REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o. (raniji naziv INGOTEH), Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, koga zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split, Split, Put Supavla 1, OIB: 68501597558, koga zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 27. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Petra Žanka poslovni broj Ovrv- 186/2019 od 25. studenog 2019., u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 20.895,26 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos:

-8.548,27 EUR od 30. kolovoza 2018.

-12.346,99 EUR od 30. rujna 2019. pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a te troškove ovršnog postupka u iznosu od 741,53 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. siječnja 2021. do isplate pod stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a i tužbeni zahtjev se u cijelosti odbija.

r i j e š i o  je

I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi:

" Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja predlagatelja osiguranja prema tuženiku. protivniku osiguranja iz Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira, Ulica Matije Gupca 1. poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25.11.2019., u iznosu od 20.895,26 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 8.548,27 EUR od dana 31. kolovoza 2018. pa do isplate, na iznos od 12.346,99 EUR od dana 1. listopada 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i radi osiguranja tražbine tužitelja predlagatelja osiguranja na temelju dosuđenog nastalog ovršnog troška iz točke 3. predmetnog Rješenja o ovrsi u iznosu od 741,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. 25.studenog 2019., pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

određuje se prethodna mjera

Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split, Put Supavla 1, Split, OIB: 68501597558, da prema nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe isplate s bilo kojeg računa protivnika osiguranja GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split, Put Supavla 1, Split, OIB: 68501597558, iznos od 20.895,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.548,27 EUR od dana 31. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 12.346,99 EUR od dana 01. listopada 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i iznos od 741,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25. studenog 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da uputi nalog bankama za izvršenje ovog Rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa,

II. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova postupka.

III. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

IV. Provedbu točke 1. izreke ovog Rješenja izvršit će Financijska agencija.

V. Zabrana iz točke 1. izreke ovog Rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 20. studenog 2019. javnom bilježniku Petru Žanki iz Trogira podino prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 157.435,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenog 2019. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Nakon što je tuženik (ranije ovršenik) pravovremeno uložio prigovor, rješenje o ovrsi donijeto od strane javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira poslovni broj Ovrv- 186/2019 od 25. studenog 2019., stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik (ranije ovršenik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da pobija rješenje u cijelosti, te da ne duguje tužitelju (ranije ovrhovoditelju) iznos naznačen u rješenju o ovrsi. Navodi kako s tužiteljem nije u poslovnom odnosu, te da stoga ne zna na što se odnosi navedena isprava koja je priložena uz prijedlog za ovrhu, a koja da nosi naziv kartica partnera-otvorene stavke na dan 12. studenog 2019., a u kojoj ispravi tužitelj citira dva računa koja nisu dostavljena uz prijedlog za ovrhu, te da iz istog dokumenta nije razvidno na što se točno odnose, niti da je iz navedene isprave jasno u kakvom su to odnosu stranke. Dodatno tuženik ističe da isprava koja je priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu članka 28. Ovršnog zakona, radi čega da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Osim toga navodi da je i prijedlog za ovrhu neuredan, pa ga je stoga trebalo odbaciti iz razloga što dio kojim se određuje ovrha općenito na imovini koja pripada ovršeniku nije sastavljen u skladu sa zakonom, jer da nije predložena jedna od kumulativno određenih ovršnih radnji. Tuženik također ulaže prigovor i na obistinjene troškove postupka kao previsoke te predlaže da se predmetno rješenje o ovrsi stavi van snage, a spis dostavi sudu na rješavanje.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj se u podnesku od 30. ožujka 2020. u cijelosti usprotivio svim navodima tuženika kao paušalnima i neutemeljenima te naveo da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač 20. srpnja 2015. sklopili Ugovor (br. 491/15) kojim se tuženik obvezao izvesti radove projektiranja i izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara kojim su regulirana prava i obveze ugovornih strana. Nadalje, da su ugovorne strane su na temelju citiranog Ugovora sklopili I. Aneks Ugovoru br. 491/15 od 28. rujna 2015. (br. 498/14) kojim je regulirano pitanje ugovorne kazne i naknade štete te također i II. Aneks Ugovoru br. 491/15 od 28. rujna 2015. (br. 498/14) kojim je predviđeno da će tužitelj sva plaćanja vršiti na račun Glavne podružnice izvođača Ginzler Stahl- und Anlagebau GmbH u Splitu, kao i da navedeni izvođač jamči za sve radove koje izvodi preko navedene podružnice te da na sve takve radove primjenjuje garanciju za dobro izvršenje ugovora. Nadalje, društvo GRADNJA d.o.o. Osijek, Osijek, Ribarska 1, OIB: 77971360833, kao naručitelj, rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt- 19/1263-14 od 3. lipnja 2019. pripojeno ovdje tužitelju, INGOTEH d.o.o., Osijek, OIB: 80617411375 pa je tužitelj, kao društvo preuzimatelj, upisom pripajanja u sudski registar, postao univerzalni pravni sljednik pripojenog društva . Također, iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, da je vidljivo da je tvrtka podružnice izvođača Ginzler Stahl- u. Anlagebau GmbH - Glavna podružnica Split (OIB: 68501597558) promijenila ime tvrtke podružnice u GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split (OIB: 68501597558), upravo onako kako je tužitelj označio tuženika, te da su tužitelj i tuženik u poslovnom odnosu, kako to proizlazi iz priložene dokumentacije.

