REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5125/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević, članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Semian Mejak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije, Gajeva 21, Virovitica, OIB: 02929760936, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora - po tužbi te u pravnoj stvari tuženika Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije Gajeva 21, Virovitica, OIB: 02929760936, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Semian Mejak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate – po protutužbi, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-31/2021-4 od 19. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr- 40/2018-19 od 17. siječnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-31/2021-4 od 19. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-40/2018-19 od 17. siječnja 2020., u odnosu na pitanje koje glasi:
"Može li sud prihvatiti kao osnovan (protu)tužbeni zahtjev radi isplate troškova specijalizacije koji obuhvaćaju bruto plaću imajući u vidu da je bruto plaća Ustavom zajamčeno pravo radnika?"
II. U odnosu na sva preostala pitanja prijedlog tužiteljice se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-31/2021-4 od 19. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-40/2018-19 od 17. siječnja 2020. (kojom je odlučeno po protutužbi tuženika radi isplate tzv. "troškova specijalizacije").
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja pitanja veći broj pitanja koja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja glase:
"1. Ima li tuženik-protutužitelj pravni interes za podnošenje protutužbenog zahtjeva radi isplate s osnova troškova specijalističkog usavršavanje doktora medicine u situaciji kad tuženik-protutužitelj raspolaže sa zadužnicom kao ovršnom ispravom koja pokriva iznos potraživanja iz protutužbenog zahtjeva?
2. Ima li tuženik-protutužitelj pravo na dvostruku naplatu istog potraživanja u predmetima u kojima je, kao u ovom predmetu, nesporno da je specijalizacija tužiteljice-protutuženice financirana sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ne sredstvima tuženika-protutužitelja?
3. Ima li tuženik-protutužitelj pravo na dvostruku naplatu istog potraživanja u predmetima u kojima je kao u ovom predmetu nesporno da je specijalizacija tužiteljice-protutuženice financirana sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ne sredstvima tuženika-protutužitelja i to u situaciji kada tuženik- protutužitelj nije dokazao da je HZZO tražio od tuženika-protutužitelja povrat plaćenih sredstava za specijalizaciju?
4. Može li Sud prihvatiti kao osnovan (protu)tužbeni zahtjev radi isplate troškova specijalizacije koji obuhvaćaju bruto plaću imajući u vidu da je bruto plaća Ustavom zajamčeno pravo radnika?
5. Da li se kod sklapanja Ugovora o specijalizaciji radi o povredi pravila iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima da stranke nisu ravnopravne jer Ugovor o specijalizaciji priprema i predlaže jedna ugovorna strana (i to jača ugovorna strana – zdravstvena ustanova koja raspolaže pravnom službom), a druga (slabija) ugovorna strana doktor medicine nema mogućnosti utjecati na sadržaj tog Ugovora?
6. Da li je izjava volje učinjena slobodno i ozbiljno sukladno čl. 249. st. 3. ZPP- a u situaciji kada doktor medicine sklapa Ugovor o specijalizaciji sa zdravstvenom ustanovom bez kojeg Ugovora ne može dobiti specijalizaciju, a bez koje (uspješno završene) specijalizacije ne može obavljati profesionalnu djelatnost za koju se školovao?
7. Da li se Ugovor o specijalizaciji kojim je ugovoreno da jedna strana (doktor medicine) mora ostati u radnom odnosu kod druge strane (zdravstvene ustanove) nakon položene specijalizacije u trajanju koje je 3,3 puta duže od razdoblja trajanja specijalizacije predstavlja ugovaranje činidbe i protučinidbe koje je protivno moralima društva?
8. Da li je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a kada je činidba jedne strane (doktora medicine) 3,3 puta duža (vrijednija) od protučinidbe druge ugovorne strane (zdravstvene ustanove)?"
3. Tuženik je dostavio odgovor na prijedlog tužiteljice i predlaže njegovo odbacivanje.
4. Prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
4.1. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako uz pitanja postavljena pod 2., 3., 5., 6., 7. i 8.) nisu određeno izloženi razloga zbog kojih podnositeljica smatra da bi ona bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Prijedlog tužiteljice sadrži valjane razloge važnosti samo u odnosu na pitanja pod 1. i 4., dok u odnosu na sva ostala pitanja takvih razloga nema, odnosno uopće ih nema jer se obrazlaganje važnosti svodi na razmatranja tužiteljice o povredama prava do kojih je došlo u prethodnom ugovaranju radnog odnosa s tuženikom.
6. Odgovor na pitanje postavljeno pod 1. (pravni interes za tužbu kod postojanja bianco zadužnice) nije važno niti za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pri činjenici da prema ustaljenoj praksi (tako u Revt-167/07 od 15. travnja 2008., Rev-x 299/16-2 od 15. studenoga 2016. i drugima) ovog suda "(...)nedostatak pravnog interesa za vođenje konkretne parnice (...) nije pravno odlučan budući se u revizijskom dijelu postupka ne može ispitivati postojanje pravnog interesa, a niti se taj prigovor osnovano može isticati kao revizijski razlog (članak 385. ZPP)."
7. Stoga u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, u odnosu na pitanja tužiteljice pod 1., 2., 3., 5., 6., 7. i 8., riješeno kao pod 2. izreke ovog rješenja.
8. Međutim, u odnosu na pitanje pod 4., tužiteljica se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje kako u trošak specijalizacije ne ulazi i trošak bruto plaća koje su isplaćene djelatniku zdravstvene ustanove za vrijeme trajanja specijalizacije.
8.1. S obzirom na to da je, suprotno navedenom, u pobijanoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da navedena ugovorna odredba obvezuje tužiteljicu te joj je naložena isplata iznosa u kojem su sadržani i iznosi brutto plaća, ovaj sud ocjenjuje kako je riječ je o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora te za razvoj prava kroz sudsku praksu uzimajući u obzir promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020. (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revd 47/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4323/2022-2 od 14. ožujka 2023. i drugima).
9. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u toč. 1. izreke ovog rješenja i dopustiti reviziju tužiteljice u odnosu na predmetno pitanje koje se odnosi na trošak isplaćene bruto plaće.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
