Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pr-5545/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz B., O.: …,

koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika

K. S., O.: …, S., radi isplate,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 22.siječnja 2024. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, a izočnosti tuženika, dne 28.veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi), te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja do 42 dana, za razdoblje od 01. siječnja 2019.g. do 31. prosinca 2022.g. u ukupnom iznosu od 814,95 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,94 € teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,66 € teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,58 € teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,33 € teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,55 € teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,84 € teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,17 € teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,26 € teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,42 € teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,54 € teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,75 € teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,27 € teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,51 € teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,92 € teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,02 € teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 177,56 € teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,60 € teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,02 € teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,05 € teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 77,08 € teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,80 € teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,05 € teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,22 € teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,81 € teče od 15. listopad 2022.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.155,63 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 15. travnja 2021. godine preporučenom pošiljkom podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/ tehničara Klinike za kirurgiju.Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće, a što je utvrđeno u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl.br.P.-840/2018. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta inženjera , tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da inženjer ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019.g., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 8%, koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.siječnja 2019.g. do dana dostave podataka,

jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje

. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu jer da ne raspolaže svim platnim listama, a tuženik isključivo raspolaže evidencijom o radu i rasporedu te je predložila da sud obveže tuženika na dostavu sve zatražene dokumentacije .Tužiteljica napominje da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ( čl. 186.b.ZPP).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako opreza radi osporava osnov te se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji D. C. na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje kao i pregledom obračunskih lista tužiteljice za utuženo razdoblje i evidencije i plana rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika i da je radila u redovnom i prekovremenom radu .

5. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6.Nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i dopune istog tužiteljica je u podnesku od 6.prosinca 2023. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 1.siječnja 2019. do 31.prosinca 2022. zatražila isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 814,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.siječnja 2019. do 31.prosinca 2022. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju.

9. Vještakinja D. C. u pisanom nalazu i mišljenju navodi kako uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u sudskom spisu je vidljivo da je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. godine gotovo u svakom mjesecu radila prekovremeno te da je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Analizom podataka iz platnih lista vještakinja je utvrdila kako su dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate,

a da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni, dok je nakon 1. travnja 2020. g. obračun dodataka točno evidentiran i plaćen tužiteljici. Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, vještakinja daje mišljenje da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. godine, tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici: dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 147,47 EUR, dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 57,77 EUR, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 142,35 EUR i naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 482,27 EUR. Zaključno da se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. godine po osnovi dodataka na plaću (dodaci za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako je to prikazano u stupcu 9 Tablica br. 5 i 6, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 829,86 EUR.

10. Kako je tuženik izjavio primjedbe na nalaz i mišljenje navodeći kako u nalazu i mišljenju vještaka kod računanja razlike za godišnji odmor ima grešaka u izračunu kao i kod računanja naknade za bolovanje do 42 dana, pozvan je vještak na očitovanje koje u pisano dostavila u spis dana 20.studenog 2023.

