Poslovni broj: 6 Gž-3253/2020-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika A. H. a. d.o.o., Z., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M. K., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1562/17-40 od 27. travnja 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1562/17-40 od 27. travnja 2020. u točki I. i III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku A. H. a. d.o.o. da isplati tužiteljici A. K. iznos od 12.784,16 eur/96.322,26 kn[1] (slovima: dvanaesttisuća sedamstoosamdesetčetirieurašesnaestcenti/devedesetšesttisućatristodvadesetdvije kunedvadesetšestlipa) sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2020. do isplate, i to na iznos od 96.322,26 kn do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 12.784,16 eur počev od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.658,62 eur/20.031,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2020. do isplate i to na iznos od 20.031,35 kn do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 2.658,62 eur počev od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 421,06 eur/3.172,50 kn1, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 96.322,26 kn sa zateznim kamatama od 27.travnja 2020. do isplate,uz naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, sadržajno pobijajući točku I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Umješač u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo pozivana taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao prodavatelj vozila marke V. G. T. koji je osvojila na nagradnoj igri naknadi štetu u visini vrijednosti vozila, s obzirom da je u tijeku garantnog roka došlo do požara na vozilu uslijed nedostataka na akumulatoru odnosno neispravnosti vozila, zbog čega je na vozilu nastala tzv. totalna šteta.

 

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

 

- da je tužiteljica kao sudionik nagradne igre priređene od strane trgovačkog društva B. d.o.o. 2. veljače 2015. osvojila automobil V. G. T., a koji je B. d.o.o. istoga dana kupio i preuzeo od tuženika,

 

- da je 13. prosinca 2016. došlo do požara na vozilu u dvorištu tužiteljice,

 

- da je tuženik o svom trošku u okviru mobilnog jamstva istoga dana prevezao vozilo u svoju poslovnicu u Z.,

 

- da je u postupku osiguranja dokaza izveden dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku M. R., koji je u nalazu i mišljenju utvrdio da je uzrok požara kvar na akumulatoru vozila,

 

- da je na vozilu nastala totalna šteta, s time da je tužiteljica prodala ostatke vozila za iznos od 4.000,00 kn, slijedom čega stvarna šteta iznosi 96.322,26 kn.

 

8. Imajući u vidu da tužiteljica nije sklopila sa tuženikom ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila, prvostupanjski sud zauzima stav da joj ne pripadaju prava po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari iz čl. 400. do 422. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., dalje: ZOO). Pri tome, prvostupanjski sud zauzima stav da tužiteljica nije aktivno legitimirana niti na temelju odredbe čl. 80. ZOO-a koja uređuje ugovor o cesiji, s obzirom da nije utvrđeno da bi B. d.o.o. kao kupac predmetnog vozila prenio na tužiteljicu bilo koju tražbinu, a niti je prijenos prava priređivača nagradne igre na kupljenoj stvari predviđen odredbama Zakona o igrama na sreću  ("Narodne novine" br. 87/09., 35/13., 158/13., 41/14., 143/14., 114/22., dalje:ZIS) i Pravilnikom o priređivanju nagradnih igara („Narodne novine“ broj 8/10, dalje:Pravilnik).

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud zauzima stav da tužiteljici u smislu čl. 423. st. 1., čl. 424. st.1. i čl. 429. ZOO-a ne pripada pravo na naknadu štete niti po pravilima o odgovornosti prodavatelja temeljem jamstva za ispravnost prodane stvari (garancije). To iz razloga jer da su sukladno navedenim zakonskim odredbama navedena prava pridržana samo za kupca iz ugovora o kupoprodaji vozila tj. u konkretnom slučaju B. d.o.o., a ne i za tužiteljicu koja nije bila u ugovornom odnosu s prodavateljem vozila, a niti iz Jamstvenog lista za predmetno vozilo ne proizlazi da bi ugovorne strane sukladno čl. 2. i 11. ZOO-a ugovorile drugačije odnosno da bi ugovorile da se jamstvo vezuje za stvar, a ne kupca odnosno da bi ugovorile prijenos jamstva s kupca na slijedećeg vlasnika vozila.

