REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 910/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. K., OIB … iz P., i 2. tužiteljice M. K. M., OIB … iz P., protiv 1. tuženika I. K., OIB … iz S., 2. tuženice V. U., OIB … iz S., 3. tuženice M. P., OIB … iz S., 4. tuženice L. T. – B., OIB … iz S., 5. tuženice S. M., OIB … iz S., i 6. tuženice L. Č., OIB … iz S., koje sve zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u S., radi odluke o troškovima postupka, odlučujući o reviziji 1. do 6.tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1020/2021-2 od 12. srpnja 2021., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-109/21-2 od 3. veljače 2021., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija 1. do 6. tuženika i preinačava se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1020/2021-2 od 12. srpnja 2021. i rješava:
Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-109/21-2 od 3. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima platiti iznos od 41.993,91 EUR-a (316.403,10 kn), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određeno je tužiteljima pod 1. i 2. da su u roku od 15 dana dužni naknaditi 1., 2., 3., 4., 5. i 6. tuženicima trošak ovog postupka u iznosu od 316.403,10 kn.
2. Rješenjem suda drugog stupnja uvažena je žalba tužitelja te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-109/21-2 od 3. veljače 2021. i odbačen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 22. prosinca 2020. kao nepravovremen.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4804/2021-2 od 23. veljače 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na slijedeće pitanje: „Da li u slučaju presumiranog povlačenja tužbe na temelju čl. 295. st.2. ZPP tuženiku pripada pravo staviti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana na temelju odredbe čl. 164. st. 8. ZPP?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedenog rješenja 1. do 6. tuženici su podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a.). Traže trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije te sudske pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju je podnesen. Tužitelji traže trošak za sastav odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev 1. do 6. tuženika za naknadu troškova postupka uslijed presumiranog povlačenja tužbe.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je Općinski sud u Splitu pod poslovnim brojem P-1393/19 donio 3. prosinca 2020. rješenje kojim se tužba smatra povučenom
- da su podneskom od 22. prosinca 2020. tuženice po punomoćniku zatražile da im 1. i 2. tužitelji naknade parnični trošak koji su im izazvali vođenjem postupka
9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a) u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
10. Tuženici naznačenim pitanjem osporavaju ocjenu pravovremenosti podnesenog zahtjeva za naknadu troškova postupka kod presumiranog povlačenja tužbe.
11. Mjerodavne su slijedeće odredbe:
Članak 158. stavak 1. ZPP-a:
„Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.“
Članak 164. stavka 8. ZPP-a:
„U slučaju iz članka 158. ovoga Zakona, kao i slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.“
12. Iz sadržaja citiranih zakonskih odredbi je jasno vidljivo da se na predmetni slučaj odnosi odredba čl. 164. st. 8. ZPP-a. Ta odredba je posebna odredba u odnosu na opću odredbu čl. 164. st. 3. ZPP-a jer uređuje pravo na stavljanje zahtjeva za naknadu troškova upravo za slučaj iz čl. 158. ZPP-dakle i za slučaj presumiranog povlačenje tužbe.
13. Zbog toga je drugostupanjski sud pogrešno postupio kada je smatrao da je potrebno primijeniti odredbu čl. 164. st. 3. ZPP-a-na koju se izričito pozvao.
14. Dakle, za ocjenu pravovremenosti zahtjeva 1.-6. tuženika u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba čl. 164. st. 8. ZPP-a.
15. U smislu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP-a odlučna je činjenice za dopuštenost stavljanja zahtjeva za naknadu troškova u naknadnom roku od 15 dana je-je li povlačenje tužbe obavljeno na raspravi ili ne.
16. U konkretnom slučaju zbog odsutnosti obiju stranaka s ročišta na koje su bile pozvane ispunile su se pretpostavke za zakonsku presumpciju povlačenja tužbe. Odsutnost obiju stranaka sprječava održavanje rasprave (arg. iz čl. 295. ZPP-a) pa rasprava nije održana. Zbog toga se ne može smatrati da su se zakonski uvjeti za presumpciju povlačenja tužbe ispunili na raspravi („stekli na samom ročištu“-kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud)- jer rasprave nije niti bilo.
17. Dakle, kako u konkretnom slučaju do povlačenja tužbe nije došlo na raspravi, tada je u smislu čl. 164. st. 8. ZPP-a tuženicima pripadalo pravo staviti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana od dostave rješenja o povlačenju tužbe-jer je tek tada obaviješten o ispunjenju pretpostavki za presumirano povlačenje tužbe.
18. Zbog svega navedenog, pogrešno je i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je zahtjev 1. do 6. tuženika za naknadu troškova nepravovremen, jer je taj zahtjev stavljen u zakonskom roku u smislu čl. 164. st. 8. ZPP-a.
19. Stoga odgovor na postavljeno pitanje, a čime se reafirmira već izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda u odluci poslovni broj Revt-169/11-2 od 13. veljače 2013. glasi:
„U slučaju presumiranog povlačenja tužbe na temelju odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a, prema odredbi članka 164. st. 8. ZPP-a, ako povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se podnijeti u roku od petnaest dana nakon dostave obavijesti o povlačenju tužbe.“
20. Iz tih razloga, a kako je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove postupka u iznosu (od 316.403,10 kn) valjalo je navedeni iznos iskazati u EUR-ima, prema fiksnom tečaju konverzije, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) tako da dosuđeni trošak iznosi 41.993,91 EUR-a, a sve na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
