REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 564/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. V. B. iz Z., OIB ..., 2. Lj. K. iz Z., OIB ... (obje kao nasljednice iza pok. N. S., OIB ...), 3. A. B. iz S. A. D., OIB ... i 4. J. A. B. iz S. A. D., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Lj. M. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. B. A. u Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica iz Z., 2. G. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z. i 3. R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., OIB ..., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 102/2023-6 od 31. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-920/2016-131 od 17. prosinca 2020. na sjednici održanoj 28. veljače 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tužitelja se odbacuje.
Obrazloženje
1. Umješač na strani tužitelja Lj. M. je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 102/2023-6 od 31. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-920/2016-131 od 17. prosinca 2020., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Primjenjuje li se odredba čl. 32. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019;u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) i u slučajevima kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio nekretnine?
2. Isključuje li odredba čl. 38. Zakona o naknadi odredbu čl. 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine (Narodne novine broj 69/97, 105/99, 64/00, 141/13 i 117/17)?“ pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pravno shvaćanje pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 890/03-2 od 2. veljače 2005., Rev 630/2003-2 od 23. ožujka 2005., Rev 561/2008 od 2. srpnja 2014). U odnosu na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to pravo na pravično suđenje – čl. 29. Ustava.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a ZPP i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08., 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Ovo iz razloga što u odnosu na postavljena pravna pitanja postoji pravno shvaćanje i ustaljena praksa revizijskog suda s kojim je pobijana odluka u skladu (Rev 922/08 od 7. svibnja 2013.).
3.2. Nadalje, drugim postavljenim pravnim pitanjem podnositeljica prijedloga problematizira primjenu čl. 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“, broj 69/97, 105/99, 64/00, 141/13, 117/17) a kojim je propisano da stanari (najmoprimci) konfisciranih stanova za koje nadležnom tijelu ne budu podneseni zahtjevi za naknadu u roku propisanom Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ili ti zahtjevi budu pravomoćno odbijeni, stječu pravo na otkup stanova po odredbama toga Zakona.
3.3. Međutim, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova zahtjev za otkup stana bio je podnesen 27. ožujka 1997., dakle u roku propisanom čl. 24. st. 1. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje: Zakon o naknadi) jer je Zakon o naknadi stupio na snagu 1. siječnja 1997., pa stoga odgovor na ovo pravno pitanje ne utječe na ishod spora u konkretnom slučaju.
3.4. Stoga i odluke na koje se podnositeljica prijedloga kao razloge važnosti poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj.
4. Slijedom navedenog temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
5. U odnosu na navode podnositeljice prijedloga da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
7. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
