Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž-1014/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. (OIB:...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika T. K. (OIB:...) iz D., S., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi broj P-374/2019-27 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika se djelomično usvaja, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Požegi broj P-374/2019-27 od 9. travnja 2021. :

-potvrđuje u toč.I izreke za iznos od 2.859,16 Eur (ranije: 21.542,32 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2017. do isplate;

-preinačuje u toč.I izreke i odbija tužiteljica sa zahtjevom radi isplate iznosa od 1.421,02 Eur (ranije:10.706,67 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2017. do isplate;

-potvrđuje u toč.II izreke za iznos od 395,67 Eur (ranije: 2.981,16 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2019. do isplate;

-preinačuje u toč.II izreke i odbija tužiteljica sa zahtjevom radi isplate iznosa od 98,92 Eur (ranije: 745,28 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 12.3.2019. do isplate;

-potvrđuje u toč.III izreke za dosuđeni trošak postupka u iznosu od 306,59 Eur (ranije: 2.310,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude;

-preinačuje u toč.III izreke i odbija tužiteljica sa zatraženim troškom postupka u visini od 423,39 Eur ( ranije: 3.190,00 kn).

II/U nepobijanom odbijajućem dijelu navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 32.248,99 kn (sada: 4.280,18 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2017. do isplate iznos od 3.726,44 kn (sada: 494,58 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2019. do isplate i da joj naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn (sada: 729,98 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1.Nepobijanim dijelovima prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos od 32.248,99 kn od 4. siječnja 2017. do dosuđenog početka tijeka i u odnosu na isplatu razlike parničnog troška u iznosu od 584,65 kn (sada: 77,60 Eur). Odbijen je i prijedlog tuženika da se o predmetnoj parnici obavijeste Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

2.Navedenu presudu u dosuđujućim dijelovima pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i kako navodi „zbog odluke o trošku“, s prijedlogom da je ovaj sud usvoji i preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju uvodno opisanog stajališta o osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi od nespornih činjenica:

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1690/09-2 od 23. prosinca 2011. tuženiku s osnova razlike plaće za prekovremeni rad za vrijeme terena, dežurstva i straže u periodu od lipnja mjeseca 2006. do listopada mjeseca 2009. dosuđen iznos od 210.666,12 kn (sada: 27.960,20 Eur) sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 27.793,69 kn (sada: 3.688,86 Eur);

- da je prethodno navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-574/2012-2 od 18. travnja 2013.;

- da je tuženiku po citiranoj pravomoćnoj presudi broj P-1690/09-2 od 23.12.2011. u postupku prisilne izvansudske naplate vođenoj kod FINA-e isplaćen iznos od 210.666,12 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 27.793,69 kn;

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1081/13-2 od 3. siječnja 2017. preinačena prethodno navedena presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-574/2012-2 od 18.4.2013. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1690/09-52 od 23.12.2011. u dijelu točke I izreke kojim je tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku bruto iznos od 16.470,72 kn (sada: 2.186,04 Eur) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.253,36 kn (sada:1.095,40 Eur) od 15. srpnja 2006. do isplate, a na iznos od 8.253,36 kn (sada: 1.095,40 Eur) od 15. kolovoza 2006. do isplate te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, a tuženiku istim rješenjem dosuđen trošak postupka u iznosu od 24.067,25 kn (sada: 3.194,27 Eur) te je preko tog iznosa (a do ranije dosuđenog od 27.793,69 kn) zahtjev tuženika odbijen.

4.1.Polazeći od činjeničnog osnova predmetne tužbe kojom tužiteljica potražuje povrat isplaćenog temeljem ukinute sudske presude, od odredbe čl. 1111. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) kojom je određeno kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi te od nastavne odredbe čl.1115. ZOO prema kojoj se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačena pravomoćna presuda na osnovu koje je tuženiku izvršena i sada utužena isplata, prvostupanjski sud zaključuje da je otpala osnova za isplatu pa je obvezao tuženika na povrat isplaćenog novčanog iznosa.

