Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kž-112/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-67/16 od 28. travnja 2023., na sjednici 28. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja G.-P. d.o.o. Z. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj: K-67/16 od 28. travnja 2023. je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje ZKP/08 – sud prvog stupnja pogrešno je naveo broj Narodnih novina 130/20) oslobodio optužbe optuženog O. Š., zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl.148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

1.2. Ponajprije valja napomenuti da je pobijana presuda napisana protivno Sudskom poslovniku jer se izreka presude sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima, dok odlomci u obrazloženju nisu numerirani rednim arapskim brojevima (čl. 59. st. 2. i 3.).

2. Protiv te presude žali se oštećeni kao tužitelj G.-P. d.o.o. Z. osobno, te po opunomoćenici K. Č., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik proglasi krivim za terećeno kazneno djelo, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na ovom mjestu valja napomenuti da je ovaj drugostupanjski sud žalbe koje je oštećenik kao tužitelj podnio osobno i putem punomoćnika tretirao kao jednu jedinstvenu žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se oštećenik kao tužitelj, premda u žalbi naznačuje i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te povrede kaznenog zakona, sadržajno ustvari žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Povodom žalbe oštećenika kao tužitelja, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

7. Žalba oštećenika kao tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7.1. Konkretno, žalitelj smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem nije dokazano da bi optuženik u inkriminirano vrijeme bio osoba koja je bila dužna poduzeti inkriminirane radnje, uz bitnu tvrdnju da suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka R. B. i R. J. , s time da prvostupanjski sud potonjeg svjedoka, premda je žalitelj predlagao da isti bude saslušan, nije ispitao na raspravi zbog zdravstvenog stanja.

Nadalje, pogrešno utvrđenje navedene odlučne činjenice, žalitelj nalazi i u tome što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za pribavom Pravilnika o unutarnjoj sistematizaciji poslova u Lučkoj kapetaniji Š. za inkriminirano razdoblje, dok nalaz stručnog povjerenstva upravne inspekcije Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture na kojem prvostupanjski sud, uz druge dokaze, u bitnome zasniva svoje zaključke o postojanju/nepostojanju odlučnih činjenica u ovom predmetu smatra izuzetno manjkavim, nepouzdanim i neuvjerljivim dokazom.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, kritičke i savjesne analize i ocjene svih dokaza izvedenih na raspravi, kako samih za sebe tako i u međusobnoj vezi, s pravom zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen u ovom postupku.

8.1. Prije svega, polazeći od činjeničnog opisa djela i njegove pravne kvalifikacije (kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. i 2.KZ/11) ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženik tereti za modalitet počinjenja citiranog kaznenog djela koje čini odgovorna ili službena osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu (u ovom slučaju riječ je o službenoj ispravi – Očevidniku brodica koji se vodi u Lučkoj kapetaniji Š., Ispostava V.) ne unese kakav važan podatak (konkretno, podatak da je brodica L. radi upisa hipoteke upisana u Upisnik jahti Lučke kapetanije Š.), te sa službenim pečatom ovjeri takvu ispravu.

8.2. Što se tiče konkretnih žalbenih navoda, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da žalitelj nije u prvu kada u žalbi sugerira da iskaz svjedoka R. B. opovrgava utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem nije dokazano da bi optuženik u inkriminirano vrijeme bio osoba koja je bila ovlaštena i dužna poduzeti inkriminirane radnje.

Naime, taj svjedok u svome iskazu navodi da o samom inkriminiranom događaju nema nikakvih relevantnih saznanja, jer za taj dio poslova nije kompetentan, te jedino iz priča zna da je te poslove u kritično vrijeme radio pravnik R. J..

Na ovom mjestu, a vezano za žalbene navode da spomenuti pravnik R. J. nije ispitan na raspravi, ovaj žalbeni sud primjećuje da je žalitelj na raspravi od 25. travnja 2023. doduše predložio da se isti ispita kao svjedok, ali uz uvjet da je to moguće, a koji uvjet, i po stavu ovog žalbenog suda nije bio ostvaren, budući da iz dopisa supruge tog svjedoka i njegove medicinske dokumentacije (list 119 – 121 spisa) proizlazi da isti zbog teškog zdravstvenog stanja (uzrokovanog pretrpljenim moždanim udarom s posljedicom otežanog govora, dominantno razumijevanja, te činjenicom da zbog bolesti bubrega već duže vrijeme liječi dijalizom) nije sposoban pristupiti na raspravu.

8.3. Nadalje, žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je nalaz stručnog povjerenstva upravne inspekcije Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture izuzetno manjkav, nepouzdan i neuvjerljivim, čime očito sugerira da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je taj dokaz ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu.

Naime, a sasvim suprotno žalitelju, predmetni nalaz se i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje kao vrlo uvjerljiv, stručan, argumentiran i utemeljen na svim relevantnim dokumentima u koje je stručno povjerenstvo izvršilo uvid, tako da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je isti ocijenio kao vjerodostojan dokaz.

Na ovom mjestu, a vezano za žalbene navode kojima žalitelj sugerira da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje ukazuje i kao posljedica toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za pribavom Pravilnika o unutarnjoj sistematizaciji poslova u Lučkoj kapetaniji Š. za inkriminirano razdoblje, valja primijetiti da je stručno povjerenstvo tijekom nadzora, između ostalog, izvršilo uvid i u Rješenje o rasporedu na radno mjesto za optuženika, te na taj način egzaktno utvrdilo da je isti u kritično vrijeme obavljao poslove upravnog referenta u Odjelu za pravne poslove Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora Lučke kapetanije Š., a koje je obavljao sa završenom srednjom stručnom spremom, smjer nautičar. Stoga, a budući da niti ovaj žalbeni sud ne nalazi postojanje okolnosti koje bi dovodile u razumnu sumnju vjerodostojnost i istinitost činjenica i podataka sadržanih u predmetnom nalazu stručnog povjerenstva, žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je za pouzdano utvrđenje vrste i djelokruga poslova koje je optuženik obavlja u kritično vrijeme bilo nužno pribaviti i izvršiti uvid u Pravilnik o unutarnjoj sistematizaciji poslova u Lučkoj kapetaniji Š. za inkriminirano razdoblje.

