Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1498/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. V. rođene D., OIB: ..., 2. tužitelja A. S. rođena D., D., OIB: ..., 3. tužitelja J. D. pokojnog S., D., OIB: ..., 4. tužitelja N. T. pokojnog L., Š., OIB: ..., 5. tužitelja J. T. pokojnog N. iz S., OIB: ..., 6. tužitelja P. T. pokojnog J., Š., OIB: ..., 7. tužitelja P. T. pok. M., Š. O.: ...., 8. tužiteljice I. T. iz Š., OIB: ..., pod 9. tužitelja M. T. iz Š., OIB: ... i pod 10.- tužitelja P. T. iz Š., OIB: ..., a ovi pod 8., 9. i 10., svi kao nasljednici ranijeg tužitelja pod 8. R. T. pok. M. iz Š., i svi zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. & P., odvjetnicima u S., protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3240/17 od 16. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 29. veljače 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3240/2017 od 16. listopada 2017.,:

-u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojom je tužiteljici pod 1. M.

V., tužiteljici pod 2. A. S. i tužitelju pod 3.J. D. dosuđen svakom iznos od po 286.890,12 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj po odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kojem je tužitelju pod 4. N. T. pok. L., tužitelju pod 5 J. T. pok. N. dosuđen iznos svakome od po 423.651,36 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

- u pobijanom dijelu dosuđujućem pod točkom III. izreke kojim je tužitelju pod 6. P. T. pok. J. dosuđen iznos od 190.060,42 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke kojem je tužitelju pod 7 P. T. pok. M.-M., dosuđen iznos od 159.297,71 kunu, i tužiteljima pod 8., 9., 10., kao slijednicima ranijeg tužitelja pod 8. R. T. pok. M. M. iznos od 159.297,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 24.923,68 eura zajedno sa pripadajućom kamatom koja na taj iznos teče od 29. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1. M. V., tužiteljici pod 2. A. S. i tužitelju pod 3. J. D., svakom iznos od po 384.367,14 kn, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 4. N. T. pokojnog L. i tužitelju pod 5. J. T. pokojnog N., svakom iznos od po 567.595,92 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod. 6. P. T. pokojnog J. iznos od 254.637,49 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 7. P. T. pokojnog M. M. i tužitelju pod 8. R. T. pokojnog M. M., svakom iznos od po 213.422,49 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi članka 29.st.2. ZOO-a, počam od dana podnošenja tužbe do isplate.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 493.250,00 kn.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su u cijelosti osporili žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne zakonite odluke u predmetu spora te sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik isplati naknadu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina označenih kao čest. zem. 3033/1 i 2746/2 k.o. Ž., preciznije opisane u izreci pobijane prvostupanjske presude za koje tužitelji tvrde da je istima dužan isplatiti na ime naknade štete jer na tom zemljištu izgradio autocestu i nije im isplatio naknadu u vrijednosti nekretnina.

8. Ovdje prvenstveno valja navesti da je ovaj drugostupanjski sud svojom presudom poslovni broj Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020. odlučio:

"I. Dijelom se odbija žalba tuženika kao neosnovana a dijelom se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3240/2017 od 16. listopada 2017.,

a) potvrđuje:

- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojom je tužiteljici pod 1 M.

V., tužiteljici pod 2 A. S. i tužitelju pod 3. J. D. dosuđen iznos od po 286.890,12 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj po odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

- u pobijanom dijelu dosuđujućem pod točkom III. izreke kojim je tužitelju pod 6 P. T. pok. J. dosuđen iznos od 190.060,42 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV izreke kojem je tužitelju pod 7. P. T. pok. M. M., i tužitelju pod 8. R. T. pok. M. M. dosuđen iznos svakome od po 159.297,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi članka 29. stavaka 2. ZOO-a počam od podnošenja tužbe (16. siječnja 2009).,

b) preinačuje:

- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke preko dosuđenog iznosa od po 286.890,12 kn za tužitelje pod 1. M. V., tužiteljicu pod 2. A. S. i tužitelja pod 3.Josipa Delaš do iznosa od 384.367,14 kuna (dakle za razliku od po 97.468,32 kn za svakog tužitelja), na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke II. izreke preko dosuđenog iznosa od po od po 423.651,36 kn za tužitelje pod 4. N. T. pok. L., i pod 5 J. T. pok. N., do iznosa od po 567.596,92 (dakle za razliku od po 143.945,56 kn), na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu točke III. izreke preko dosuđenog iznosa od 190.060,42 kn za tužitelja pod 6. P. T. pok. J. do iznosa od 254.637,49 kn (dakle za razliku iznosa od 64.577,07 kn) na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

- u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke preko dosuđenog iznosa od po 159.297,71 kn za tužitelje pod 7. P. T. pok. M. M., i tužitelja pod 8. R. T. pok. M. M. do iznosa od po 213.422,49 kn (dakle za razliku od po 54.124,78 kn) na način da se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 183.787,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude (16. listopada 2017.) pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

8.1. Međutim Vrhovni sud Republike Hrvatske po izjavljenoj reviziji tuženika svojim rješenjem pod poslovnim brojem Rev-1032/22 od 11. listopada 2022. ukinuo je presudu ovog županijskog suda poslovni broj Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020. a koja je ispravljena rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-3397/2017-15 od 26. siječnja 2021. u dijelu pod stavak 1. točka a. i u dijelu pod stavak 2.izreke i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

8.3. Obzirom da tužitelji nisu izjavili reviziju protiv odbijajućeg dijela pod stavkom 1. točka b. presude ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-3397/2017-14 od 17. prosinca 2020. a koja je ispravljena rješenjem ovog suda poslovni broj Gž- 3397/2017-15 od 26. siječnja 2021., to je ista u tom dijelu pravomoćna.

9. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da su tužitelji pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni br. P.1415/09 od 13.listopada 2009.g. utvrđeni naspram tužene Republike Hrvatske suvlasnicima dijelova čest. zem. 3033/1 te 2746/2 k.o. Ž.,

-da su tužitelji M. V. rođ. D., A. S. rođ. D. i J. D. pok. S. utvrđeni kao isključivi vlasnici i posjednici dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. i to baš dijela navedene nekretnine označeno kao tijelo 21 u vještvu sudskog vještaka T. Č., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10. ožujka 2005. godine“ površine 5022 m[2] , na način da je svaki od navedenih tužitelja vlasnik za po 1/3 dijela.,

-da su L. T. pok. N. (prednik tužitelja pod 4. N. T. pok. L.) i tužitelj pod 5. J. T. pok. N. utvrđeni kao isključivi vlasnici i posjednici dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. i to baš dijela navedene nekretnine označeno kao tijelo 22 u vještvu sudskog vještaka T. Č., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10.ožujka 2005.godine“ površine 4944 m[2] , na način da je svaki od tužitelja vlasnik za pod ½ dijela.,

-da je tužitelj pod 6. P. T. pok. J. utvrđen kao isključivi vlasnik i posjednik dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. i to baš dijela navedene nekretnine označeno kao tijelo 23 u vještvu sudskog vještaka T. Č. dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10. ožujka 2005. godine“ površine 1109 m[2] ,

-da su tužitelji pod 7. P. T. pok. M. M. i pravni prednik tuženika ad 8.-10. sad pok. raniji tuženik pod 8. R. T. pok. M. M. isključivi vlasnici i posjednici dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. i to baš dijela navedene nekretnine označeno kao tijelo 24 u vještvu sudskog vještaka T. Č., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10. ožujka 2005.godine“ površine 1109 m[2] , na način da je svaki od tužitelja vlasnik za po 1/2 dijela, i isključivi vlasnici i posjednici dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2746/2 označeno kao tijelo 24 u vještvu sudskog vještaka T. Č., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10. ožujka 2005.godine“ površine 750 m[2] , svaki za po 1/2 dijela.