 

10. Podredno, prvostupanjski sud zauzima stav da je i u slučaju kada bi tužiteljici pripadala prava po osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari (garancije) tužbeni zahtjev neosnovan, s obzirom da bi tužiteljici u tom slučaju pripadalo samo pravo zahtijevati popravak ili zamjenu stvari, a ne naknadu štete što traži u ovom postupku a sve i kada bi joj pripadalo pravo na naknadu štete, zauzima stav da je tužbeni zahtjev neosnovan budući da nije utvrđeno da bi tužiteljica unutar jamstvenog roka od dvije godine zahtijevala popravak ili zamjenu vozila pa da su joj u vrijeme podnošenja tužbe prestala sva prava po osnovi garancije.

 

11. Također, prvostupanjski sud zauzima stav da nisu ispunjenje niti pretpostavke iz čl. 342. ZOO-a za ugovornu odgovornost tuženika za štetu s obzirom da između stranaka nema ugovornog odnosa, kao niti pretpostavke iz čl. 1073. ZOO-a za odgovornost za neispravan proizvod budući da tuženik nije proizvođač niti uvoznik predmetnog vozila.

 

12. Stoga, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

 

14. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Naime, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici ne pripadaju prava po osnovi jamstva za ispravnost prodane stvari (garancija).

 

16. Prema mjerodavnoj odredbi čl. 423. st. 1. ZOO-a koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetnog vozila, ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

 

17. Prema odredbi čl. 424. st. 1. ZOO-a, kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.

 

18. Prema odredbi čl. 426. ZOO-a, ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete.

 

19. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, riječ je o institutu kojim se prodavatelja i proizvođača čini odgovornim za nedostatke u funkcioniranju stvari koji će se eventualno pojaviti u određenom roku nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji i na taj se način stjecatelju stvari pruža potpunija zaštita. Odgovornost iz garancije postoji kada je za određeni proizvod izdan jamstveni list. Jamstveni list je isprava koja sadrži izjavu volje garanta kojom garantira ispravno funkcioniranje stvari kroz određeno vrijeme i preuzima odgovornost za slučaj neispravnog funkcioniranja stvari. Dakle, riječ je o jednostrano obvezujućem ugovoru jer obvezuje samo jamca-garanta.

Stoga, cijeneći svrhu tog instituta u vidu potpunije zaštite stjecatelja stvari od neispravnosti u njezinom funkcioniranju kroz određeno vrijeme za koje je jamstvo dano, kao i činjenicu da je riječ o jednostranom pravnom poslu, prema stavu ovog suda prava iz jamstva za ispravnost prodane stvari pripadaju ne samo kupcu, već i svakodobnom vlasniku te stvari.

 

20. Stoga, u konkretnom slučaju, neovisno o tome što tužiteljica nije kupac predmetnog vozila, pri nespornoj činjenici da je tuženik kao prodavatelj izdao kupcu B. d.o.o. jamstvo za ispravno funkcioniranje tog vozila, a od kojeg kupca je tužiteljica nesporno stekla vozilo, tužiteljici kao sadašnjoj vlasnici vozila  pripadaju sva prava po osnovi tog jamstva, dakle pravo na popravak stvari odnosno predaju druge stvari i naknadu štete.

 

21. Imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da je na predmetnom vozilu nastala šteta kao posljedica neispravnog funkcioniranja akumulatora vozila, a koje utvrđenje je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na ispravama priloženim spisu te nalazu i mišljenju vještaka M. R. koji je osnovano prihvatio kao stručan i nepristran, s time da su primjedbe tuženika i umješača otklonjene usmenim saslušanjem vještaka, to tužiteljici sukladno čl. 423. ZOO-a pripada pravo da od tuženika kao prodavatelja vozila koji je izdao jamstvo za ispravnost tog vozila, zahtjeva u tijeku jamstvenog roka sukladno čl. 424. st. 1. ZOO-a popravak vozila u razumnom roku ili zamjenu vozila, odnosno u slučaju da tuženik to ne učini pripada joj pravo na naknadu štete sukladno čl. 426. ZOO-a.

