Broj: Ppž-12682/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice M.C.B., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice M.C.B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 22. srpnja 2021., poslovni broj: 82. Pp-967/2021-10, na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okrivljenice M.C.B., po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenici M.C.B. za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), činjenično opisanog u izreci ove presude izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset eura), koju je okrivljenica M.C.B. dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice M.C.B., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica M.C.B. je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 (četrnaest eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o sankciji.

4. U žalbi okrivljenica navodi da je u prvostupanjskom postupku sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Sud da je proglasio krivom okrivljenicu za počinjenje prekršaja utvrdivši kako ne postoje ispričavajući razlozi, sve postupajući protivno pravilu in dubio pro reo.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenicu, jer u članku 172. stavku 3. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 4.972,77 kuna, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenicu, te joj izrekao kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 660,00 eura smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja.

9. Istu sud ne smatra prestrogom pogotovo ako se ima u vidu dosadašnja prekršajna kažnjavanost okrivljenice.

10. Nadalje, ispitujući navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza (uvid u obavijest o počinjenom prekršaju, u dostavnicu o primitku navedene obavijesti te iskaz policijskog službenika Roberta Jurčevića) na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, s čime se u potpunosti slaže i ovaj sud.

11. Naime, osnovano prvostupanjski sud obrazlaže da okrivljenica kao vlasnica vozila u propisanom roku nije dostavila vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dala na upravljanje vozilo predmetne zgode, što okrivljenica nije argumentirano osporila žalbenima navodim, već samo paušalno navodi da je povrijeđeno materijalno pravo, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su se u ponašanju okrivljenice u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona sigurnosti prometa na cestama.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 14,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.