REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 918/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. D. iz Z., OIB: ..., 2. M. D. iz Z., OIB: ..., i 3. S. D. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. M. S. e. iz Republike Austrije, P., OIB: ..., (pravni sljednik R. S. S.-J.-W. e., Republika Austrija, S. S. I. R., OIB ...), kojeg zastupaju punomoćnici M. D., S. G., R. B. Z. i J. D. B., odvjetnici u Č., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1364/2020-2 od 12. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5549/16-52 od 26. lipnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu br. Računa ... sklopljen između II. i III. tužitelja i tuženika.
2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jamstvu za Jednokratni kredit br. Računa ... sklopljen između I. tužitelja i tuženika.
3. Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt Očitovanje od 02.06.2009.g. br. OU-452/09 solemnizirano po Javnom bilježniku B. J. iz Z..".
II. Nalaže se I.-III. tužiteljima da nadoknade I. tuženiku parnične troškove u iznosu od 20.175,00 kuna u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev I.-III. tužitelja za naknadom parničnih troškova."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 625/2022-2 od 15. ožujka 2022. dopustio tužiteljima reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Dopušta se tužiteljima revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1364/2020-2 od 12. studenog 2021. zbog pravnog pitanja: „...da li se članak 19.j st. 1. Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U
- I-4455/2015 od 4. travnja 2017. obvezno primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kuna, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude. Tužitelji su zatražili trošak revizije.
5. Odgovor na reviziju je podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu od 28. svibnja 2009., utvrđenje ništetnim Ugovora o jamstvu od 28. svibnja 2009. i utvrđenje ništetnim Očitovanja od 2. lipnja 2009., time da tužitelji zahtjeve temelje na tvrdnji kako tuženik, kao kreditna institucija Republike Austrije, nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj, pa da je sklapanje ovih pravnih poslova protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske. Tijekom postupka ukazuju na ništetnost ugovora pozivom na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 – dalje: Zakon o ništetnosti).
9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja da je pravni prednik tuženika trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Austriji, gdje ima koncesiju za obavljanje kreditnih poslova, da tuženik nikad nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Austrije, u sjedištu tuženika kao ponuditelja (čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Pritom se pozivaju na presudu Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. kojom je odlučeno da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: UFEU) treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice učinak kojega je, između ostalog, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika sa sjedištem u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koja nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa. Naime, da iz navedene odluke Suda Europske unije proizlazi da je u UFEU protivna i odredba čl. 10. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora kojom je propisano da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika i prije stupanja na snagu tog Zakona (pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjima i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske). Stoga se navedeni čl. 10. st. 1. Zakona o ništetnosti u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti sve i da je predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj.
10. Nadalje, nižestupanjski sudovi proširuju svoje pravno shvaćanje navodeći da čak i u slučaju da bi taj Ugovor bio sklopljen u Republici Hrvatskoj, da bi sklapanje ugovora bilo zabranjeno bankarskoj organizaciji no ne i tužiteljima koji su fizičke osobe i državljani Republike Hrvatske, sukladno čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO), jer da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Stoga da je sklopljeni Ugovor bio pravno valjan, jer da njegovo sklapanje nije bilo zabranjeno korisnicima kredita, tako da je neosnovano pozivanje tužitelja da bankarska organizacija nije bila ovlaštena za poslovanje na teritoriju Republike Hrvatske.
11. Drugostupanjski sud još navodi da niti iz odredbi Zakona o kreditnim poslovima s inozemstvom ("Narodne novine", broj 43/96) ne proizlazi da je u trenutku nastanka obveze bilo zabranjeno zaduživanje hrvatskim građanima u zemljama članicama Europske unije.
12. U takvoj situaciji da se ne primjenjuje odredba čl. 19.j st. 1. ZPK na predmetni ugovor radi čega je neosnovano pozivanje tužitelja na navedenu zakonsku odredbu kao razlog ništetnosti ugovora.
13. U odnosu na zahtjev za ništetnost javnobilježničkog akta sudovi navode kako se njegova ništetnost traži zbog tvrdnje od ništetnosti pravnog posla u svezi s kojim je taj akt sačinjen (ugovor o jednokratnom kreditu), pa kako taj ugovor nije ništetan, to se njegova valjanost proteže na predmetno javnobilježničko Očitovanje od 2. lipnja 2009.
14. Izloženo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno je pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev 1651/2018-2 od 26. siječnja 2021., Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019. i Rev 782/2019-2 od 20. prosinca 2022.
15. Reafirmirajući pravno shvaćanje ovog suda izraženo u naprijed navedenim odlukama, a radi odgovora na pitanje u odnosu na koje dopuštena revizija i opširnih navoda revizije, treba još reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o ustavnoj tužbi podnositelja u činjenično i pravno podudarnoj situaciji kao u ovom predmetu u odluci broj U-III-1519/2021 od 15. srpnja 2021., a kojom je ustavna tužba podnositelja odbijena, naveo (citirajući odredbu čl. 19.j ZPK) da se ne može primijeniti Zakon o ništetnosti jer je njegova primjena zabranjena nakon što je sud EU-a donio presudu u predmetu C-630/17 (A. M. protiv R. S. S.-J.-W. e.) 14. veljače 2019. Naime, Ustavni sud je prihvatio argumentaciju Suda EU-a te je Zakon o ništetnosti ukinuo odlukom broj U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020. ("Narodne novine", broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasnosti s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasnosti s čl. 141.c Ustava. Stoga taj Zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (toč. 9.1.).
16. Obzirom na sve izloženo odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"Čl. 19.j st. 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017. nije moguće primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kn, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen.".
17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
