REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1438/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.-S. d.o.o., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., protiv tuženice A. D. S. iz R., OIB ..., koju zastupa punomoćnica N. M. J., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1034/2019-2 od 19. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Povrv-734/2016-28 od 7. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv- 3011/2016 od 18. ožujka 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.534,65 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka 1. izreke), platni nalog ukinut je u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.273,87 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka 2. izreke), održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv-1064/2017 od 3. veljače 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.413,30 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka 3. izreke), platni nalog ukinut je u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.386,88 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka 4. izreke) te je odlučeno da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka (točka 5. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki 1. i 3. izreke (točka I. izreke), dok je prihvaćena žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja u točki 2., 4. i 5. izreke (točka II. izreke) i suđeno je:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-3011/2016 od 18. ožujka 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.273,87 kn sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućim:

- na iznos od 365,31 kn od 11. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 345,94 kn od 26. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 114,14 kn od 26. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 181,67 kn od 31. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 266,81 kn od 26. siječnja 2016. do isplate, sve u roku od 8 dana.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-1064/2017 od 3. veljače 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.386,88 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućim:

- na iznos od 343,56 kn od 26. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 285,11 kn od 26. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 285,77 kn od 26. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 75,24 kn od 26. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 59,44 kn od 28. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 45,19 kn od 26. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 119,10 kn od 28. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 173,47 kn od 26. siječnja 2017. do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.060,25 kn u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 981,25 kn u roku od 8 dana.“.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 3094/2021-2 od 20. srpnja 2021. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: „Da li je sud pozivanjem na odredbu čl. 11. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/2014, 27/2015 i 124/2015, dalje: Pravilnik), kojom je uveden korektivni faktor kod obračuna potrošnje toplinske energije, donio odluku suprotnu odredbi čl. 33. st. 7. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13, 14/14, 95/15) te na taj način dao prednost Pravilniku kao podzakonskom aktu u odnosu na spomenuti Zakon?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.808,52 kn radi naplate objedinjenih troškova stanovanja u koje spadaju: naknade za toplinsku energiju tj. troškovi za grijanje-naknada, snaga i energija i naknade za grijanje vode u razdoblju od veljače do lipnja 2015. i od studenoga do prosinca 2015., te za isplatu iznosa od 3.800,19 kn radi naplate istih naknada u razdoblju od siječnja do prosinca 2016.

9. Prvostupanjski sud je održao na snazi platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznose s osnove naknade za grijanje - snaga, te naknadu za uslugu kupca toplinske energije, grijanje vode i obračunate kamate (kojim naknadama tuženica nije prigovarala), pozivom na odredbe Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 80/2013, 14/2014 i 95/2015 - dalje: ZTTE), Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“, broj 35/2014), Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“, broj 35/2014 i 129/215), Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije („Narodne novine“, broj 35/2014) i Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/2014, 27/2015 i 124/2015 - dalje: Pravilnik).

10. Prvostupanjski sud je ukinuo platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju naknadu po stavci grijanje - energija, polazeći od utvrđenja da je tvrtka B. d.o.o. primjenom korektivnog faktora stambene površine vršila raspodjelu isporučene toplinske energije, što je u konkretnom slučaju dovelo do toga da je tuženici obračunata naknada za energiju koju nedvojbeno nije utrošila prema utvrđenom broju impulsa na razdjelnicima u njenom stanu, iznoseći shvaćanje da čl. 11. Pravilnika nije u skladu s odredbom čl. 33. st. 7. ZTTE-a te da korektivni faktor kod obračuna stvarne potrošnje toplinske energije može biti korišten radi korekcije obračuna i raspodjele energije samo među onim pojedincima kojima je stvarno bila isporučena određena količina toplinske energije, a ne da se tuženici kao potrošaču koji ne troši toplinsku energiju nameće obveza plaćanja stvarne potrošnje drugih suvlasnika.

11. Prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je, polazeći od toga da stan tuženice nije izdvojen iz sustava centralnog grijanja, zaključio da je tuženica u obvezi platiti naknadu za isporučenu toplinsku energiju po kriteriju snage jer su taj trošak, (definiran čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika) kao fiksni iznos cijene isporučene toplinske energije, obračunat sukladno čl. 5. Pravilnika dužni plaćati vlasnici samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 5. i čl. 15. Pravilnika pravilno utvrdio visinu obveze tuženice s osnova stavke grijanje-snaga. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove naknade za grijanje vode, naknade za uslugu kupcima toplinske energije te obračun visine zateznih kamata, tuženica nije osporavala pobijanu presudu pa u tom dijelu drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu.

12. U odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za isporučenu toplinsku energiju za grijanje prostora po kriteriju energije drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da je ova stavka u utuženim računima obračunata primjenom Pravilnika i Odluke suvlasnika zgrade o izmjeni omjera raspodjele utroška toplinske energije UR:UPOV za stanove s ugrađenim razdjelnicima prema kojoj se odluci očitana potrošnja toplinske energije u određenim postocima raspodjeljuje po m2 grijane površine stanova u zgradi i po impulsima koji su očitani na razdjelnicima. Stoga, a imajući u vidu da navedena Odluka suvlasnika zgrade nije izmijenjena niti je tuženica prema stanju spisa tražila da se ista izmijeni, tuženica u ovoj konkretnoj situaciji (kada na njezinim razdjelnicima nema zabilježenih impulsa potrošnje) ima mogućnost od suvlasnika zgrade zahtijevati izmjenu načina obračuna razlike potrošnje zbirnog mjesta i mjernih mjesta samostalnih jedinica, ali nije ovlaštena taj prigovor isticati tužitelju kao isporučitelju toplinske energije za mjerno mjesto, koji je u smislu odredbe čl. 6. i 15. Pravilnika ovlašten od korisnika zahtijevati naplatu prema načinu obračuna kako su se sporazumjeli suvlasnici ili kako je to propisano podzakonskim aktima.

13. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporna je primjena čl. 11. Pravilnika u odnosu na čl. 33. st. 7. ZTTE-a.

14. Prije svega valja reći da je navedeni Pravilnik donesen na temelju čl. 33. st. 2. ZTTE-a, kojim je propisano da ministar donosi pravilnik kojim se uređuje ugradnja uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije te modeli raspodjele i obračuna toplinske energije, način raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju u toplinskim sustavima.

15. No, drugostupanjska odluka je utemeljena na čl. 5., 6. i 15. Pravilnika, a ne i na čl. 11. Pravilnika, koji se primjenjuje u slučajevima raspodjele toplinske energije u samostalnim uporabnim cjelinama koje nemaju ugrađene uređaje za razdiobu toplinske energije, a ne za stanove s ugrađenim razdjelnicima kao što je u konkretnom slučaju.

16. Nadalje, a u svezi primjene odredbe čl. 33. st. 7. ZTTE-a valja ukazati da je na temelju Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 115/14) Vlada Republike Hrvatske 3. rujna 2015. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 95/15) te su u čl. 33. iza st. 5. dodani st. 6. do 12., a st. 7. glasi „Za sve samostalne uporabne cjeline koje imaju ugrađene uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije sukladno stavku 1. ovoga članka, raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju temelji se na očitanjima uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije.“.

17. Navedena Uredba je stupila na snagu 12. rujna 2015. i bila je na snazi do 30. lipnja 2016. sukladno čl. 4. Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, broj 102/15).

18. Kako drugostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučivao pozivanjem na odredbu čl. 11. Pravilnika to nije donesena odluka suprotna čl. 37. st.

7. ZTTE-a, niti je sud na taj način dao prednost Pravilniku kao podzakonskom aktu u odnosu na ZTTE-a, što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

19. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.