. izreke, te da su po iskazima žrtava izrečene prijetnje ozbiljno shvaćene i iste su izazvale promjenu u vidu njihove uznemirenosti i straha, te bojazni za vlastiti život i sigurnost. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda, kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opisanim radnjama optuženik počinio sva bitna obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 na štetu bivše supruge P.K., opisano u toč. 1. izreke presude, te kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 na štetu bivše supruge P.K. i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu K.Č., opisana u toč. 2. izreke, za koja djela je optuženika pravilno proglasio krivim i osudio po zakonu.

11. Suprotno žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, kada je pojedinačno utvrđivao kazne zatvora za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koje pojedinačne kazne su i po ovom drugostupanjskom sudu pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene sve okolnosti, pa je tako od olakotnih, pravilno sud ocijenio neosuđivanost optuženika, njegove osobne i imovinske prilike, da je otac troje djece od kojih je jedno malodobno i o kojoj djeci isti treba skrbiti, dok je od otegotnih, pravilno sud utvrdio da je pri izvršenju djela optuženik u protupravnom ponašanju iskazao upornost i ustrajnost. Stoga je prvostupanjski sud, sukladno čl. 51. KZ/11, pravilno osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11 istome izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se dio od navedene jedinstvene kazne zatvora izvršava 7 (sedam) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo takva jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju i primjena djelomično uvjetne osude, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, je primjerena osobi optuženika i težini i brojnosti djela i po ocjeni ovog suda dostatna da može utjecati na optuženika da i nakon izdržane neuvjetovane kazne u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, se može očekivati da više neće činiti nova protupravna djela, a da će ovako izrečena kazna po vrsti i trajanju imati učinke i na druge da ne čine kaznena djela, odnosno da bi se njome ostvarili ciljevi specijalne i generalne prevencije, te svrha kažnjavanja, izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela i jačanjem povjerenja građana u pravni poredak u temeljen na vladavini prava.

12. Nije osnovan prigovor žalitelja zbog odluke o troškovima, a koji ne obrazlaže. Naime, kada je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim, pravilno ga je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da nadoknadi troškove postupka, pobliže navedene u izreci presude, o čemu su dani valjani razlozi u 27. odlomku obrazloženja.

13. Za napomenuti je, kada prvostupanjski sud nije primijenio odredbu o ublažavanju kazne iz čl. 48. KZ/11, kada je optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11, a ispod zakonom propisanog minimuma od 1 (jedne) godine, da je time sud povrijedio odredbu Kaznenog zakona, ali u korist optuženika, na koju drugostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti reagirati, iz razloga što nije bilo žalbe državnog odvjetnika.

14. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je istu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 29. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić