Poslovni broj: UsI-3841/22-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o. iz I., OIB: … kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u odvjetničkom društvu K., H. I V. j.t.d., u V., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u Z., OIB: …, radi izdavanja odobrenja za zahvat u prostoru, 28. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP-II-351-02/22-21/77, URBROJ: 517-14-2-1-22-2, od 11. studenoga 2022.

II Poništava se rješenje V. županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša, KLASA: UP-I-612-07/21-01/28, URBROJ: 2186-05/6-22-19, od 29. srpnja 2022.

III Nalaže se prvostupanjskom tijelu tuženika da u roku od 60 dana donese novo rješenje po zahtjevu tužitelja.

IV Nalaže se tuženiku Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u Z., OIB: … da, u roku od 30 dana od dana zaprimanja ove presude, tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 Eura.

V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem V. županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša, KLASA: UP-I-612-07/21-01/28, URBROJ: 2186-05/6-22-19, od 29. srpnja 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), obustavljen je postupak izdavanja dopuštenja za zahvat „Postavljanje privremene građevine za potrebe javnih manifestacija“ na katastarskoj čestici broj 8585, katastarske općine T.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako se građevina čije izvođenje se traži ne može smatrati jednostavnom u smislu Pravilnika, jer mora zadovoljavati sanitarne i protupožarne uvjete zaštite okoliša, koji kontroliraju sigurnost građevina za ljudsku upotrebu. Isto tako tuženik smatra kako se konkretna građevina radi svojih dimenzija, ne može smatrati niti pomoćnom, iz kojih razloga zaključuje da je za takvu gradnju potrebno ishoditi posebne uvjete javno pravnih tijela, izraditi glavni projekt te zatražiti izdavanje građevinske dozvole.

3. Osporavajući naprijed navedene stavove tuženika tužitelj ukazuje kako je prije početka realizacije projekta ishodio potpunu dokumentaciju za uređenje oko 1800 m2 dijela znatno veće parcele za postavu šatora za svadbe, priključaka, prilaznog puta, pješačke staze, dok preostali dio parcele, u površini od oko 8400 m2, ostaje u stanju u kojem je bio prije zahvata. Dodaje da bi na opisane radove postavio montažni šator za održavanje svečanosti i to kao privremenu građevinu koju bi uklonio protekom 90 dana. Ukazuje da je tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju obaviješten da se planirana gradnja nalazi unutar obuhvata Ekološke mreže RH - POVS HR2001408 i unutar granica obuhvata zaštićenog dijela prirode Park šume T.. Budući da se 84 % parcele uopće ne mijenja mišljenja je kako zahvat ne može negativno utjecati na ekološku mrežu. Ističe da su se na predmetnoj lokaciji u prošlosti održavale javne manifestacije te postavljali različiti šatori, kao i da se nekretnina na kojoj je planirano postavljanje šatora nalazi u sportsko rekreacionoj zoni u kojoj je dozvoljena izgradnja većih objekata sve sukladno članku 80. Prostornog plana, iz kojeg razloga smatra nejasnim zabranu u konkretnom. Posebno ukazuje i kako je Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, prije početka zahvata, podnio zahtjev kojim traži očitovanje oko mogućnosti postavljanja privremene građevine za potrebe javnih manifestacija na predmetnoj nekretnini te da je to javno pravno tijelo propustilo tužitelja upozoriti da nadopuni svoj zahtjev u smislu članka 30. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode. Mišljenja je da za privremenu građevinu koja će se ukloniti nakon 90 dana ne treba građevinska dozvola, ali da ga je tuženik, odnosno njegovo prvostupanjsko tijelo u suprotnom svakako trebalo pozvati da nadopuni svoj zahtjev, posebno imajući na umu kako je do dana podnošenja tužbe u predmetnu investiciju uložio 700.000,00 kuna. Konačno i kao najbitnije, navodi da je 7, prosinca 2021. na predmetnoj lokaciji izvršen nadzor građevinske inspekcije te da je zaključeno da se kontejner (u naravi pokretni sanitarni čvor) i priključna instalacija, izvode sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Predlaže Sudu da usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu navodi kako dokumentacija na koju se tužitelj poziva nije od utjecaja u postupku izdavanja dopuštenja za zahvat te da je tom postupanju utvrđeno kako se u konkretnom ne planira izvođenje jednostavne ili pomoćne građevine, a što za posljedicu ima okolnost da tužitelj ne ispunjava uvjete za primjenu članka 144. Zakona o zaštiti prirode. U odnosu na navode tužbe ukazuje kako je tužiteljev podnesak bio potpun i razumljiv, iz kojeg razloga nije postojala osnova tražiti njegovu dopunu ili daljnja pojašnjenja. Mišljenja je da okolnost kako su ranije bili dopušteni slični zahvati u prostoru, kao i okolnost da je do sada uloženo 700.000,00 kuna nemaju utjecaj na dopustivost zahvata. Predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. Sud je 21. veljače 2024., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 143. alinejom 3. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19. - u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da za zahvate na zaštićenom području za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, osim za zahvate iz članka 23. ovoga Zakona, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje: - upravno tijelo za zahvate koji se izvode na području regionalnog parka, spomenika prirode, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