4.2. Visinu utužene tražbine prvostupanjski sud je utvrdio provedenim financijskim vještačenjem koje je rezultiralo utvrđenjem da je dana 16. kolovoza 2013. na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru putem FINA-e ovršen račun R. H., Ministarstvo financija za bruto plaće tužitelja za lipanj i srpanj mjesec 2006. u iznosima od po 8.235,36 kn (sada:1.093,02 Eur) te da su pri tom naplaćeni:

-doprinosi za mirovinsko osiguranje I stup za lipanj i srpanj mjesec 2006. u iznosima od po 1.235,30 kn (sada:163,95 Eur) za svaki mjesec - u korist državnog proračuna RH;

-doprinosi za mirovinsko osiguranje II stup za lipanj i srpanj mjesec 2006. u iznosima od po 411,77 kn (sada: 54,65 Eur) za svaki mjesec - u korist žiro račun primatelja sredstava doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje;

-porez na dohodak i prirez poreza na dohodak G. P. za lipanj i srpanj mjesec 2006. u iznosima od po 1.087,07 kn (sada:144,28 Eur) za svaki mjesec i to u korist žiro- računa primatelja sredstava porez i prirez na dohodak za G. P.;

-neto iznos plaće za lipanj i srpanj mjesec 2006. u iznosima od po 5.501,22 kn (730,14 Eur) u korist novčanog računa tuženika;

-da je prilikom isplate navedenih iznosa FINA obračunala i zateznu kamatu tekuću od 15. srpnja 2006. do datuma isplate za uplate po plaći za lipanj 2006. i od 15. kolovoza 2006. do datuma isplate 16. kolovoza 2013. za uplatu po plaći za srpanj 2006., pa je po osnovi po osnovi isplate bruto plaće za lipanj 2006. ukupan trošak isplatitelja iznosio 16.176,95 kn (sada: 2.147,05 Eur), a za srpanj 2006. ukupan trošak isplatitelja iznosio je 16.072,04 kn (sada: 2.133,13 Eur), slijedom čega da je sveukupni trošak na teret isplatitelja za plaće za lipanj i srpanj 2006. iznosio 32.248,99 kn (sada: 4.280,18 Eur);

-da je zateznu kamatu na razliku troškova parničnog postupka od 3.726,44 kn za period od 4. siječnja 2017. do 11. ožujka 2019. utvrdio u iznosu od 584,65 kn.

4.3. Obzirom na prednja utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od 32.248,99 kn sa zateznom kamatom od dana kada je tuženik primio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora (2. studenog 2017.) do isplate smatrajući da je tuženik pošteni stjecatelj obzirom da je isplatu primio na osnovu pravomoćne sudske odluke, dok mu je zateznu kamatu na razliku u odnosu na parnični trošak u iznosu od 3.726,44 kn dosudio prema tužiteljičinoj dispoziciji – od 12. ožujka 2019.

5.Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda osnovano su dovedeni u dvojbu žalbom tuženika.

6. No ponajprije valja - u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka - navesti da tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

7.Nastavno u žalbi tuženik ističe da je dio utuženog iznosa, koji čini razliku između njegove neto – i bruto plaće i danas u posjedu tužiteljice na njezinim računima tj. na računu Republike Hrvatske Ministarstva financija i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa smatra da je presuđenjem utuženog bruto iznosa otvorena mogućnost dvostruke naplate po istoj osnovi jer je po ranijoj pravomoćnoj presudi navedeni bruto iznos naplaćen u korist tužiteljičinih vlastitih proračunskih računa. Ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije za povrat tužiteljici navedenih bruto iznosa koji su uplaćeni na proračunske račune obzirom da se radi o obvezi poslodavca po osnovi radnog odnosa, a ne zaposlenika. Smatra neosnovanim da ga se obvezuje na povrat parničnog troška u kojemu je sadržan porez na dodanu vrijednost koji je također proračunski prihod tužiteljice.

7.1.Posebno se tuženik u izjavljenoj žalbi poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun c/a Republika Hrvatska (Zahtjev broj 679/11 od 2.4.2015.) i smatra da je stajalište koje je u njoj izraženo primjenjivo u predmetnom postupku obzirom da se radi o istovjetnoj činjeničnoj – i pravnoj situaciji u kojoj je radnik, ovdje tuženik, temeljem pravomoćne presude naplatio plaću od države kao poslodavca a da mu je to pravo djelomično osporeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljedično kojoj je obvezan na povrat tužiteljici utužene tražbine. Navedeno da predstavlja povredu odredbi Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama tj. prava na pošteno suđenje, da je protivno načelu pravne sigurnosti i prava na mirno uživanje vlasništva i dr.

