REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11271/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.K. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21 i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog M.K. podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj broj: 13. Pp-438/2022-5 od 4. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.K. i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni M.K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eur u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni M.K. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je na temelju članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna / 26,54 eur koju kaznu je obvezan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavak 2. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eur u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude okrivljeni M.K. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelj poriče učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, navodi da je njegova supruga na sudu izrazila kajanje te želju za povlačenjem kaznene prijave protiv njega jer se ne slaže sa zapisom od dana 21.03.2021. te vlastoručno potpisuje žalbu kao i njegova supruga Ivana Kozić.
Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede, a jednako tako nije prihvaćena niti žalba okrivljenika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
6. Naime, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te je na temelju dokaza provedenih na glavnoj raspravi na ročištu 4. listopada 2022. godine ispitao okrivljenika na navode iz optužnog prijedloga koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, ispitana je svjedokinja I.K. oštećenica, koja u svom iskazu nije teretila okrivljenika već je u bitnom navela da je bilo nesuglasica u braku od vremena 01.05.2021. do 15.03.2022. te se obratila nadležnom Centru za socijalnu skrb kako bi dobila od nadležnih institucija informacije što je sve potrebno za razvod braka jer su u to vrijeme između nje i supruga bili narušeni odnosi te da nije bilo nekih većih i ozbiljnijih problema pa bi željela povući svoju prijavu na osnovu koje se njezin suprug tereti. Međutim, prvostupanjski sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 9-11) koji je zakonit dokaz, a jednako tako i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 12 i 13 spisa) te nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica cijeneći provedene dokaze sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanih u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključuje da je okrivljenik postupanjem navedenim u izreci u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje.
7. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza sud nije vezan strogo formalnim pravilima već ih ocjenjuje savjesno, rukovodeći se prema svom osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općedruštvenog iskustva, a sukladno tome prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza te okolnost da bi oštećenica htjela povući iskaz dan na zapisnik kod tužitelja nije okolnost koja bi okrivljenika ekskulpirala zbog prekršaja koji mu je stavljen na teret.
9. Naime, optužni prijedlog protiv okrivljenika je podnesen od strane MUP-a RH, PU sisačko-moslavačke, te su okrivljenik i svjedokinja dali iskaze sastavljene kod tužitelja koji su zakonit dokaz u ovom postupku pa dakle kako iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se ga se tereti u izreci trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
10. Nadalje, iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni odnosno ne proizlazi iz sadržaja žalbe već žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži i sebi žalbu zbog prekršajnopravne sankcije te je ovaj Sud ispitao i odluku o prekršajnopravnoj sankciji i utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima.
11. Valja naglasiti da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 45 dana u vrijeme počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret te je prvostupanjski sud, što je razvidno iz izreke pobijane presude, okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu primjenom odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, a nije dao razloge zbog kojih je primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona već je obrazlagao kaznu u okviru propisane kazne međutim ovaj sud nije mogao izmijeniti prvostupanjsku presudu na štetu okrivljenika jer je u konkretnom slučaju podnesena samo žalba okrivljenika.
12. Po ocjeni ovog Suda, i tako ublaženom novčanom kaznom će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
13. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj Sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekrašjnog postupka uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka te da je u rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,67 eura.
14. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
U Zagrebu 14. veljače 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