9. Člankom 144. stavkom 1. Zakona propisano je da pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

10. Člankom 144. stavkom 2. Zakona određeno je da Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži: opis zahvata ili idejno rješenje, lokaciju zahvata, trajanje i vrijeme izvođenja zahvata, način izvođenja zahvata, podatke o opremi, alatima, strojevima i dr. za izvođenje zahvata.

11. Člankom 144. stavkom 5. Zakona propisano je da će nadležno tijelo izdati dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

12. U ovom predmetu nije sporno kako se predmetna gradnja treba izvesti na zemljištu označenom kao katastarska čestica broj 8585 katastarske općine T., a koje se nalazi na području površina za razvoj i uređenje izvan naselja (sportsko rekreacijska namjena R9) općine B. i području obveze izrade UPU-a. Isto tako Sud nalazi kako se predmetno zemljište nalazi u obuhvatu Park šume oznake (PŠ) te području Ekološke mreže Natura 2000.

13. Spornim u ovom predmetu Sud nalazi ocjenu da li se konkretna gradnja može smatrati jednostavnom, odnosno da li je ona, suprotno tome, gradnja za koju je potrebno ishoditi akt građenja. Sud nalazi kao je odlučan razlog zbog kojeg tuženik smatra da predmetna gradnja nije jednostavni objekt u tome što „isti mora zadovoljiti sanitarne, protupožarne, uvjete zaštite okoliša i dr. posebne uvjete od javnopravnih tijela koje kontroliraju sigurnost građevina za ljudsku upotrebu.“

14. Člankom 2. stavkom 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20. - u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi: privremena građevina za potrebe sajmova i javnih manifestacija, te privremena građevina za prigodnu prodaju na građevnoj čestici trgovačkog centra, s najdužim rokom trajanja do 90 dana.

15. Sud navodi kako nije sporno da se u konkretnom radi o privremenoj građevini te da se ona izvodi za potrebe javnih manifestacija. U daljnjem podvođenju činjeničnog stanja pod naprijed citiranu odredbu Pravilnika Sud nalazi kako ne postoji ograničenje u dopuštenju izvođenja privremene građevine, a koje ograničenje bi proizlazilo iz dimenzija privremenog objekta. Sud smatra kako se ovakvo određenje može povezati upravo s privremenim karakterom gradnje. Isto tako Sud irelevantnim nalazi i okolnost da će se privremena građevina morati spojiti na komunalnu infrastrukturu, jer su uostalom i većina drugih privremenih građevina, posebno u slučajevima u kojima su e namijenjene za javnim manifestacijama, na nju i spojene.