-da iz Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove Klasa UP-I-944-05/05-01/37 Ur. broj: 2181-05- 03-05-2/PM/EK od 23. studenog 2005. razvidno je da je radi izgradnje autoceste – dionica Bisko–Šestanovac, prihvaćen zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb za potpuno izvlaštenje, između ostalih, dijela čest. zem. 2746/2 te dijela čest. zem. 3033/1 k.o. Ž. uknjiženog vlasništva općenarodna imovina, bez da je tuženicima kao stvarnim vlasnicima i posjednicima isplaćena naknada za izvlaštenje.,

-da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo je pod Klasom: UP/I-361-05/06-01/70, Ur. broj: 531-10-2-1-2-07-5 dana 21.lipnja 2007g. izdalo uporabnu dozvolu za dio građevine autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, dionica Bisko-Šestanovac na zemljištu, između ostalih, i u katastarskoj Općini Ž., dakle i za dio autoceste izgrađen na predmetnom zemljištu,

-da prema obavijesti Ministarstva financija RH od 04. ožujka 2015.g. tržišna cijena zemljišta na području k.o. Ž. – Z. iznosi 229,61 kn/ m[2] .,

-da je ovu tržišnu cijenu dostavilo sudu tijelo koje odlučuje u okviru svoje službene djelatnosti o oporezivanju za slučaj kada se dogodi promet nekretninama (dakle, mjerodavno tijelo).,

-da se u konkretnom slučaju dogodilo da umjesto dosadašnjih vlasnika, tužitelja, kao novi vlasnik upisala se RH a nije bilo i isplate naknade za oduzete nekretnine,

-da tužitelji visinu svog tužbenog zahtjeva temelje upravo na navedenoj obavijesti Ministarstva financija RH od 04. ožujka 2015.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su tužiteljima nekretnine oduzete bez provođenja postupka izvlaštenja a u svrhu izgradnje autoceste Zagreb- Split-Dubrovnik dionica Bisko-Šestanovac, sve pozivom na odredbe članka 1045 st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 79/15; dalje: ZOO) i nakon što je utvrdio da su tužitelji u času deposediranja zemljišta bili vlasnici istih što da je međutim utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, da je tuženik izvodio prijeporne radove; da tuženik nije tužiteljima isplatio naknadu za predmetne nekretnine, te da se šteta koju tužitelji uslijed toga trpe ogleda u tržišnoj vrijednosti navedene nekretnine koja iznosi 229,61 kuna po m[2] odnosno, svakome pojedinačni iznos kako je to utvrđeno izrekom prvostupanjske presude.

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

12. Postupajući po izjavljenoj žalbi tuženika, a kako nije bilo moguće ponovno ukinuti prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 366.a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je na sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2019., smatrao kako je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se pred prvostupanjskim sudom u skladu s dokaznim prijedlogom tuženika izvedu dokazi koje prvostupanjski sud nije izveo, i to utvrđivanjem tržišne cijene nekretnina po 1 m[2] na području k.o. Ž. – Z., a prema odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15).

13. Naime, ranijim rješenjem ovog suda pod poslovni broj Gž-3158/15 od 1. lipnja 2017. kojim je ukinuta presuda prvostupanjskog suda od 29. lipnja 2015. pod poslovnim brojem Pst-29/2014, ukazano je sudu prvog stupnja na potrebu utvrđenja odlučnih činjenica obzirom na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja upravljenog na utvrđenje cijene predmetnog zemljišta prema izvješću izviješću Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Makarska-Omiš od 04. ožujka 2015. godine, gdje tržišna cijena zemljišta na području k.o. Ž. – Z. iznosi 229,61 kunu po m², a što je tuženik osporio podneskom (zaprimljenim na sudu dana 29. svibnja 2015.), kako po visini utvrđene cijene zemljišta tako i načinu izračuna.

