REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8489/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.K., zbog prekršaja iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 15. lipnja 2022., broj: 211-07/22-3/11897, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okr. Ž.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. Ž.K. činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. Ž.K. na temelju tih zakonskog propisa, izriče novčana kazna 650,00 EUR (šesto pedeset eura), koju je okr. Ž.K. dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. Ž.K. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se prigovor okr. Ž.K. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. Ž.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. Ž.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. u vezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u jedan mjesec te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. Ž.K. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik u prigovoru izražava kajanje i svijest o počinjenom prekršaju, ističući da bi mu plaćanje novčane kazne predstavljalo veliko opterećenje jer je u mirovini i ima niska primanja pa moli smanjenje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere jer mu je vozačka dozvola potrebna radi svakodnevnog čuvanja unuka koji se nije uspio upisati u jaslice te navodi da će ubuduće biti pažljiviji u prometu.

7. Prije svega, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ističe se da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. tog Zakona (novčanu kaznu 390,00 EUR, što primjenom fiksne konverzije iznosi 2.938,46 kuna), a za prekršaj iz čl. 293 st. 2. istog Zakona propisuje također manju novčanu kaznu (260,00 EUR), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za te prekršaje propisivao nešto višu najnižu novčanu kaznu i to u iznosu 3.000,00, odnosno 2.000,00 kuna za primjenu čl. 293 st. 1. istog Zakona. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

7.1. Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 57. st. 3. i 7. uz primjenu čl. 293 st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22), te istome izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za te prekršaje novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu 650,00 EUR (390,00 EUR uvećanu za 260,00 EUR zbog izazvane prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba), kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

8. Nadalje, odluka o visini izrečene novčane kazne razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela po službenoj dužnosti kao što je naprijed navedeno.

8.1. Razmotrivši navode prigovora, prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu eventualno loše materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

8.2. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

8.3. Zbog navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije jedan mjesec. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ- a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog čuvanja unuka, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a niti je okrivljenik navode iz prigovora na bilo koji način potkrijepio, što je bio dužan učiniti kako je i navedeno.

9.1. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao pod t. II. izreke.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR, odnosno, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi uprave splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.