REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 761/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz B. na M., OIB ..., (kao pravne slijednice iza pok. F. Š., OIB ...), koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na M., protiv 1. tuženika D. Š. iz B. na M., OIB... i 2. tuženika D. Š. iz B. na M., koje zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-186/2021-2 od 20. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-738/2019-20 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, sada pok. F. Š. je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-186/2021-2 od 20. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-738/2019-20 od 13. studenoga 2020., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Jesu li ispunjenje zakonske pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako su davatelji uzdržavanja prestali ispunjavati ugovorne obveze nakon pristanka na preuzimanje obveza kao nasljednici iza pokojnog davatelja uzdržavanja?

2. Mogu li se povremeni odlasci i davanja smatrati ispunjenje obveza prema tužiteljici iz ugovora o doživotnom uzdržavanju?

3. Može li se neprihvaćanje povremenih obroka koje su tuženici donosili tužiteljici smatrati odbijanjem primanja uzdržavanja od strane tužiteljice?“.

2. Tužiteljica u prijedlogu navodi da je sud donoseći pobijanu presudu odstupio od prakse revizijskog suda izraženoj u odluci broj Rev 2159/2015-2 od 20. siječnja 2016.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, prvim postavljenim pitanjem se polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da davatelji uzdržavanja nisu prestali ispunjavati preuzete ugovorne obveze (…), a postavljenim pitanjem se polazi od toga da su „davatelji uzdržavanja prestali ispunjavati (…)“, stoga pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Drugo i treće postavljeno pitanje u bitnome se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane sudova nižeg stupnja, a takva pitanja se ne mogu ocijeniti kao važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluka na koju se poziva tužiteljica u smislu razloga važnosti ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Tako je u odluci broj Rev 2159/2015-2 od 20. siječnja 2016. bilo utvrđeno da su stranke ugovora o doživotnom uzdržavanju živjele u zajedničkom domaćinstvu (…), da su se tuženik i njegova supruga brinuli o potrebama tužitelja do trenutka kada je tuženik s obitelji iselio, a tužitelj nastavio samostalno brinuti o svojim životnim potrebama (…), da tuženik nakon što je odselio s obitelji više nije ispunjavao svoje obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju, iako su se potrebe za brigom i njegom tužitelja znatno povećale (…), pa je prihvaćen zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.

ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 28. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.