14. To stoga što je tuženik tijekom postupka osporavao način izračuna visine pozivajući se na tada važeću Uredbu o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 74/14) i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj79/14), odnosno sada Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 78/15), pa je utoliko sudu prvog stupnja ranijim ukidnim rješenjem ukazano na potrebu otklanjanja navedenog prigovora tuženika.

15. Razmatrajući izvedeni dokaz koje je prvostupanjski sud proveo naknadno, nakon što mu je upućena zamolnica za takvim postupanjem ovaj sud je utvrdio:

-da je isti proveden po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Remiu Vuković dipl. ing.,

-da je vještak sačinio Procjembeni elaborat od 8. svibnja 2020., kojeg je dostavio prvostupanjskom sudu 12. svibnja 2020., a na okolnost tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta u Općini Z. izvan građevinskog područja naselja.,

- da je visinu zemljišta vještak ocijenio po m[2] u iznosu od 22,67 eura odnosno protuvrijednosti 171,38 kn,

-da iz navedenog elaborata proizlazi da je tržišna vrijednost nekretnina procjenjena na iznos od 2.210.000,00 kuna bez građevinski poboljšica, odnosno 2.319.000,00 kuna sa građevinskim poboljšicama.,

- da je prigovor tuženika na Procjembeni elaborat od 08. svibnja 2020, vještak otklonio pisanim podneskom od 11. rujna 2020.

16. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane odluke odbio kao neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda istaknut od strane tuženika smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi naknade štete za što je propisana sudska nadležnost, a ne o zahtjevu za isplatu naknade za izvlaštene nekretnine u kojem slučaju da bi postojala nadležnost upravnog tijela. Ujedno je, također u obrazloženju odluke, pozivom na odredbu članka 52. stavak 1. ZPP-a, odbijen prigovor mjesne nenadležnosti jer se prijeporne nekretnine nalaze na području prvostupanjskog suda.

Tuženik u žalbi ustraje u navedenim prigovorima pa je istom za odgovoriti da tužitelji u ovom postupku potražuje naknadu štete, a kako je za spor radi naknade štete propisana sudska nadležnost i to upravo, općinskog suda u smislu odredbe članka 34. stavak 2. ZPP-a, to je neutemeljen tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda.

17. Glede mjesne nadležnosti, za sporove radi naknade štete propisana je odredbom članka 52. stavak 1. ZPP-a izberiva nadležnost odnosno, nadležnost ili suda općemjesno nadležnog, ili suda na čijem je području počinjena štetna radnja ili suda na čijem je području nastupila štetna posljedica, pa je utoliko očita nadležnost prvostupanjskog suda u smislu mjesta štetne radnje ali i posljedice. Među parničnim strankama je neprijeporno da se predmetne nekretnine nalaze u obuhvatu izgradnje autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, dionica Bisko-Šestanovac, kao i da u postupku pred Uredom državne uprave, Ispostava Omiš tužiteljima nije isplaćena naknada za zemljište.

18. Nedvojbeno je i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu broj P-1415/09 od 13. listopada 2009. utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo predmetnih nekretnina, kao i da u postupku izvlaštenja istima nije isplaćena pravična naknada za navedene nekretnine.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja:

19.1. Prema obrazloženju ukidnog revizijskog rješenja, proizlazi da je ovaj drugostupanjski sud zauzeo pogrešan pravni pristup smatrajući kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetne tražbine tužitelja jer nije protekao zastarni trogodišnji rok iz odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), koji počinje teći od 21. lipnja 2007 kada je izdana uporabna dozvola do 16. studenog 2009. kada je podnesena tužba.