8. Polazeći od ranije iznesenih činjeničnih utvrđenja, a koja su između parničnih stranaka nesporne (toč. 5.1.) ovaj sud je stajališta da je donošenjem prvostupanjske presude obvezivanjem tuženika na povrat novčanih sredstava koja su mu isplaćena na osnovu pravomoćne i ovršne sudske presude, a koja je potom preinačena povodom izvanrednog pravnog lijeka rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan vratiti tužiteljici i razliku između neto – i bruto plaće.

8.1.Naime, u konkretnom slučaju u imovinu tuženika nisu prešli novčani iznosi koji su s računa tužiteljice isplaćeni na ime poreza i prireza na dohodak, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje niti zatezna kamata na takva zakašnjela plaćanja, slijedom čega tuženik nije u obvezi vratiti te iznose.

8.2. No razumijevanja radi valja navesti da je poslodavac koji isplaćuje plaću obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa (čl. 4.stav. 2. Zakona o 47/02, 175/03 i 177/04) a i obveznik je uplate doprinosima - ''Narodne novine'' broj

poreza na dohodak od nesamostalnog rada (čl. 45. Zakona o porezu na dohodak - ''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 70/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 183/14, 143/14, 136/15 i 115/16) slijedom čega poslodavac nije ni ovlašten u slučaju plaćanja poreza i prireza i doprinosa (a i zatezne kamate na njihova zakašnjela plaćanja) po osnovi koja je kasnije otpala, zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa već izložena materijalno-pravna regulativa ovlašćuju poslodavca da plaćene iznose zahtjeva od primatelja tih uplata (a ne od radnika koji takve uplate uopće nije primio).

8.3. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (Tablica 3.) vidljivo je da zatezna kamata na bruto iznos tuženikove plaće (2.734,14 kn) za lipanj mjesec 2006. iznosi 2.636,61 kn, a što sveukupno iznosi 5.370,75 kn te da zatezna kamata na bruto iznos tuženikove plaće (2.734,14 kn) za srpanj mjesec 2006. iznosi 2.601,78 kn, a što sveukupno iznosi 5.335,92 kn. Sveukupno dakle tuženiku uplaćeni doprinosi, porez i prirez sa zateznom kamatom od dana njihovog dospijeća do isplate iznose 10.706,67 kn (sada: 1.421,02 Eur).

9.Obzirom na izneseno, valjalo je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika, a pozivom na odredbu čl.373.toč.3. preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.I izreke i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom radi isplate joj iznosa od 10.706,67 kn (sada: 1.421,02 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2017. do isplate, a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I izreke za iznos od 21.542,32 kn (sada:2.859,16 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 2.11.2017. do isplate.

10.Imajući u vidu da je porez na dodanu vrijednost prihod državnog proračuna tužiteljice (sukladno odredbi čl.1.stav.2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, („Narodne novine“ broj

121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23) to je valjalo preinačiti i toč.II izreke koja se odnosi na povrat razlike u odnosu na plaćeni parnični trošak u dijelu iznosa od 745,28 kn (sada: 98,92 Eur) koji predstavlja porez na dodanu vrijednost u opsegu od 25% i odbiti tužiteljicu sa navedenim dijelom tužbenog zahtjeva, a odbiti žalbu tuženika i potvrditi toč.II izreke za iznos od 2.981,16 kn (sada:395,67 Eur) sve sa zateznom kamatom tekućom od 12.3.2019. do isplate.

11. Podredno valja navesti da presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun c/a Republika Hrvatska (Zahtjev broj 679/11 od 2.4.2015.) na koju se poziva tuženik u izjavljenoj žalbi, nije primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari.

12. Konačno, sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, imajući u vidu da je uspjeh tužiteljice u odnosu na osnov iskaziv sa 75%, a u odnosu na visinu sa 66%, pa je primjenom odredbe čl.154.stav.2. ZPP-a njezin ukupni uspjeh u predmetnom sporu valjalo utvrditi u opsegu od 42 %. Prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno odmjeren trošak tužiteljice u iznosu od 5.500,00 kn (sada:729,98 Eur) valjalo joj je srazmjerno uspjehu u sporu iskazivom sa 42% dosuditi iznos od 306,59 Eur (2.310,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude te u tom dijelu potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III izreke (odbijanjem tuženikove žalbe), a djelomičnom preinakom iste (usvajanjem tuženikove žalbe) odbiti tužiteljicu sa zatraženim troškovima u iznosu od 423,39 Eur (3.190,00 kn).

U Varaždinu, dana 28. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.