16. Sud ističe da umanjenje nečijih prava mora biti izričito propisano te da nije dopušteno iznimke pravila kreirati tumačenjem. Kao primjer propisivanja iznimnih situacija Sud ukazuje na članak 2. stavak 7. Pravilnika, a kojim je propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi „privremene građevine za potrebe građenja građevine odnosno uređenja gradilišta, osim asfaltne baze, separacije agregata, tvornice betona, dalekovoda…“ Upravo komparacijom navedenih odredbi i razmatranjem obima i strukture gradnji koji se njima reguliraju, a imajući na umu kako privremenim građevinama za potrebe građenja građevine i nije određen rok od 90 dana kao u konkretnom, Sud ocjenjuje kako je temeljni stav tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela, nedopustivo restriktivan.

17. S tim u vezi Sud ukazuje i kako je tužitelj u postupku koji je prethodio osporenom rješenju pribavio Građevinski projekt niskogradnje za postavljanje privremene građevine za potrebe javnih manifestacija te da je na konkretnoj lokaciji 7. prosinca 2021. proveden i inspekcijski nadzor građevinske inspekcije, a čiji rezultati nedvojbeno ukazuju kako se u konkretnom radi o privremenim građevinama, iz kojeg razloga nisu postojali elementi za nastavak tog postupka.

18. Budući da Sud, sukladno sadržaju obrazloženja osporenog rješenja, ne nalazi postojanje nekih drugih razloga koji bi utjecali na obilježja zbog kojih je područje zaštićeno, a na način kako je to propisano naprijed citiranim člankom 144. stavkom 5. Zakona, već isključivo razlog obustave postupka nalazi u stavu tuženika po kojem konkretna gradnja nije jednostavna građevina, već gradnja koja pretpostavlja ishođenje posebnih uvjeta, izradu glavnog projekta, odnosno izdavanje građevinske dozvole, osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim.

19. Nevezano uz sve naprijed navedeno Sud ukazuje i kako u konkretnom ne postoje uvjeti za primjenu članka 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku.

20. Člankom 46. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da kada se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

21. Pravna pretpostavka je uvjet vođenja upravnog postupka, primjerice postojanje subjekta ili objekta zbog kojih se postupak vodi. Iz tog razloga kada tijekom postupanja pokrenutim na zahtjev stranke neka od pretpostavki vođenja postupka prestane postojati, a postupak se zbog svojih posebnosti ne može nastaviti voditi, smisleno je to postupanje i obustaviti. Sud u konkretnom ne nalazi da bi tijekom ovog postupanja došlo do ikakvih promijenjenih okolnosti od onih koje su postojale u trenutku podnošenja zahtjeva. Iz ovog razloga posljedično ne postoji mogućnost obustave postupka zbog izmijenjenih okolnosti.

22. Iz svih pobrojanih razloga u ukupnosti, Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

23. Stoga će u nastavnom postupanju nakon ove odluke prvostupanjsko tijelo tuženika ponovno razmotriti zahtjev tužitelja te donijeti novu odluku o njegovoj osnovanosti, imajući pri tome na umu obvezujuće naloge i upute sadržane u ovoj presudi. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njihovim troškovnikom od 21. veljače 2024. (list 155 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineja 2. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe od 23. prosinca 2022., i za sastav podneska od 17. ožujka 2023. u iznosu od po 500 bodova te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 21. veljače 2024. u iznosu od po 500 bodova, a što ukupno, uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, kao i uz uvećanje troškova za sudske pristojbe iznosi 3.869,42 Eura.

25. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

26. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

27. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

28. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelje povoljno okončan, odnosno naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

29. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 17. ožujka 2023. na niti jedan način nije utjecao na odluku u ovom sporu, budući se istim ponovno obrazlaže razlog nezakonitosti osporenog rješenja, a koje je tužitelj na jednaki način obrazlagao i u njegovoj tužbi, odnosno i na prvom održanom ročištu. Konačno Sud navodi i kako se pristojbe u upravnom sporu i sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.) plaćaju isključivo u situacijama u kojima sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a što u konkretnom nije slučaj. Stoga je odlučeno kao u točki V izreke ove odluke.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točaka I - III izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točaka IV i V izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.