8.4. Polazeći od nalaza stručnog povjerenstva, prvostupanjski sud, prije svega, pravilno uočava da iz istog proizlazi da u djelokrug poslova optuženika nije ulazila izrada rješenja o upisu brodica u Upisnik jahti radi upisa hipoteke, a time niti dostava takvih rješenja, već je te poslove obavljao načelnik Odjela za pravne poslove (u inkriminiranom razdoblju tu dužnost je obnašao ranije spomenuti R. J.), tako da optuženik s obzirom na djelokrug svojih poslova nije bio odgovoran za nastali propust (koji se ogleda u tome da predmetno rješenje o upisu hipoteke nije dostavljeno Lučkoj kapetaniji Š., Ispostava V.).

Takvo mišljenje stručnog povjerenstva u svemu potvrđuje i ispitana svjedokinja B. M., diplomirana pravnica, koja je u kritično vrijeme bila voditeljica prekršajnog postupka u Lučkoj kapetaniji Š., a koja je u svom iskazu, između ostalog, navela da je rješenja o upisu hipoteke donosio isključivo šef pravne službe, s time da su ista sadržavala i dostavnu naredbu u kojoj se navodilo kome sve je takvo rješenje potrebno dostaviti, dok je u djelokrug poslova optuženika ulazila samo provedba istog, konkretno upis hipoteke u Upisnik jahti koji je on vodio (na ovom mjestu valja primijetiti da je i sam optuženik u svojoj obrani tvrdio da je u djelokrug njegovih poslova ulazila samo provedba rješenja o upisu hipoteke, a ne i dostava tog rješenja tijelima i osobama navedenim u dostavnoj naredbi). Svjedokinja je pritom izrijekom navela da optuženik ni na koji način nije trebao sudjelovati u dostavi inkriminiranog rješenja ispostavi Lučke kapetanije Š. u V., niti provjeravati da li je na temelju upisa hipoteke na predmetnoj brodici izvršeno brisanje iste iz Očevidnika brodica koji se vodi u toj ispostavi.

Navedeno je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja V. P. koja je u inkriminirano vrijeme radila kao daktilograf tadašnjeg voditelja pravne službe R. J., navodeći da je imenovani, a ne optuženik, vodio upravni postupak, te donosio odgovarajuća rješenja, između ostalog i ona o upisu hipoteke ili drugog založnog prava na jahtama, te bi takvo rješenje po dostavnoj naredbi išlo u pisarnicu i u preporučenu knjigu pošte, dok je, glede rješenja o upisu hipoteke (o kakvom rješenju je u konkretnom slučaju riječ), u djelokrug poslova optuženika ulazila samo njihova provedba, odnosno upis hipoteke u Upisnik jahti koji je on vodio (riječ je o upisniku koji se vodi pri Lučkoj kapetaniji Š., a koji valja razlikovati od očevidnika brodica koji se vodio u ispostavi te kapetanije u V.), shodno čemu su takva rješenja dostavljana i njemu, međutim, samo radi provedbe, tako da isti nije bio nadležan za njihovu dostavu i drugim tijelima, odnosno osobama navedenim u dostavnoj naredbi, već je to bilo u nadležnosti voditelja pravne službe koji je donio takvo rješenje.

8.5. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik s obzirom na djelokrug poslova koje je obavljao u kritično vrijeme bio ovlašten i dužan dostaviti predmetno rješenje o upisu hipoteke ispostavi Lučke kapetanije Š. u V. (u kojoj se vodio Očevidnik u koji je bila upisan predmetna brodica L.), čime nije dokazano niti da bi svojim propustom doveo do toga da u Očevidnik brodica u navedenoj ispostavi Lučke kapetanije Š. nije unesen važan podatak, konkretno podatak da je brodica L. radi upisa hipoteke upisana u Upisnik jahti Lučke kapetanije u Š. u travnju 2006., a budući da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da optuženik evidentno nije vodio Očevidnik brodica u navedenoj ispostavi Lučke kapetanije Š., niti je bio ovlašten i dužan u njega unositi važne podatke, to nije niti dokazano ni da bi službenim pečatom ovjerio takvu službenu ispravu.

Na ovom mjestu valja primijeti da se optuženik tereti da je predmetno djelo počinio u razdoblju od travnja 2006. do studenog 2011., tako da se pitanje potpisnika dopisa Lučke Kapetanije Š. od 27. kolovoza 2015., a na što oštećenik kao tužitelj upire u žalbi, smatrajući da je radi utvrđenja te sporne činjenice bilo nužno provesti grafološko vještačenje, ne ukazuje kao relevantno za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu.

Svi navedeni dokazi ujedno podupiru i samu obranu optuženika u kojoj je u bitnome tvrdio da je u djelokrug njegovog posla ulazila samo provedba inkriminiranog rješenja radi upisa hipoteke u Upisnik jahti koji je on vodio, a ne i njegova dostava drugim tijelima i osobama navedenim u dostavnoj naredbi, pa tako niti dostava istog Ispostavi Lučke kapetanije Š. u V., radi upisa u Očevidnik brodica koji je vodila ta ispostava.

8.6. Slijedom svega navedenog oštećenik kao tužitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Kako žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 28. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.