REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 320/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević, članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača B. Z., N. S. P., N. S. P., OIB: ..., odlučujući o reviziji vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1656/2020-2 od 12. lipnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Sp- 3002/2019-11 od 2. travnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,
r i je š i o j e:
Odbija se revizija vjerovnika Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Sp- 3002/2019-11 od 2. travnja 2020., t. I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača B. Z., N. S. P., N. S. P., OIB: ..., (dalje potrošač), t. II. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je u t. III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u toj točki izreke u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, naziva i adrese vjerovnika te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).
2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1656/2020-2 od 12. lipnja 2020., odbijena je kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske (dalje: vjerovnik) i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3368/2020-2 od 17. studenoga 2020., temeljem odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP vjerovniku je dopušteno podnošenje revizije protiv navedenog drugostupanjskog rješenja, zbog pravnih pitanja:
"1. Da li sud sukladno čl. 365 Zakona o parničnom postupku pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa time i na primjenu čl. 75 st. 1 točka 1 Zakona o stečaju potrošača, mora po službenoj dužnosti pribaviti podatke o osuđivanosti potrošača (kaznena evidencija) radi provjere zakonskih uvjeta iz čl. 75 st. 1 točka 1 Zakona o stečaju potrošača?
2. Da li sud za primjenu čl. 75 st. 1 točka 1 Zakona o stečaju potrošača mora uvijek ispitivati da li pravomoćna osuda za kazneno djelo upućuje na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, te da li je u tom slučaju vezan sadržajem kaznene presude?
3. Da li pravomoćna osuđivanost potrošača isključivo zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva presumira potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu Zakona o stečaju potrošača, dok se u slučaju osuđivanosti za neke druge inkriminacije treba ispitivati i ocijeniti da li ista ukazuju na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti?
4. Da li pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75 st. 1 točka 1 Zakona o stečaju potrošača dovodi do uskrate oslobođenja od obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača ili samo u odnosu na one obveze proizašle iz kaznene osude?"
4. Na temelju navedenog dopuštenja, protiv drugostupanjskog rješenja reviziju u zakonskom roku podnio je vjerovnik pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku, navodeći kako odluka u predmetnom postupku stečaja potrošača ovisi o odgovoru na postavljena pitanja, koja su ujedno važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o tim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, ali o postavljenom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Prema odredbi st. 3. ovog članka, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Ovaj sud je u pogledu pitanja pod 1. već jasno izrazio svoje shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-1197/2022-3 od 7. lipnja 2023., gdje je navedeno:
"(...) Prema odredbi čl. 53. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP) sud donosi rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača ako utvrdi postojanje stečajnog razloga (čl. 4. ZSP) i ako na pripremnom ročištu nije prihvaćen plan ispunjenja obveza. Dakle, pretpostavka za otvaranje stečajnog postupka nije poštenje potrošača, pa sud po službenoj dužnosti u tom stadiju postupka ne ispituje poštenje potrošača.
(...) Odredbom čl. 75. st. 1. ZSP propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:
1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnost
2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza
3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja
4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili
5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.
(...) Prema st. 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.
(...) Povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP i odredbu čl. 75. ZSP dolazi se do zaključka da će sud postupati po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP.
(...) Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova revident nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP pa nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP (tako i ovaj sud u Rev 1170/2022-2 od 18. travnja 2023.)."
9. S obzirom na to da ni vjerovnik u ovom jednostavnom postupku stečaja nad potrošačem nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP, već na postojanje osude potrošača za kazneno djelo upozorava tek u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, to ni u ovom slučaju nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.
10. Kako je pobijana odluka u skladu s navedenim shvaćanjima ovoga suda, to je na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400 st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.
11. Pritom, pri ovakvom stanju stvari, ostala pitanja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, pa sud ne nalazi potrebe na njih posebno odgovarati.
11.2. Također, iako potpuno neodlučno za ovaj postupak, vjerovniku se upućuje na to da se ovaj sud već izjasnio i o pitanju pod 4. u odluci poslovni broj Rev 1268/2022- 2 od 23. svibnja 2023., gdje je navedeno:
"(...) Obzirom odredba čl. 75. st. 1. točka 1. ZSP jasno propisuje da će „sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti" te ne propisuje treba li vjerovnik biti i oštećenik da bi se potrošaču uskratilo oslobođenje od preostalih obveza, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"pravomoćna osuđivanost u smislu čl. 75. st. 1. točka 1. ZSP dovodi do uskrate oslobođenja od preostalih obveza u jednostavnom postupku stečaja potrošača u odnosu na sve obveze i sve vjerovnike u jednostavnom postupku stečaja potrošača, neovisno o tome je li vjerovnik oštećen počinjenjem kaznenog djela ili nije".
(...) Primjenjujući odredbu čl. 75. st. 1. točka 1. ZSP jasno proizlazi iz iste da na uskratu oslobođenja od preostalih obveza ne utječe činjenica tko je oštećenik i je li vjerovnik oštećenik već je odlučno je li potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti."
Zagreb, 28. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