11.Sudska vještakinja D. C. u očitovanju navodi u bitnom kako se prilikom obračuna naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pridržavala tužbenog zahtjeva koji se poziva na odredbe članka 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) a koji kaže da „za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“. Naknadu za godišnji odmor u Nalazu i mišljenju od 16. lipnja 2023. godine da je računala sukladno citiranim zakonskim odredbama, odnosno u visini tužiteljičine prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca za cijelo utuženo razdoblje, osim za mjesec veljaču 2019. godine kada je razlika naknade izračunata na temelju isplaćene bruto plaće za taj mjesec jer iz dostupne dokumentacije nije moguće bilo izračunati tromjesečni prosjek, odnosno da su konkretnom slučaju nedostajale su platne liste za 11/2018 i 12/2018. Za izračun razlike naknade za godišnji odmor u ožujak 2019. godine da je korištena ista satnica kao i kod naknade za godišnji odmor u 02/2019 obzirom da je tužiteljica bez prekida nastavila koristiti godišnji odmor iz jednog mjeseca u drugi te je nastala razlika od 1,77 kn (0,23 EUR) koju tuženik smatra neosnovanom. Što se tiče primjera mjeseca listopad 2019. godine, za koji mjesec je tuženik isto stavio prigovor, vještakinja navodi da je iz evidencije rada je vidljivo da je tužiteljica počela koristiti godišnji odmor u 09/2019 te ga je bez prekida nastavila koristiti u 10/2019 zbog čega se prilikom izračuna razlike naknade za dane godišnjeg odmora koji je korišten u 10/2019 uzima ista satnica kao za 09/2019 (tromjesečni prosjek prije odlaska na godišnji odmor). Osim navedenih razlika, ostala razlika naknade za godišnji odmor koja se pojavila u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. svibnja 2022. godine da je posljedica je neisplaćenih iznosa dodataka za rad u otežanim uvjetima i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu, kao i neisplaćenih razlika naknada za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana u prethodna tri mjeseca. Utvrđena razlika naknade za bolovanje do 42 dana u Nalazu i mišljenju vještaka od 16. lipnja 2023. godine da je uzrokovana razlikama nastalim u prethodna tri mjeseca prije bolovanja, ali i radi primjene različite metodologije koju primjenjuje vještak i tuženika. Naime, tuženik do 31. svibnja 2022. godine pri izračunu naknade za bolovanje do 42 dana koristi tromjesečni prosjek satnice isplaćene plaće, dok je u vještvu u cijelom utuženom razdoblju korišten prosjek tromjesečne ostvarene plaće. Navedeno da je najbolje vidljivo na primjeru mjeseca prosinca 2021. godine kada u prethodna tri mjeseca ne postoje razlike po osnovi dodatka ili po osnovi naknada za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana. Tuženik da prvo zbroji tri isplaćene plaće (za mjesece 08, 09 i 10/2021) prije mjeseca u kojem je bolovanje (mjesec 12/2021), a čiji zbroj u ovom konkretnom slučaju iznosi 33.767,25 kn (11.631,65 kn + 9.767,13 kn + 12.368,47 kn) te potom dobiveni iznos podijeli s brojem ostvarenih sati rada u tim mjesecima, a koji u ovom slučaju iznosi 567 h (200 h + 176 h + 191 h). Od dobivenog kvocijenta u iznosu od 59,55 kn/sat (33.767,25 kn / 567 h) tuženik uzima 85% za izračun bolovanja do 42 dana te dobiva satnicu od 50,62 kn/sat. S druge strane, u svom vještvu prilikom obračuna bolovanja do 42 dana vještakinja navodi kako se držala odredbi članka 59. st. 1. TKU-a (NN 141/12), odnosno članka 58. st. 1. TKU-a (NN 128/17) kojima je nedvojbeno određeno da ,,Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje“. Na istom primjeru za bolovanje u mjesecu prosincu 2021. godine prvo su se zbrojile ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca (09, 10 i 11/2021) koje ukupno iznose 33.271,16 kn (9.767,13 kn + 12.368,47 kn + 11.135,56 kn), potom se dobiveni iznos podijelio s brojem 3 te je dobivena tromjesečna prosječna plaća u iznosu od 11.090,39 kn. Dobiveni iznos plaće podijeljen je s fondom sati za mjesec u kojem je bolovanje kako bi se dobila satnica koja u ovom slučaju iznosi 60,27 kn/sat (11.090,39 kn /184 h) te se od nje uzelo 85% za bolovanje. Iz navedenog proizlazi da satnica za bolovanje iznosi 51,23 kn/sat (60,27 * 85,00%). Vještakinja u očitovanju dalje navodi kako je ponovim uvidom u utvrđene iznose iz vještva od 16. lipnja 2023. godine, vidljivo da greškom nije napravljen reobračun naknade za godišnji odmor iz 09/2022 sukladno TKU što je utjecalo na obračun naknade za bolovanje do 42 dana u 12/2022 godine. Korekcijom formule i reobračunom za 9/2022 dolazi se do zaključka da je tuženik točno obračunao i isplatio tužiteljici naknadu za bolovanje do 42 dana u 12/2022, pa ne postoji razlika.

12. Nakon dopune nalaza i mišljenja tuženik se na isto nije očitovao, niti predložio eventualno usmeno saslušanje vještaka ili vještačenje po drugoj osobi sudskog vještaka, a tužiteljica je sukladno istom, a obzirom da ne postoji razlika u mjesecu 12/2022 za bolovanje, konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu s rekapitulacijom neisplaćenih dodataka i naknada iz Tablice 7. dopune nalaza i mišljenja vještaka.

13. Sud nalaz i mišljenje vještaka od 16.lipnja 2023. i dopunu nalaza i mišljenja od 13.studenog 2023. smatra stručnim, objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak je nalaz izradio temeljem dokumentacije tuženika koja se nalazi u spisu, a vjerodostojnost te dokumentacije stranke nisu dovodile u sumnju. Također je u dopuni nalaza i mišljenja vještak otklonio sve prigovore tuženika, vezane za metodologiju obračuna naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana kao i one vezane za računski dio izrade nalaza i mišljenja.

14. Člankom 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje:KU/2013) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god. te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

15. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/2013 ( dalje u tekstu Dodatak I.KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Odredbom čl. 58 KU/2018 propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1.rujna 2019., ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% .

16. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra/tehničar , kao i da je u nekim mjesecima radila prekovremeno to i za sate odrađene u prekovremenom radu tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće i po osnovi dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i dodatka zbog posebnih uvjeta rada.

17. Naime kako tužiteljici citirani kolektivni ugovori koji su bili na snazi u utuženom razdoblju daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I.KU/2015, odnosno čl. 55. i 58. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, kao i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

18. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće,

uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.travnaj 2014. kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Nadalje i na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15; dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

19. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan. Članak 81.ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak čl. 34 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Odredbom čl. 59.st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12), odnosno čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17), propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo

bolovanje. Vještak D. C. je u nalazu i mišljenju izračunala da je tužiteljici isplaćena manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana u ukupnom iznosu od 624,62 eura, pa sukladno svemu gore navedenom nije sporno da istu pripada navedena naknada za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana.

20. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 814,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22) ) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate ( čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/13, dalje Tarifa) pa je tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku obistinjen trošak i to: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 11.rujna 2023. 75

bodova, za sastav podneska od 6.prosinca 2023. 18,75 bodova ( Tbr. 8 toč.3 Tarife) ,

za zastupanje na ročištima od 12.12.2022. i 22.01.2024. po 75 bodova i za pristup na ročište za objavu i uručenje presude 37,5 bodova, ukupno 356,25 bodova što pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda te uvećano za PDV od 25 % uz PDV-a daje iznos od 890,63 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,00 eura, ukupno iznos od 1.155,63 eura koji iznos je naložen tuženiku naknaditi tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 28.veljače 2024.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović v.

r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku