Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pr-512/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz S., OIB;

…, koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S.,

protiv tuženika KBCS, OIB: …, S.,

radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 12.veljače 2024. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a izočnosti tuženika, dne 29.veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi te po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od 01. svibnja 2015.g. do 30. studenog 2022.g. u ukupnom iznosu od 839,51 EUR-a zajedno s pripadajućom:

- kamatom koja na iznos od 8,56 € teče od 15. lipanj 2015.

- kamatom koja na iznos od 2,74 € teče od 15. srpanj 2015.

do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju uvećanoj za 5% poena, a od 01.08.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak;

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,58 € teče od 15. rujan 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,39 € teče od 15. listopad 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,57 € teče od 15. studeni 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,75 € teče od 15. prosinac 2015.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,54 € teče od 15. siječanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,39 € kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,27 € teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,81 € teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,60 € teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,79 € teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,29 € teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,80 € teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,29 € teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,48 € teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,13 € teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,51 € teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,25 € teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,73 € teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,35 € teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,59 € teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,09 € teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,58 € teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,90 € teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,31 € teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,05 € teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,30 € teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,82 € teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,99 € teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,85 € teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 € teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,06 € teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,30 € teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,09 € teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,46 € teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,59 € teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 206,46 € teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,59 € teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 110,77 € teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 43,58 € teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,79 € teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 43,32 € teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,18 € teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,98 € teče od 15. prosinac 2022.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB., primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije

prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.331,25 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću na taj iznos troška od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB.,

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 8.svibnja 2020. godine preporučenom pošiljkom podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za psihijatriju te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za psihijatriju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 1.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada) Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer joj tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu jer da ne raspolaže svim platnim listama, a tuženik isključivo raspolaže evidencijom o radu i rasporedu te je predložila da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene dokumentacije kako bi tužiteljica po pribavi iste i nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev.

2.Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 8.ožujka 2023. u skladu s nalazom i mišljenjem C. za vještačenja d.o.o. tako da za razdoblje od 1.svibnja 2015. do 30.studenog 2022. potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 839,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ne osporava osnov tužbenog zahtjeva do 1.travnja 2020., a od 1.travnja 2020. osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po C. za vještačenja d.o.o. na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje kao i pregledom tužiteljičinih obračunskih isprava za isplatu plaće za utuženo razdoblje .

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika i da je radila u redovnom i prekovremenom radu te nije sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Sporna je djelomično osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.svibnja 2015. do 30.studenog 2022. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju.

9. Iz pisanog nalaza i mišljenja C. za vještačenja d.o.o. proizlazi kako je uvidom u platne liste tužiteljice za razdoblje od 1.svibnja 2015.g. do 30.studenog 2022.g. utvrđeno kako dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi do 31.ožujka 2020. nije obračunavan tužiteljici na sate koji su obračunati kao prekovremeni na platnim listama tužiteljice, dok je od travnja 2020.g. pa nadalje na sve odrađene sate izvršen i obračun tih dodataka. Vještak daje mišljenje da potraživanja tužiteljice koja proizlaze iz neobračunatih dodataka su: potraživanje po osnovi neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 90,31 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 18,35 eura te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 12,32 eura. Dalje navodi kako manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) iznosi 718,53 eura. Zaključno da bi sveukupno potraživanje tužitelja spram tuženika iznosilo 839,51 eura.

10. Kako je tuženik izjavio primjedbe na nalaz i mišljenje navodeći kako je razlika utuženih dodataka ispravno obračunata, ali da je sudski vještak izračun razlike za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana obavio u dvije verzije, a da tuženik koristeći se i jednom i drugom verzijom ne dolazi do istog iznosa kao vještak, pozvan je vještak na očitovanje koje u pisano dostavio u spis dana 14.studenog 2023.

11.Sudska vještakinja I. L. ( za C. za vještačenja d.o.o. ) u dopuni

nalaza i mišljenja daje dodatno obrazloženje, u odnosu na način izračuna potraživanja po osnovu godišnjeg odmora i bolovanja iskazano u provedenom vještačenju. Vještak navodi kako je u svojim izračunima koristila odredbe važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za pojedino razdoblje, što je i navedeno u provedenom vještačenju, na način da je za svaki pojedini mjesec utvrđen prosjek isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca do ožujka 2018.g. a od ožujka 2018.g. prosjek tromjesečne plaće za razdoblje prije mjeseca u kojem se koristio godišnji odmor ili bolovanje. U varijanti 1 (str 7. Nalaza) vještak da je dao izračune potraživanja po osnovu godišnjeg odmora i bolovanja koji proizlaze isključivo iz u nalazu utvrđenih manje obračunatih plaćenih dodataka (koje izračune tuženik ne spori). Nadalje, da je u verziji 2 (Tabela 3. Nalaza) manje obračunata naknada plaće za godišnji odmor izračunata, primjenom prethodno navedenih odredbi KU na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca isključivo temeljem obračuna plaća koje je sam tuženik sačinio, te je primijenjen kriterij obračuna odnosno isplate u skladu s razdobljem važenja pojedinih odredbi KU. Stoga da varijanta 2 sadrži isključivo podatke temeljem obračunate i isplaćene plaće a u koje nisu uključeni dodaci utvrđeni u nalazu, a što je navedeno u provedenom vještačenju. U odnosu na obračun neisplaćene naknade za bolovanje, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Izračun potraživanja po osnovi bolovanja u Varijanti 1 vještak je obračunao na način da je zbrojio utvrđena potraživanja po osnovi dodataka, koji izračun tuženiku nije sporan. Izračun potraživanja po osnovi bolovanja u varijanti 2 izvršen je temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca koja je obračunata tužitelju po tuženiku, dakle bez utjecaja manje obračunatih dodataka i naknada koje proizlaze iz dodataka a koji su utvrđeni u Nalazu, a uzevši u obzir i da je u varijanti 1 dan takav izračun. U suprotnom da bi došlo do dvostrukog obračunavanja i izračuna potraživanja. Slijedom navedenog, prilikom izračuna potraživanja tužitelja koje proizlaze iz naknade za godišnji odmor i bolovanje vještak je koristio odredbe KU koje se odnose na pojedinu naknadu, ovisno tromjesečnom prosjeku te razdoblju primjene. Tako je u varijanti 1 dan izračun koji proizlazi isključivo iz neobračunatih dodataka (s kojim izračunom vještaka je tuženik suglasan) vodeći računa da posljedično na neobračunate dodatke pored istih u prosjek ulaze i manje obračunate naknade u prethodna 3 mjeseca, a koje naknade proizlaze iz dodataka, dok je u varijanti 2 dan izračun isključivo temeljem obračunatih i isplaćenih plaća prema obračunima plaća koje je sačinio sam tuženik, vodeći računa o moguće neisplaćenim naknadama za godišnji odmor i bolovanje koje proizlaze iz obračuna plaća po tuženiku u prethodna tri mjeseca i koji izračuni ne sadrže, radi izbjegavanja mogućnosti dvostrukog priznavanja istih iznosa, bilo koji iznos potraživanja koji bi proizišao iz neobračunatih dodataka. Stoga vještak ostaje pri danom nalazu i mišljenju.

12. Na dopunu nalaza i mišljenja tuženik se nije očitovao. Sud nalaz i mišljenje vještaka od 31.siječnja 2023. i dopunu istog od 14.studenog 2023. smatra jasnim, potpunim, u skladu s dokumentacijom u spisu pri čemu je obračun usklađen s mjerodavnim materijalnim pravom, a na koje se poziva vještak i u pisanom očitovanju od 14.studenog 2023.

13. Člankom 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje:KU/2013) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god. te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

14. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/2013 ( dalje u tekstu Dodatak I.KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Odredbom čl. 58 KU/2018 propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1.rujna 2019., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% .

15. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra, kao i da je u nekim mjesecima radila prekovremeno to i za sate odrađene u prekovremenom radu tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće i po osnovi dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i dodatka zbog posebnih uvjeta rada.

16. Naime kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori koji su bili na snazi u utuženom razdoblju daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I.KU/2015, odnosno čl. 55. i 58. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, kao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

17. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće,

uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.travnja 2014. kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Nadalje i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 36 KU/13, odnosno čl. 34. KU/18 i čl. 59.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine , broj 141/12 ) , odnosno čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine, broj 128/17), a što je prikazano u Tablicama 2. i 3. nalaza i mišljenja vještaka. Naime iz provedenog vještačenja proizlazi kako je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti za rad do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio .

19. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 839,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) ) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate ( čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/13, dalje Tarifa) pa je tužiteljici obistinjen trošak i to: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 8.ožujka 2023. 75 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.studenog 2022., 25.listopada 2023. i 12.veljače 2024. po 75 bodova,

te za pristup na ročište na kojem se presuda objavljuje 37,5 bodova, ukupno 412,50

bodova što pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda te uvećano za PDV od 25 % uz PDV-a daje iznos od 1.031,25 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 300,00 eura, ukupno iznos od 1.331,25 eura koji iznos je naložen tuženiku naknaditi tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 29.veljače 2024.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku