REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 6/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika Z. P., zbog kaznenog djela iz čl. 273. st. 1., 3. i 5. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2024. broj Kv II-1586/2023-13, Kir-1732/2023, u sjednici održanoj 29. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika Z. P., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje iz čl. 33. i čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. – dalje: ZOMPO) te je odobreno izručenje Republici Sjevernoj Makedoniji stranca Z. P., državljanina Republike Sjeverne Makedonije, “… radi vođenja kaznenog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo pranje novca i drugi doprinosi od kaznenog djela iz članka 273. stavka 5. u vezi sa stavkom 3. i 1. u vezi sa člankom 22. i člankom 45. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije“ Pod toč. II izreke odlučeno je da se na temelju čl. 37. ZOMPO stranac ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud.
I Kž 6/2024-4
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik putem branitelja D. M., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i izručenje odbiti.
3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.- dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba izručenika je osnovana.
5. S pravom izručenik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., premda ne iz razloga što je obrazloženje rješenja nejasno već zato što je izreka rješenja nerazumljiva i obrazloženje ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.
5.1. Naime, izručenik neutemeljeno tvrdi da je obrazloženje nejasno jer se „djelomično poziva“ na odredbe ZOMPO, a djelomično na odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju ("Narodne novine- Međunarodni ugovori" broj 8/12. - dalje: Ugovor). Budući da se prema čl. 1. st. 1. ZOMPO taj zakon primjenjuje ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno to je jasno da u ovom predmetu primjena odredbi dvostranog Ugovora, na koji se referira i prvostupanjski sud (odlomak 9. ), ima prednost u odnosu na ZOMPO. To vrijedi i za odredbe Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. s dva Dopunska protokola (''Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 14/94. - dalje: Konvencija o izručenju) kao višestranog međunarodnog ugovora koji se također ima primijeniti u ovom postupku izručenja (str. 123 i 124 spisa). Imajući na umu da ratifikacijom međunarodni ugovori postaju sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske), u situaciji kada odredbe ZOMPO i odredbe međunarodnih ugovora reguliraju istu pravnu materiju, ali na različiti način, prednost u primjeni imaju međunarodni ugovori kao pravni akti jačeg ranga. U slučaju da pojedina pitanja međunarodne pravne pomoći nisu regulirana međunarodnim ugovorom, primijeniti će se odredbe ZOMPO koje s tim ugovorima nisu u suprotnosti.
5.2. Međutim, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je našao da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih ga nije moguće ispitati.
6. Prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja samo utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Z. P. Republici Sjevernoj Makedoniji radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela „iz članka 273. stavka 5. u vezi sa stavkom 3. i 1. u vezi sa člankom 22. i člankom 45. Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije.“
I Kž 6/2024-4
7. Ovakva je izreka nejasna jer ne sadrži podatak o kojem se kaznenom postupku radi, odnosno nije navedeno na temelju koje odluke države moliteljice se traži izručenje (list 125-126 spisa), što je od značaja za jasno određenje zbog kojeg se događaja odnosno kriminalnih radnji izručenje traži, a upravo su te činjenice od utjecaja na poštivanje načela specijaliteta iz čl. 37. ZOMPO, odnosno, konkretno čl. 22. Ugovora. Ovo tim više što je navedeni podatak izostao i u obrazloženju pobijanog rješenja, u kojem nema ni bitne naznake činjeničnog supstrata kaznenog djela.
8. Nadalje, premda činjenični opis djela nije nužan sastojak izreke pobijanog rješenja, izostanak opisa djela u obrazloženju rješenja priječi provjeru navoda prvostupanjskog suda o mjestu počinjenja djela (načelo teritorijalnosti), postojanju obostrane kažnjivosti, nastupu zastare, primjeni načela ne bis in idem te drugim pretpostavkama, odnosno zaprekama za izručenje. Ovo osobito imajući na umu žalbene navode izručenika kako iz rješenja o pritvoru Osnovnog krivičnog suda Skopje proizlazi je kazneno djelo „djelomično počinio i na području Republike Hrvatske“, ali i da je „inkriminacija nejasna i neprecizna“. Pri tome valja reći da se prema čl. 13. Ugovora izručenje može odbiti ako se traži zbog kaznenog djela koje je u cijelosti ili djelomično počinjeno na državnom teritoriju zamoljene države, dakle načelo teritorijalnosti iz Ugovora nije apsolutna već fakultativna zapreka za izručenje za razliku od čl. 35. st. 1. toč. 2. ZOMPO.
9. Pored toga, prvostupanjski je sud ispitao identitet norme usporedbom zakonskog opisa kaznenog djela „pranje novca i drugi doprinosi“ iz Kaznenog zakonika Republike Sjeverne Makedonije sa zakonskim opisom kaznenog djela pranja novca iz čl. 265. st. 1. i 5. KZ/11., što nije dostatno. Za provjeru postojanja obostrane kažnjivosti potrebno je razmotriti činjenične navode za koje se izručenik tereti kako bi se moglo razlučiti da li konkretan sadržaj inkriminacije odgovara smislu i sadržaju nekog kaznenog djela po domaćem pravu, što je ovdje izostalo.
10. Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
11. Pri ponovnom će odlučivanju prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano te donijeti novu odluku koju će obrazložiti dajući jasne i određene razloge glede pozitivnih i negativnih pretpostavki za izručenje uključujući i ocjenu izručenikova prigovora, istaknutog tijekom postupka za izručenje, o postojanju „političke motivacije“ za kazneni progon što je u pobijanom rješenju također izostalo. Zagreb, 29. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
