1

Poslovni broj Gž R-813/2020-3

 

Poslovni broj Gž R-813/2020-3

 

                                  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E  NJ E 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. Š., odvjetnici iz R., protiv tuženika 3. M. B. d.d. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i s. d.o.o. iz R., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-126/2016-43 od 7. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-126/2016-43 od 7. svibnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom u točki 1. izreke obvezan je tuženik na ime naknade štete zbog profesionalnog oboljenja azbestoze isplatiti tužitelju iznos od 33.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2015., u roku od 15 dana, dok je točkom 2. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

2. Točkom 3. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime navedene štete isplati daljnji iznos od 576.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2015. do isplate, zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu u vidu mjesečne doživotne rente s osnova tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 1.080,00 kn počev od 7. svibnja 2020. pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog drugog u mjesecu za tekući mjesec do isplate kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi prouzročene parnične troškove.

 

3. Protiv navedene presude stranke podnose žalbu i to tuženik protiv dosuđujućeg dijela presude te odluke o troškovima, a tužitelj protiv odbijajućeg dijela odluke kao i odluke o troškovima pozivajući se na sve zakonske razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

 

4. Predlažu da se uvaženjem žalbi presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 639.50,00 kn te na ime imovinske štete isplata rente na ime tuđe njege i pomoći u mjesečnom iznosu od 1.080,00 kn počev od 7. svibnja 2020. pa ubuduće doživotno (dok za to budu postojali zakonski uvjeti).

 

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:

 

-tužitelj je radio kod prednika tuženika u razdoblju od 23. kolovoza 1971. do 15. ožujka 1972. te u razdoblju od 1. listopada 1973. do 17. ožujka 1975. na poslovima stolara na montaži tako da je u obavljanju radnih zadataka dolazio u kontakt s azbestom i azbesnom prašinom,

 

-tijekom 1975. zasnovao je radni odnos u J. R. i obavljao poslove stolara te poslove domara, odnosno radio na poslovima održavanja zgrade,

 

-prijava o profesionalnoj bolesti podnesena je od strane tadašnjeg poslodavca tužitelja J. R. 11. veljače 2014., a rješenjem donesenim povodom prijave utvrđeno je da tužitelj boluje od pleuralnog plaka uz azbestozu i kao datum utvrđenja profesionalne bolesti navedeno 8. prosinca 2014., dok je kao datum priznavanja profesionalne bolesti navedeno 16. prosinca 2014.

 

9. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka otklanja kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije zaključujući kako je odredbama čl. 7. i 8. Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu ("Narodne novine" broj 79/07 i 139/10 – dalje Zakon o zdravstvenom nadzoru) propisan postupak utvrđivanja i priznavanja profesionalne bolesti te nadležnost Povjerenstava za rješavanje takvih zahtjeva, kao i rokovi za ostvarivanje naknade štete. Iz istih proizlazi da je tužitelj imao ovlaštenje pokrenuti upravni postupak podnošenjem odštetnog zahtjeva Povjerenstvu za rješavanje odštetnih zahtjeva pri Vladi R. H. u roku od šest mjeseci od dana priznanja profesionalne bolesti uz uvjete da sudskim putem nije tražio naknadu štete, ali je isti izabrao traženje zaštite sudskim putem.

 

10. Ne prihvaća niti prigovor tuženika da ne postoji uzročno-posljedična veza između navedene bolesti i rada kod tuženika utvrđujući u kojem razdoblju je isti radio, a da je u proizvodnji upotrebljavan azbest kojem je tužitelj bio izložen.

 

11. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka V. L. i I. J. te nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. E. B. utvrđuje da je pored rada kod tuženika tužitelj u razdoblju od 18. ožujka 1975. do 30. lipnja 1990. bio zaposlen na radnom mjestu KV stolara kod poslodavaca J. R. - B. R. na poslovima izrade te montaže i demontaže u brodskim prostorijama obloga i plafona, da su stariji brodovi čiji se tada remont vršio u pravilu bili izrađeni od tradicionalnih vodootpornih materijala na bazi azbesta. Nakon toga  da je počev od 1. travnja 1992. raspoređen na radno mjesto domara – kućepazitelja zgrade unutar Kadrovskog i općeg sektora J. R.. Međutim, da je prilikom sastava Prijave o profesionalnoj bolesti HZZO-u kao uzrok profesionalne bolesti naveden rad na poslovima stolara u razdoblju od 1971. do 1975. u kojem je bio izložen fibrogenim i nefibrogenim prašinama. Kako je to utvrdio nadležni organ to da predstavlja prethodno pitanje za predmetni postupak jer da je o tome raspravljeno u okviru  upravnog postupka tako da se o tome više ne može raspravljati, s obzirom da je pravomoćnim rješenjem HZZO-a, Područne službe R. utvrđeno da je tužitelj obolio od profesionalne bolesti tijekom rada kod tuženika. Stoga otklanja prigovor tuženika da ne postoji uzročno-posljedična veza između rada na poslovima na kojima je tužitelj radio i profesionalne bolesti.

 

12. Zaključuje da je sukladno odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 158/14, 94/18, 96/18 – dalje ZZR) tuženik kao raniji poslodavac tužitelja odgovoran za štetu tužitelju zbog profesionalnog oboljenja jer tuženik nije dokazao razloge koji bi ga oslobađali od odgovornosti. Uz daljnju primjenu odredbe čl. 19., čl. 1046. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) obvezuje tuženika naknaditi tužitelju na ime imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 33.000,00 kn prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dr. S. M. specijaliste pulmologa o posljedicama oboljenja po kriteriju trajnog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i potrebe za tuđom njegom i pomoći. Odbija zahtjev tužitelja u preostalom dijelu zaključujući da je tužitelj bio oslobođen plaćanja troškova dijagnostičkih postupaka, a da sukladno odredbi čl. 19. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj 1/11 i 75/14) ima pravo zatražiti povrat eventualno plaćene participacije pa da mu ne pripada pravo na naknadu na ime troškova puta i liječenja. Iz istih razloga da ima pravo i na ostvarivanje naknade za zdravstvenu njegu u kući te odbija zahtjev koji se odnosi na isplatu rente na ime tuđe pomoći i njege.

 

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti da bi počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju stranke ukazuju u žalbi, jer je sud prvog stupnja za donošenje presude iznio razloge tako da je istu moguće ispitati.

 

14. Međutim, osnovano stranke ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              15. Upravnim rješenjem sukladno Prijavi utvrđeno je da tužitelj boluje od azbestoze, a kao uzrok profesionalne bolesti naveden je rad na poslovima stolara u razdoblju od 1971. do 1975. zbog izloženosti fibrogenim i nefibrogenim prašinama. Sud nema ovlaštenja utvrđivati niti preispitivati zakonitost rješenja donesenog u upravnom postupku kojim je utvrđeno da je tužitelj obolio od profesionalne bolesti – azbestoze, niti da bi to bilo zbog izloženosti tužitelja azbestu i azbestnoj prašini. Međutim, nije vezan utvrđenjima u kojem razdoblju je došlo do profesionalnog oboljenja, pa je i provedeno medicinsko vještačenje po vještaku pulmologu, kao i vještačenje po vještaku strojarstva i zaštite na radu. Istima nisu utvrđene sve činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti prigovora tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze između rada tužitelja na poslovima koje je obavljao kod tuženika i poslovima kod drugog poslodavca. Naime, neprijeporno je da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima u kojima je bio izložen azbestu i azbestnoj prašini u razdoblju od 28. kolovoza 1971. do 15. ožujka 1972. te potom u razdoblju od 1. listopada 1973. do 17. ožujka 1975., a u međuvremenu je kao što je naveo u iskazu zbog odsluženja vojnog roka bio izvan obavljanja rada (oko godinu i pol dana). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj nakon toga počev od 18. ožujka 1975. pa nadalje radio u J. R., odnosno u B. u sklopu J. R..

             

16. Prijava o ozljedi na radu sačinjena je od strane tadašnjeg poslodavca tužitelja J. R. i svi podaci, pa tako i oni koji se odnose na izloženost tužitelja azbestu i azbestnoj prašini, navedeni su od strane istog. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da je prilikom utvrđivanja uzročno-posljedične veze između rada  tužitelja kod tuženika i profesionalnog oboljenja od azbestoze valjalo kritično ocijeniti i ostale provedene dokaze, pa se ukazuje i na iskaze svjedoka i tužitelja. Naime, tužitelj je tvrdio da je kod drugog poslodavca obavljao isključivo poslove kućnog majstora na održavanju kancelarija, dok iz sadržaja rješenja o osobnom dohotku te ugovora o radu to ne proizlazi, već da je rješenjem od 7. lipnja 1995. raspoređen na poslove i radne zadatke domara – kućepazitelja zgrade, dok iz rješenja od 23. svibnja 1975. bi proizlazilo da je radio na radnom mjestu KV stolar u stolarskoj radioni poslodavca, a kao opis poslova, između ostalog, navedeno je da izrađuje brodski, građevinski, kućanski, kancelarijski i drugi materijal, kosture, vrata, brodske obloge kabina i salona, pregrade, obloge plafona, brodske skale i stalaže, demontira, popravlja i montira brodski namještaj po kabinama i salonima, pregrade, obloge i drugo, a po potrebi i druge poslove brodotesara u cilju ispomoći kod većeg obima radova, čisti površine drva od boja i lakova, politira namještaj, montira figurativne predmete i ostalo. Nadalje, valja ukazati na iskaze svjedoka V. L. i I. J. koje je sud prvog stupnja prihvatio, ali nije cijenio određene razlike u njihovim iskazima u odnosu na izloženost tužitelja azbestu prilikom rada kod drugog poslodavca. Tako je V. L. naveo da je tužitelj nakon zasnivanja radnog odnosa u J. R. radio na poslovima kućnog majstora, dok je svjedok I. J. naveo da nisu bili u dodiru s azbestom, ali ipak jesu za slučaj kada je trebalo nešto popraviti na brodu i da je to bilo kraće vrijeme, a da je tužitelj pretežno obavljao poslove održavanja zgrade. Nadalje, valja ukazati i na nalaz vještaka dipl. ing. E. B. da su se prema njegovim saznanjima remonti brodova pa tako i J. vršili u brodogradilištima što je uključivalo i brodostolarske radove koje su vršili radnici tih brodogradilišta pa da su tako i radnici J. obavljali određene radove u sklopu remonta u vlastitoj stolarskoj radionici na brodovima u vlasništvu svog poslodavca. S obzirom na tadašnju flotu J. da je vjerojatno da su ti brodovi imali ugrađene određene elemente od azbesta (negorive brodske pregrade, izolacije cjevovoda i sl.), što bi moglo upućivati na zaključak da postoji opravdana sumnja da su pojedini stolari koji su radili u J. bili u kontakt s azbestom, u stolarskoj radionici ili prilikom radova te montaži – demontaži na brodovima u remontu ili u službi.

 

17. U konkretnom slučaju se radi o objektivnoj odgovornosti tužiteljevog prijašnjeg poslodavca po čl. 1064. ZOO-a prema kojem za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema odredbi čl. 1063. citiranog Zakona smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Stoga poslodavac ima mogućnost dokazivati ekskulpacijske razloge propisane člankom 1067. ZOO-a. U konkretnoj situaciji valjalo je medicinskim vještačenjem i eventualnim vještačenjem po vještaku medicine rada kao što je to tvrdio tuženik, utvrditi da li je kod tužitelja moglo doći do profesionalnog oboljenja od azbestoze nakon što je u periodu (nekontinuirano) od oko dvije godine ukupno, uz prekid od oko gotovo godinu i pol dana, moglo doći do profesionalnog oboljenja ukoliko tužitelj, kao što tvrdi u daljnjem razdoblju u kojem je radio kod novog poslodavca nije bio izložen azbestu prilikom obavljanja poslova, odnosno ukoliko utvrdi da je u razdoblju od 1975. do 1992. bio kao stolar izložen azbestu (kada je premješten na poslove domara u kojima vjerojatno ne bi bio izložen azbestu), mogao kao uzrok oboljenja biti i rad na poslovima kod drugog poslodavca. Unatoč provedenom vještačenju po vještaku pulmologu te njegovim očitovanjima na primjedbe stranaka ove dvojbe nisu otklonjene pa je to potrebno učiniti u daljnjem tijeku postupka.

 

18. Ukoliko sud prvog stupnja utvrdi da je profesionalno oboljenje tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi sa radom kod tuženika, tada je potrebno otkloniti i dvojbe vezane uz visinu pripadajućeg iznosa tužitelju.

 

19. Tužitelj je u tužbi tražio na ime neimovinske štete iznos od 170.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti, a po kriteriju fizičkih bolova 20.000,00 kn, da bi nakon nalaza i mišljenja navedenog vještaka zahtjev preinačio na iznos od 524.700,00 kn uz zahtjev za isplatu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u vidu rente. Prema ocjeni ovoga suda nalaz vještaka dr. sc. S. M. je dijelom nejasan, što nije otklonjeno njegovim očitovanjima pismenim i usmenim na primjedbe stranaka. Naime, isti je u nalazu od 26. rujna 2018. ocijenio da je kao posljedica azbestoze kod tužitelja došlo do smanjenja opće životne aktivnosti za 10%, te da je pretrpio bolove srednjeg intenziteta od dva mjeseca, a kasnije da kontinuirano trpi bolove slabijeg intenziteta. Tužitelj je ističući primjedbe na nalaz vještaka zatražio dopunu nalaza radi izjašnjenja do kada će ti bolovi trajati, odnosno da li su bolovi slabijeg intenziteta, ako je izvjesno da će trajati doživotno uračunati u smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 10% uz navode da se fizički bolovi koji traju ubuduće i koji su trajnog karaktera, ocjenjuju u vidu smanjenja opće životne aktivnosti, pa ukoliko su oni u to uključeni da se ponovo utvrdi postotak, odnosno njegovo povećanje. U dopuni nalaza usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi od 1. travnja 2019. vještak se u odnosu na pretrpljene bolove očitovao na način da su u početku ti bolovi bili lakšeg do srednjeg stupnja tijekom cijele 2015., ali da i dalje ostaju srednjeg stupnja u zaduhu u malom naporu i da su oni procijenjeni "do današnjeg dana kao posebna stavka", a koji će trajati ubuduće uračunat će se u trajno umanjenje životne aktivnosti. Nakon toga dostavljena je pismena dopuna nalaza od 10. srpnja 2019. u kojoj vještak bez posebnih obrazloženja utvrđuje da je kod tužitelja nastupilo smanjenje opće životne aktivnosti za 15%, što bi moglo upućivati da je bolove koji traju u kontinuitetu uključio kao trajnu posljedicu i povećao ranije utvrđeni iznos od 10% na 15% umanjenja životne aktivnosti, dok se sada očituje na bolove, trajanje bolova srednjeg stupnja od 2013., 6 sati dnevno, lakšeg stupnja uz analgetsku i simptomatsku terapiju.

 

20. Prema mišljenju ovoga suda, takvim očitovanjem vještaka nisu otklonjene nejasnoće u istom jer se iz istih ne može zaključiti kakve je bolove po jačini i u kojem trajanju tužitelj trpio uslijed  profesionalne bolesti. Isto tako nije otklonjeno da li su bolovi slabog ili srednjeg intenziteta ukoliko, su trajno prisutni utjecali na postotak trajnog umanjenja životne aktivnosti tužitelja. Stoga  je potrebno utvrditi kada je kod tužitelja nastupilo trajno stanje tako da nema poboljšanja zdravstvenog stanja u odnosu na fizičke bolove već ostaju trajno u  kontinuitetu u kojem slučaju, kao što je i tužitelj sam naveo u očitovanjima na primjedbe, se uključuju u trajno umanjenje životne aktivnosti. Sud prvog stupnja će u daljnjem tijeku postupka radi ocjene visine pripadajućeg iznosa tužitelju po pojedinim kriterijima zbog povrede prava osobnosti na ime neimovinske štete otkloniti iznesene dvojbe i nejasnoće u nalazu vještaka, kako bi se pravilno utvrdile relevantne činjenice vezane uz primjenu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a te tužitelju dosudio pripadajući iznos. Stoga osnovano stranke žalbenim navodima u tom dijelu ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

21. Nakon što otkloni naprijed iznesene dvojbe u odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između rada tužitelja kod tuženika i profesionalnog oboljenja od azbestoze odlučit će i o pripadajućem iznosu visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti kao i osnovanosti zahtjeva za isplatu imovinske štete, koja je postavljena u vidu rente i ostalog, primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a, s tim da je potrebno utvrditi da li je tužitelj po tim osnovama ostvario pravo na određene naknade, jer bi to eventualno bilo od utjecaja na visinu pripadajućeg iznosa koji bi mu tuženik bio u obvezi isplatiti, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, kao i pravila primjene o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

 

22. Nakon što donese novu zakonitu odluku, ovisno o ishodu postupka i uspjehu stranaka u istom, donijet će i novu zakonitu odluku o troškovima postupka.

 

23. Slijedom iznesenog, uvaženjem žalbi stranaka valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

                           

 

U Rijeci 6. prosinca 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.