 

22. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, a što među strankama nije niti sporno,  tuženik je za predmetno vozilo izdao jamstveni list prema kojem jamstvo traje dvije godine, u tijeku kojeg roka je 13. prosinca 2016.  izbio požar na vozilu. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik istoga dana kada je izbio požar vozilu bio obaviješten o tom događaju i da je toga dana u okviru izdanog mobilnog jamstva prevezao vozilo u svoju poslovnicu u Z., nakon čega vozilo nije popravio niti tužiteljici ponudio zamjenu za drugo vozilo, nego je tužiteljica preuzela ostatke vozila koje je potom prodala za iznos od 4.000,00 kn.

 

23. S obzirom na prethodna utvrđenja, nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije zahtijevala popravak ili zamjenu vozila pa da joj ne pripada pravo na naknadu štete. To iz razloga jer činjenica da je tužiteljica odmah nakon požara na vozilu obavijestila tuženika o tom događaju i da je tuženik istoga dana preuzeo vozilo, ujedno cijeneći da popravak vozila zbog njegova potpunog uništenja nije niti bio moguć, a što među strankama nije sporno, opravdava zaključak da je tužiteljica obavještavanjem tuženika o požaru na vozilu ujedno zatražila zamjenu vozila pa kako je to učinila u tijeku izdanog jamstvenog roka od dvije godine u smislu čl. 424. ZOO-a, a tuženik joj nije isporučio drugo vozilo u razumnom roku, što je bio dužan učiniti po osnovi obveze iz izdane garancije, to tužiteljici sukladno čl. 426. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete nastale na samom vozilu.

 

24. Budući da je na predmetnom vozilu nastala tzv. totalna šteta, koja umanjena za vrijednost ostataka vozila koje je tužiteljica prodala iznosi 96.322,26 kn, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka A. Z., a koji nalaz i mišljenje je osnovano prihvatio kao stručan i sukladan priloženim ispravama, dok su primjedbe umješača otklonjene usmenim očitovanjem vještaka, to je pozivom na čl. 426. ZOO-a tuženik u obvezi naknaditi štetu tužiteljici u zatraženom iznosu od 96.322,26 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1086. ZOO-a.

 

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 373.a. ZPP-a prihvatiti žalbu tužiteljice kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u točki I. izreke.

             

26. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, valjalo je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. S obzirom na ishod žalbenog tužiteljici primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti. Tužiteljici na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife pripada naknada troškova zastupanja po odvjetniku i to prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, za sastav tužbe u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištima 18. listopada 2017., 19. veljače 2018., 3. ožujka 2020. i 21. svibnja 2018. u ukupnom iznosu od 530,89 eur/4.000,00 kn (Tbr.9.t.1.) i na ročištu 22. listopada 2019. u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn (Tbr.9.t.5.),  kao i za sastav podnesaka od 14. rujna 2017. i 7. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn (Tbr.8.t.1.) te podnesaka od 17. svibnja 2018., 30. svibnja 2018. i 18. siječnja 2019. u ukupnom iznosu od 99,54 eur/750,00 kn (Tbr.8.t.3.) sa PDV-om u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn (Tbr.42.), uz trošak vještačenja u iznosu od 282,04 eur/2.125,00 kn (pismeni nalaz i mišljenje i pristup vještaka na ročište), sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 213,68 eur/1.610,00 kn te trošak uviđaja i vještačenja u postupku osiguranja dokaza u ukupnom iznosu od 802,49 eur/6.046,35 kn, kao i sudske pristojbe u tom postupku u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn, dok joj nije priznat trošak pristojbe za presudu jer spisu ne prileži dokaz o plaćanju iste, dakle u sveukupnom iznosu od 2.658,62 eur/20.031,35 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

 

27. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom, valjalo joj je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a  dosuditi zatraženi trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn (Tbr.10.t.1.) sa PDV-om u iznosu od 41,48 eur/312,50 kn (Tbr.42.), uz trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 213,68 eur /1.610,00 kn, dakle u ukupnom iznosu od 421,06 eur/3.172,50 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

28. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 6. prosinca 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

                                                                          Milena Vukelić-Margan, v.r.