19.2. Naime, Vrhovni sud u svom rješenju smatra da u konkretnom slučaju zastarni rok tužiteljima za predmetne tražbine (s osnova naknade štete) započeo je teći kad je zemljište faktički oduzeto bez mogućnosti da im se vrati odnosno kada su saznali da nekretnine ne mogu vratiti u posjed i takve zadržati, ali kada su i raspolagali ili mogli raspolagati svim relevantnim podacima dostupnim za spoznaju po elementima štete i o tuženiku kao osobi odgovornoj za tu štetu. U svakom slučaju rok zastare je započeo teći prije nego je autocesta završena konkretno u svakom slučaju kada je cesta dovedena u stanje prema kojem se tužitelju sa sigurnošću može zaključiti da su nekretnine nepovratno oduzete.

20. Uvažavajući ukazano stajalište Vrhovnog suda RH u svoj ukidnoj odluci, prvenstveno je ovoj pravnoj stvari potrebno bilo razjasniti postojanje štetnog događaja, štetne posljedice i kauzalni neksus te protupravnost štetne radnje, sve kako bi se utvrdila činjenica postojanja obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski je sud na pravilan način utvrdio odštetnu odgovornost tuženika, a posebno postojanje protupravnosti u njegovom postupanju (jer nije proveden postupak izvlaštenja niti dr.), pa ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete.

21. Poduzimanjem određene radnje oštećenoj osobi može nastati šteta a istovremeno može doći do stjecanja bez osnove na strani štetnika. Na tom tragu je odredbom članka 1110. ZOO-a propisano pravo oštećenika da nakon nastupanja zastare odštetnog zahtjeva može zahtijevati od odgovorne osobe, po pravilima koje vrijede u slučaju stjecanja bez osnove da mu ustupi ono što je dobio radnjom kojom je uzrokovana šteta.

22. Obzirom na povezanost navedenih instituta tužitelji su kao pravnu osnovu zahtjeva naznačili naknadu štete.

22.1. Prema odredbi članka 186. stavak 3. ZPP-a sud će po tužbi postupiti kad tužitelj u tužbi nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan.

23. Naime, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. stavak 1. ZOO-a).

24. Prema odredbi članka 8. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/95, 112/00, 114/01 i 79/06 – dalje ZI), za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Budući je prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljima izvlašten dio čest. zem. 2746/2 i dio čest. zem. 3031/1 k.o. Ž. a za te nekretnine nije isplaćena naknada na strani tuženika u čiju je korist provedeno izvlaštenje, došlo je do stjecanja bez osnova.

25. Dakle, pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste je stjecanje bez osnova (tako i VS RH o odluci Rev 750/2022-3 od 13. rujna 2022.)

26. Obzirom da među strankama nije sporno da je tuženik polovinom 2005. ušao u posjed predmetnih nekretnina te započeo s izgradnjom autoceste te faktički zauzeo predmetno zemljište bez provedenog postupka izvlaštenja, a kako je tužba podnesena u ovom predmetu 16. studenog 2009. istaknuti prigovor zastare nije osnovan jer nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

27. U odnosu na žalbeni navod kako tužitelji ne mogu pokrenuti postupak za naknadu štete pred sudom ako se pred Uredom državne uprave vodi postupak za izvlaštenje nekretnina odgovoriti je da se prema odredbi članka 56. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12 - dalje: ZI) odredbe ovog Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do njegovog stupanja na snagu (18. veljače 1994.) doneseno konačno rješenje i postupke određivanja naknade kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene. Stoga, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dikcija navedene zakonske odredbe ne daje uporište za zaključak o postojanju mogućnosti da prijašnji vlasnik nekretnine temeljem tog propisa zatraži od upravnog tijela koje je provodilo izvlaštenje provođenje postupka radi određivanja naknade već se njome samo uređuje pitanje primjene tog Zakona na ranije pokrenute postupke (tako i presude ovog suda broj Gžo-189/13, Gž-1104/15, Gž-33/159).

