REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 497/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRAM LIFE d.d. OIB 18742666873, Zagreb, Trnjanska cesta 108, kao pravnog sljednika SUNCE OSIGURANJE d.d., OIB 12012147571, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5926/2016-2 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4574/12 od 9. lipnja 2016., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 5.934.984,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na specificirane iznose i od specificiranih dospijeća do isplate, po propisanim stopama na odnose iz trgovačkih ugovora i naknadi parnični trošak, te je naloženo tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 165.040,00 kn, a odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova postupka u iznosu od 74.180,00 kn.
2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1328/2020-2 od 27. siječnja 2021. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Djeluje li Odluka Ustavnog suda RH U-425/2009 od 19. srpnja 2012., kojom su ukinute odredbe čl. 53. st. 1. toč. 10., st. 3., st. 4., čl. 125.a i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 105/08, 94/09, 153/09, 71/10, 49/11, 22/12 i 57/12), na pravne odnose stranaka nastale u primjeni tog Zakona prije ukidanja navedenih odredbi?“.
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači na način da se prihvati žalba tužitelja i preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija je neosnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa koje su platili tuženiku na ime funkcionalne premije sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12 i 57/12 - dalje: ZOZO/08) u razdoblju od siječnja 2009. do studenoga 2012., u utuženim iznosima za koje tvrde da ih je tuženik stekao bez osnove.
8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbene zahtjeve tužitelja ocijenivši da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-425/2009 stvara učinke nakon utuženog razdoblja, odnosno od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u toj odluci (15. studenoga 2012.). Pritom zaključuju da je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje prema kojemu su tek u trenutku donošenja navedene Odluke ukinute zakonske odredbe postale neustavne, radi čega se ne može zaključiti da su navedene zakonske odredbe bile neustavne od donošenja ZOZO/08.
9. Nadalje zaključuju da je iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske vidljivo da propisivanje obveze plaćanja funkcionalne premije od strane osiguravajućih društava nije samo po sebi neustavno, već je razlog neustavnosti ukinutih odredaba isključivo visina obveze koja je propisana osiguravajućim društvima, a koja predstavlja prekomjeran teret, te da je namjera Ustavnog suda Republike Hrvatske bila da se ponište učinci koje je ZOZO/08 proizveo, onda ostavljanje roka zakonodavcu za izmjenu tih odredaba ne bi imalo nikakvu svrhu.
10. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 99/99 i 29/02 - dalje: UZUS) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. Sukladno odredbi st. 2. istog članka ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.
11. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci odredio rok prestanka važenja ukinutih odredbi ZOZO/08, te su one prestale važiti 15. studenoga 2012. godine.
12. Kao razlog ukidanja predmetnih odredbi navodi prekomjeran teret društvima za osiguranje, ostavljajući pritom rok Hrvatskom saboru za donošenje novih zakonskih rješenja, koja će biti usklađena s Ustavom.
13. Analizirajući nacionalnu strategiju razvitka zdravstva koju je Hrvatski sabor donio 2006. i način financiranja zdravstvene zaštite građana koji je gotovo isključivo javni jer se financiranje ostvaruje većim dijelom iz doprinosa i poreza (transferi iz državnog proračuna), Ustavni sud u citiranoj odluci ocjenjuje da su obveze osiguravajućih društava koja se bave pružanjem usluga obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu izdvajanja paušalnog iznosa uplaćene premije po sklopljenoj polici osiguranja teret koji i dalje postoji ali ga je potrebno svesti na razumnu mjeru. Pritom utvrđuje da je visina obveze propisana ukinutim odredbama u vrijeme svog važenja bila legitimna, te je u vrijeme donošenja služila određenom cilju.
14. Upravo ovi argumenti upućuju na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-425/2009 stvara učinke nakon utuženog razdoblja, odnosno od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u toj odluci (15. studenoga 2012.).
15. Ovo iz razloga što je Ustavni sud iznio ocjenu da je legitimno pravo zakonodavca utvrditi izvore i način financiranja određenih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku (utemeljeno na čl. 2. st. 4. al. 1. Ustava prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj).
16. Stoga odluku Ustavnog suda pa tako i u odnosu na djelovanje pravnih odnosa koji su nastali u primjeni Zakona prije ukidanja prethodno citiranih odredbi ZOZO valja tumačiti polazeći od prethodno iznijete ocjene Ustavnog suda da je zakonodavac imao ovlast koja proizlazi iz Ustava na donošenje propisa kojima će nametnuti ovaj teret osiguravajućim društvima te da opisani teret ima legitiman interes koji i nadalje postoji. Ovo tim više iz razloga što je Ustavni sud u odluci naveo datum prestanka važenja ukinutih odredbi 15. studenog 2012. pa su stoga do tog datuma plaćanja koja su izvršena prema ovim odredbama imala zakonit pravni temelj na što upućuje čl. 53. st. 2. UZUS.
17. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi: Odluka Ustavnog suda RH U-425/2009 od 19. srpnja 2012. kojom su ukinute odredbe čl. 53. st. 1. toč. 10., st. 3., st. 4., čl. 125.a i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 105/08, 94/09, 153/09, 71/10, 49/11, 22/12 i 57/12), ne djeluje na pravne odnose stranaka nastale u primjeni tog Zakona prije ukidanja navedenih odredbi.
17.1. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u odlukama Rev 4863/2019-2 od 4. listopada 2022. i Rev 4989/2019-2 od 20. prosinca 2022.
18. Stoga, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena te je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30865-05dcc
Kontrolni broj: 0cbc4-25ae4-820c7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
