Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-eun-11/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe E. D., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi tražene osobe, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. veljače 2024. broj Kv-eun-1/2024-5, u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tražene osobe E. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je, na temelju članka 41. stavak 1.a. i 2. stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20.; dalje: ZPSKS-EU), dana suglasnost Republici Sloveniji za kazneni progon protiv privremeno predane osobe E. D., koji je privremeno predan Republici Sloveniji dana 13. rujna 2013., povodom zamolnice Područnog suda u Kopru broj: I K 848/2021. od 5. prosinca 2023. radi vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo oduzimanja maloljetne osobe iz članku 190. stavak 1. KZ RS, u kojem se okrivljenika tereti da je zlonamjerno onemogućio ostvarenje izvršne odluke glede maloljetne osobe, s tim da od 16. ožujka 2018. pa do najmanje 28. prosinca 2020. A. D. iz P., nije predao njihovu zajedničku kćerku M. D., rođ, …. koja je bila rješenjem Okružnoga suda u Kopru IV P 438/2017. od dana 17. studenoga 2017., a koje je postalo izvršno dana 16. ožujka 2018., izdavanjem privremene mjere i presude istoga suda IV P 438/2017 od dana 22. kolovoza 2019. povjerena na čuvanje i odgoj majci A. D., pošto je nije doveo iz M. gdje se je ista nalazila, iako mu je sud u gore navedenom rješenju naložio da u roku 15 dana od dana primitka rješenja M. dovede u Sloveniju i preda je ovlaštenoj osobi – majci djeteta A. D..

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po braniteljici, odvjetnici M. B., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije davanje suglasnosti Republici Sloveniji za kazneni progon protiv privremeno predane osobe E. D..

3. Spis je, sukladno članku 132. ZPSKS-EU u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu tražena osoba kada u žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem pogrešno dana suglasnost jer je tražena osoba ''izričito pridržala načelo specijalnosti''. Naime, rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv-eun-3/2023-19 od 30. kolovoza 2023., na temelju članka 33. stavak 1. ZPSKS-EU povodom zahtjeva Okružnog suda u Kopru broj I K 7038/2018 od 5. srpnja 2023. za privremenom predajom tražene osobe E. D. radi provođenja postupka u predmetu I K-7038/2018. zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 191. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije, odobrena je privremena predaja tražene osobe E. D. R. S. radi vođenja kaznenog postupka na vremensko razdoblje u trajanju od 6 mjeseci.

5.1. Tim rješenjem je utvrđeno da Republika Slovenija ne može bez dopuštenja Republike Hrvatske voditi kazneni postupak protiv tražene osobe za kazneno djelo počinjeno prije predaje, niti izvršiti kaznu zatvora jer se tražena osoba nije odrekla načela specijalnosti.

6. Stoga je Republika Slovenija zatražila suglasnost od Republike Hrvatske radi vođenja kaznenog postupka E. D. zbog sumnje na počinjenje kaznenoga djela oduzimanja maloljetne osobe jer da je zlonamjerno onemogućio ostvarenje izvršne odluke u pogledu maloljetne osobe, s tim da od 16. ožujka 2018. pa do najmanje 28. prosinca 2020. A. D. nije predao njihovu zajedničku kćerku M. D. koja je povjerena na čuvanje i odgoj majci A. D..

6.1. U provedenom postupku davanja suglasnosti u smislu članka 41. ZPSKS-EU prvostupanjski je sud utvrdio postojanje svih zakonskih pretpostavki za davanje suglasnosti, ne našavši pri tome niti jedan razlog za obvezno odbijanje iz članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU, a ni za fakultativno odbijanje iz članka 21. ZPSKS-EU.

6.2. Vodeći računa o načelu uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije iz članka 3. ZPSKS-EU i načelu učinkovite suradnje iz članka 4. ZPSKS-EU, prvostupanjski sud je pravilno dao suglasnost Republici Sloveniji da se protiv tražene osobe E. D. vodi kazneni postupak za kazneno djelo počinjeno prije predaje, a koje nije bilo obuhvaćeno europskim uhidbenim nalogom.

7. Slijedom navedenog, kako žalba tražene osobe nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, sukladno članku 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 28. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.