28. Nadalje, posebno je istaknuti da je člankom 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (dalje: Konvencija) propisano pravo svake osobe na mirno uživanje svojeg vlasništva kojeg se smije lišiti samo uz uvjete predviđene Zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Dakle, cilj članka 1. Protokola broj 1. je zaštiti pojedince protiv neopravdanog miješanja od strane države u mirno uživanje njegovog vlasništva. Na temelju članka 1. Konvencije, svaka ugovorna strana (dakle i Republika Hrvatska kao njena potpisnica) osigurati će svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u Konvenciji“. Izvršavanje ove dužnosti može za sobom povlačiti pozitivne obveze koji su dio osiguranja djelotvornog vršenja na prava zajamčenih Konvencijom.

29. Prema odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Tuženik tijekom postupka nije spominjao da nije sudjelovao u postupku prvostupanjskog suda poslovni broj P-527/05, pa stoga da nije mogao iznijeti prigovor na osobu i nalaz vještaka T. Ć., odnosno na ukupno utvrđenu površinu koja je iskorištena za gradnju autoceste. Stoga u žalbi iznesene činjenicu koje se tiču sudjelovanja tuženika u postupku Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu br. P.1415/09 kojim su tužitelji utvrđeni suvlasnicima dijelova čest. zem. 3033/1 te 2746/2 k.o. Ž., i utvrđenoj površini u vještvu sudskog vještaka T. Č., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Splitu, 10. ožujka 2005. godine“ kao sastavnog djela izreke navedene presude, ovaj sud nije uzeo u razmatranje, jer se radi o novoj činjenici.

30. Imajući u vidu visinu u iznosu od 2.210.000,00 kuna koju je utvrdio stalni sudski vještak R. V. u svojem Procjendbenom elaboratu koji je visinu zemljišta ocijenio po m[2] u iznosu od 22,67 eura odnosno protuvrijednosti 171,38 kn, a koje vještvo tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju, to je obzirom na suvlasničke udjele svakog tužitelja te pomnoženo sa cijenom od 171,38 kn po m[2] , dobiven ukupan iznos štete koju tuženik mora isplatiti svakom od tužitelja.

31. U pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos određen od dana podnošenja tužbe (6. studenog 2009.) materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja jer je odredba članka 1115. ZOO-a propisuje kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a tužiteljima pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos najkasnije od dana podnošenja tužbe sudu odnosno od 6. studenog 2009.

32. Zbog izloženih razloga, dakle primjenom materijalnog prava na koje upućuje revizijsko rješenje, valjalo je odbiti, žalbu tuženika i pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I izreke pobijane prvostupanjske presude.

33. Imajući u vidu činjenicu da tužitelji nisu u cijelosti uspjeli sa svojim zahtjevom, to je istima temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a s obzirom na konačni uspjeh od 75%, valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku, u okviru popisanog i zatraženog troška. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 37/23 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), a isti se odnosi na trošak sastava tužbe (VPS:1.254.000,00 kuna) 1254 boda (Tbr. 7. točka 1.), obrazloženih podnesaka (Tbr. 8. toč 1.) od 19. ožujka 2012., 11.travnja 2014., po 1254 boda te jedan obrazloženi podnesak od 12. ožujka 2015 (VPS: 2.969.775,70 kn – 75%) od 2227 bodova , za pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu na dane 10. travnja 2012., 05. veljače 2013., 10. travnja 2014.,– svaka radnja (VPS: 1.254.000,00 kuna) po 1254 bodova (Tbr. 9. Toč.1.), a ročište od 20. svibnja 2015 (VPS: 2.969.775,70 kn – 75%) 2227 bodova (Tbr. 9. Toč.1.), pristup ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 12. lipnja 2014., 11. rujna 2014., i 4. veljače 2015., – svaka radnja po 627 bodova (Tbr. 9. točka 2.), kao i pristup ročištu od 24. rujna 2013., Tbr. 9. točka 5. od 50 bodova, što sveukupno zbrojeno, te uvećano za 25% na ime PDV-a, te troškove sudske pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kuna predstavlja ukupni parnični trošak od 183.787,50 kuna, odnosno 24.923,68 EUR-a, prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna), uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu pozivom na odredbu članka 29. st.

2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 29. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte