REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 580/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. m. d.o.o., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 233/2023-3 od 11. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2674/06-46 od 6. prosinca 2010., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka jer su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje.

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Osim što naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu, pa tako nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a to zato što polaze od pogrešnoga tužiteljeva shvaćanja da se odluka drugostupanjskoga suda zasniva na shvaćanju da da tužitelj nema pravo na naknadu neimovinske štete samo zato što je osuđen za kazneno djelo i zato što nije osoba općepoznata u javnosti (suprotno tome, drugostupanjski sud utvrđuje da se „radi o povredama koje po svom objektivnom intenzitetu kod tužitelja i svim objektivnim okolnostima ne opravdavaju dosuđenje novčane satisfakcije“), tužitelj nije naznačio razloge važnosti naznačenih pitanja koji bi opravdali da mu ovaj sud dopusti reviziju. Ne može se, naime, naznakom razloga važnosti u smislu čl. 385.a st. 1.ZPP smatrati tvrdnja da su „pitanja važna zato što iz pobijane odluke proizlazi da tužitelj zbog nekih svojih osobina nema prava koja su propisana Zakonom o medijima i Zakonom o obveznim odnosima, a takav je stav suprotan čl. 14. Ustava RH“.

4. Kako je čl. 389.a st. 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnoga pitanja u smislu članka 385.a toga Zakona, prijedlog je u odnosu na pravna pitanja valjalo odbaciti.

5. Tužiteljevo shvaćanje o povredi temeljnih ljudskih prava također je zasnovano na pogrešnome tumačenju razloga zbog kojih je njegov tužbeni zahtjev obijen kao neosnovan, pa tako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje povrede temeljnih ljudskih prava na koje se u prijedlogu poziva. Zato je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i u dijelu koji se odnosi na pozivanje na povredu temeljnih ljudskih prava.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.