Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Gž-3796/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikola Pervan, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika Komunalno d.o.o., Vrgorac, Težačka 8, OIB: 22432106133, zastupano po zakonskom zastupniku UC. a ovaj po pun. Meri Blasov-Pavasović i Eciji Kuljiš-Bajić, odvjetnicama u Splitu, Ćiril Metodova 38, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-39/19 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2024. godine
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-39/19 od 4. travnja 2023. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 21.239,10 eura, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 4.538,88 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Ujedno je rješenjem utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 49.435,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba je osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nesporno je da je tužiteljica bila u zakupu poslovnog prostora Caffe bara u [adresa], te da je sa zakupodavcem ŽC sklapala ugovore o zakupu poslovnog prostora od 2004., koji bi se po isteku obnavljali, a zadnji ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopila je sa zakupodavcem 13. siječnja 2009. na vrijeme od pet godina tj. do 13. siječnja 2014.
7. Tuženik je predmetnom Caffe baru obustavio opskrbu pitkom vodom 7. veljače 2013. godine, te je tužiteljica prestala s radom i morala je zatvoriti poslovni prostor, međutim, tuženik je dana 28. svibnja 2013. godine ponovno uključio dovod vode, sukladno rješenju o određivanju privremene mjere suda prvog stupnja pod brojem P- 80/13 od 15. svibnja 2013. godine.
8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona počela raditi u predmetnom kafiću nakon ponovnog uključivanja dovoda vode, ali da je radila svega dva dana, nakon čega je zatvorila predmetni kafić i prestala s obavljanjem djelatnosti, jer su ljudi izgubili naviku dolaska u kafić s obzirom da je bio zatvoren više od tri mjeseca, pa njen posao više nije mogao opstati.
9. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi, sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) od kada joj je tuženik isključio vodu 7. veljače 2013. godine, do 1. siječnja 2019. godine do kada bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari ugovor o zakupu ponovno sklopila, budući da je prekid dovoda vode u predmetnom Caffe baru trajao od 7. veljače 2013. do 28. svibnja 2013. godine kada je dovod vode ponovo uključen, pa je već tada tužiteljica mogla nastaviti s radom i bez obzira na to što joj je opseg posla bio smanjen.
10. Prema tome, kako je tužiteljica nakon 28. svibnja 2013. godine mogla nastaviti s korištenjem predmetne nekretnine i poslovati u predmetnom Caffe baru, to ona ima pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi za vrijeme dok nije imala dovod vode, jer je samo u tom razdoblju bila onemogućena u stjecanju određene imovinske koristi koju je redovno očekivala prema redovitom tijeku stvari da nije bilo štetne radnje, a s obzirom na to da su svjedoci TC, BC i IC izjavili kako je predmetni Caffe bar jako dobro radio i ostvarivao dobru zaradu, to je je očito da je tužiteljica mogla nastaviti s radom budući da je trebala poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjila štetu na ime izgubljene zarade.
11. Stoga je sud prvog stupnja trebao utvrditi visinu štete kroz to razdoblje od 7. Veljače 2013. do 28. svibnja 2013, jer je tužiteljica samo u tom razdoblju imala neostvareni dobitak koji je osnovano mogla očekivati s obzirom na činjenicu da joj je u to vrijeme trajao ugovor o najmu.
12. Budući da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, to ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te pravilno utvrditi visinu štete zbog izmakle koristi koja je tužiteljici nastala za vrijeme dok joj je bilo onemogućeno koristiti predmetni Caffe bar i sukladno tome pravilno ocijeniti tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 27. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
