REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5423/2023

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N. L., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 10. veljače 2023., broj Pp-6494/2021, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. N. L., ukida pobijana prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, okr. N. L. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 EUR (4.977,77 kuna), uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku 30 dana po pravomoćnosti, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 EUR (150,69 kuna).

1.1. Istom presudom su okrivljeniku na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečene zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine te zaštitna mjera zabrane odlaska u inozemstvo na sve nogometne utakmice u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te presude, okrivljenik je pravodobno putem braniteljice Marine Matković, odvjetnice u Splitu podnio žalbu iz svih žalbenih osnova te putem branitelja, odvjetnika iz Odvjetničkog društva J., L., M. u S., žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbe su razmatrane kao jedna žalba. Predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,

ispitivao je prvostupanjsku 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ),

presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a na koju pravilno ukazuje okrivljenik.

5. Naime, okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe PZ-a o vođenju žurnog postupka i time povrijedio okrivljenikovo pravo obrane, odnosno, da je ne prisutnošću okrivljenika na ročištu održanom 30. studenog 2023. na kojem je iskazivao svjedok Ž. P. i izvršena reprodukcija snimke, povrijedio njegovo temeljno pravo da bude prisutan i postavlja pitanja svjedocima optužbe, s time da naknadno pozivanje okrivljenika na ročište 1. veljače 2023., radi eventualnog iznošenja prigovora, nije od utjecaja na zakonitost postupanja pa je počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. U pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud vođenjem žurnog prekršajnog postupka za koji nisu ispunjeni zakonski uvjeti, umjesto redovnog prekršajnog postupka, nepravilno primijenio odredbu čl. 221. st. 1. i st. 2. PZ-a, što je utjecalo na presudu zbog toga što okrivljenik nije ispitao svjedoka optužbe, onemogućivši ga u ostvarenju konfrontacijskog prava, čime je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a. Naime, prvostupanjski je sud na prijedlog ovlaštenog tužitelja, vodio žurni postupak iako ga u konkretnom predmetu na prijedlog tužitelja nije mogao voditi sukladno čl. 221. st. 2. PZ-a, a koja odredba propisuje mogućnost vođenja žurnog postupka na prijedlog tužitelja i za prekršaje kod kojih je propisana kazna veća od one navedene u čl. 211. st. 1. t. 1. PZ-a (u kojem slučaju sud ne može izreći veću kaznu od propisane tom odredbom), s time da se prema toj odredbi žurni postupak vodi i za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do određene visine za određenu vrstu okrivljenika. Budući da je čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima propisana i mogućnost izricanja kazne zatvora (dakle, ne samo novčane kazne do 1.327,23 eura) to sud nije niti na prijedlog tužitelja u konkretnom slučaju mogao voditi žurni postupak. S obzirom da se u konkretnom predmetu radi o punoljetnom okrivljeniku koji nije bio uhićen niti zadržan, koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj i protiv kojeg nije bio izdan obvezni prekršajni nalog, to nije bilo uvjeta za vođenje žurnog postupka niti po odredbi čl. 221. st. 1. PZ- a.

6.1. Nadalje, utjecaj pogrešnog vođenja žurnog postupka na presudu se sastoji u tome što je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je na temelju izvedenih dokaza stanje stvari dovoljno razjašnjeno u smislu čl. 222. st. 3. PZ-a. Naime, vidom u spis predmeta, odnosno, pisanu obranu okrivljenika (str. 16 spisa) vidljivo u

je da okrivljenik u žurnom postupku poriče prekršaj navodeći da se u natjecateljskom prostoru našao ne svojom krivnjom jer je bio izguran od mase navijača koja se kretala prema natjecateljskom dijelu zbog već pokrenute intervencije specijalne policije prema grupi navijača, te da su u tom postupku održana tri ročišta. Na prvo ročište zakazano za 22. rujna 2022., okrivljenik koji je uredno pozvan, nije pristupio niti je svoj nedolazak ispričao te je na istom ispitan svjedok K. Š., policijski službenik koji nije bio očevidac događaja (već samo sastavljač optužnog prijedloga). Sljedeće ročište je zakazano za 30. studenog 2022. na koje okrivljenik, uredno pozvan nije pristupio te je isto jutro ispričao nedolazak jer je otišao „raditi na brod“ (str. 30 spisa), a elektronskom poštom je dostavio liječničku potvrdu prema kojoj „nije sposoban prisustvovati sudskom ročištu za taj dan“ (str. 35 i 36 spisa), dok uredno pozvana braniteljica nije opravdala svoj izostanak. Na tom ročištu je iskazivao svjedok, policijski službenik Ž. P., koji je teretio okrivljenika, opisujući kako je okrivljenik ušao u natjecateljski prostor za vrijeme odigravanja nogometne utakmice. Na zadnjem ročištu održanom 1. veljače 2023. na koje okrivljenik i braniteljica, također uredno pozvani nisu pristupili niti su svoj izostanak opravdali, sud je čitanjem izveo dokaze, između ostaloga i čitanjem iskaza svjedoka Ž. P. danog na ročištu 30. studenog 2022. te je izvršio uvid u video snimku, odnosno, fotografije događaja, nakon čega je zaključio žurni postupak te donio pobijanu presudu 10. veljače 2023. iz koje je vidljivo da je svoju odluku između ostaloga donio na temelju iskaza svjedoka Ž. P. te pregledane video snimke odnosno fotografija.

6.2. Iz navedenog je vidljivo da je u konkretnoj situaciji okrivljenik kategorički i decidirano poricao prekršaj, a da u postupku nije ispitao svjedoka optužbe, odnosno, bio prisutan na ročištu kada je ispitan Ž. P. koji ga tereti, s kojeg se ispričao liječničkom potvrdom, kao niti na ročištu na kojem je sud čitao iskaz tog svjedoka i vršio uvid u video snimku odnosno fotografije. Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud olako zaključio da je u ovom predmetu stanje stvari dovoljno i s potpunom izvjesnošću utvrđeno na temelju izvedenih dokaza te zrelo za donošenje osuđujuće presude u smislu čl. 222. st. 3. PZ-a. Naime, u konkretnoj situaciji je bilo nužno, zbog poštivanja konfrontacijskog prava okrivljenika te načela kontradiktornosti postupka, upotpuniti dokazni postupak radi što pravilnijeg i izvjesnijeg utvrđenja činjeničnog stanja, koje je bitna pretpostavka za donošenje pravilne i zakonite odluke, odnosno, suočiti okrivljenika i svjedoka o spornim okolnostima te pozvati okrivljenika da se očituje o video snimci tj. fotografijama u spisu.

6.3. Nadalje, u konkretnom predmetu u kojem se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje prekršaja iz područja nereda na športskim natjecanjima koji se smatra jednim od težih oblika prekršaja u području zaštite javnog reda i mira i javne sigurnosti, bitne činjenice – je li okrivljenik ušao u natjecateljski prostor ili se tamo našao zbog nekih drugih okolnosti, su ostale u takvom nesuglasju da bez njihovog potpunog razjašnjenja konfrontiranjem dokaza, nije bilo moguće potpuno nesporno donijeti odluku o krivnji na strani okrivljenika. A upravo odredba čl. 167. st. 3. PZ-a (koju odredbu je sud dužan poštivati i u žurnom postupku u smislu čl. 222. st. 2. PZ- a), propisuje pretpostavke za održavanje glavne rasprave određujući da se glavna rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, što u konkretnom predmetu nije slučaj iz naprijed navedenih razloga pa je prvostupanjski sud trebao osigurati nazočnost okrivljenika na ročištima na kojima su se izvodili dokazi.

6.4. Potrebno je istaknuti da žurni postupak onako kako je uređen u odredbama PZ-a, dozvoljava postojanje iznimnih okolnosti koje umanjuju procesne zahtjeve predviđene pravom na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija), ali za blaža djela, odnosno, ona djela koja ne pripadaju tradicionalnim kategorijama na koja se kaznenopravna jamstva prava na pošteno suđenje primjenjuju u punoj strogoći. Navedena stajališta su izražena i u recentnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava (odluka ESLJP, Marčan protiv Hrvatske, br. 40820/12, od 10. srpnja 2014.). To između ostaloga znači da u takvim predmetima, pozivanje stranaka i svjedoka ovisi o diskreciji suca, pri čemu je sud uvijek dužan voditi postupak na način da štiti interes okrivljenika (predmet Bojić protiv Hrvatske, br: 48134/15 odluka od 12. lipnja 2018. Europskog suda za ljudska prava, dalje: ESLJP). Osim toga, čl. 29. st 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) podrazumijeva da, prije nego što optuženi može biti osuđen, svi dokazi protiv njega moraju u pravilu biti izvedeni u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi u svrhu kontradiktornog raspravljanja. Stoga se svjedoci u pravilu trebaju ispitati na javnoj raspravi pred sudom koji vodi postupak, te se obrani treba dati stvarna mogućnost postavljanja pitanja svjedocima (presude ESLJP, Schatschaschwili protiv Njemačke 9154/10, § 101., od 15. prosinca 2015.; i Paić protiv Hrvatske, br. 47082/12, § 27., od 29. ožujka 2016.).

6.5. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud trebao poduzeti dodatne napore radi s potpunom izvjesnošću utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno, ustrajati u pozivanju okrivljenika radi njegove prisutnosti na ročištu odnosno glavnoj raspravi na kojoj su se izvodili dokazi optužbe koji ga terete, a na koje se okrivljenik nije očitovao, dakle, održati glavnu raspravu te o krivnji okrivljenika odlučiti kontradiktornim raspravljanjem u postupku, a što je izostalo pogrešnim i neosnovanim vođenjem žurnog postupka.

6.6. Iz tog razloga je vođenje žurnog postupka u konkretnom predmetu, umjesto redovitog prekršajnog postupka svakako moglo utjecati na presudu pa je time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, koju ističe okrivljenik u žalbi.

7. Ovaj sud nije ulazio u ispitivanje daljnjih nižih u žalbi istaknutih osnova, zbog počinjene navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

8. Slijedom iznesenog je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, otkloniti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, odnosno, održati glavnu raspravu te izvesti sve potrebne dokaze, nakon čega će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pri tome će sud, u slučaju donošenja osuđujuće presude i izricanja okrivljeniku zaštitne mjere zabrane odlaska na određena športska natjecanja, s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave, pravilno pravno označiti zakonsku odredbu na temelju koje se ista izriče.

9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.