5. Nadalje tužitelj navodi da se potraživanje tužitelja po vjerodostojnoj ispravi - ,,Kartica partnera - otvorene stavke na dan 12.11.2019." - odnosi na dva dospjela, a nepodmirena računa tužitelja, i to račun br. 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. na iznos od 64.406,95 kn, koji je dospio na naplatu dana 30. kolovoza 2018. te račun br. 43/PP1/1 od 01. rujna 2019. na iznos od 93.028,41 kn, koji je dospio na naplatu dana 30. rujna 2019.,što čini nedospjelo i nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku, u ukupnom iznosu od 157.435,36 kn. Navedeni računi da su izdani temeljem Ugovora sklopljenog među strankama te sadrže specifikaciju tražbine tuženika koja se odnosi na naplatu organizacijskih troškova vođenja projekta koje je sukladno Ugovoru tuženik bio dužan podmiriti tužitelju, a što isti nije učinio. 6. Naime, čl. 11. Ugovora (br. 491/15) ugovorne strane da su utvrdile da će se režijski i organizacijski troškovi (električna energija, voda, čuvarska služba i dr.) obračunavati izvođaču Ginzleru (dakle, i njegovoj Glavnoj podružnici u Splitu koja izvodi radove) sukladno stvarnim režijskim troškovima na način da tuženik snosi dio režijskih i organizacijskih troškova u vrijeme izgradnje postrojenja proporcionalno učešću u radovima te 100% režijskih i organizacijskih troškova gradilišta za vrijeme probnog rada postrojenja. Nadalje, istim člankom da je ugovoreno da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati tuženiku u iznosu od 1,0 % svake privremene i okončane situacije, a da će tužitelj u tu svrhu tuženiku izdati poseban račun, što je isti i učinio, koji račun je tuženik dužan podmiriti u roku od 30 dana od dana ispostavljanja istog, a najkasnije do ispostavljanja okončane situacije za izvršene radove po ovom ugovoru. Obzirom da su se ispunili uvjeti iz ugovora, tužitelj je tuženiku izdao predmetne račune radi podmirenja organizacijskih troškova vođenja projekta, kako je to i ugovoreno, no tuženik takve račune nije podmirio. Naime, po predmetnom Ugovoru (br. 491/15), tuženik je tužitelju izdao i ovjerio Okončanu situaciju na vrijednost radova u iznosu od 7.442.272,45 kn bez PDV-a. Sukladno ugovornim odredbama, a temeljem navedene okončane situacije, tužitelj je tuženiku obračunao organizacijske troškove vođenja projekta u iznosu od 1,0 % vrijednosti navedene okončane situacije, što iznosi 74.422,73 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 18.605,68 kn, dakle u ukupnom iznosu od 93.028,41 kn, upravo kako je to prikazano na računu br. 43/PP1/1. Nadalje, Privremena situacija br. 7, koja prati priloženi račun br. 679/PP1/1, obračunata je na vrijednost radova u iznosu od 5.152.556,34 kn. Sukladno čl. 11. Predmetnog Ugovora, tužitelj je tuženiku obračunao organizacijske troškove vođenja projekta u visini 1,0 % vrijednosti radova po navedenoj privremenoj situaciji, što iznosi 51.525,56 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 12.881,39 kn, što ukupno iznosi 64.406,95 kn, upravo kako je to prikazano na računu br. 679/PP1/1. Slijedom navedenog, potraživanje tužitelja po navedenim računima da se ukazuju osnovanim i nespornim.

7. U odnosu na preostale prigovore tuženika, tužitelj ističe da predmetna vjerodostojna isprava – kartica partnera - otvorene stavke na dan 12. studenog 2019. sadrži sve uvjete za valjanost i podobnost za ovrhu sukladno članku 31. Ovršnog Zakona, obzirom da su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, što je razvidno iz samog uvida u spis i priležeće dokumentacije. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, kao i da obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, te zatražio je i donošenje rješenja o osiguranju novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem članka 501.a. Zakona o parničnom postupku.

8. U podnesku od 22. ožujka 2021. tuženik se u cijelosti usprotivio navodima tužitelja te ističe kako se tužitelj kao temelj svog tužbenog traženja, poziva na članak 11. Ugovora br. 491/15 od 20.07.2015. kojim je regulirano da će se režijski i organizacijski troškovi (električna energija, voda, čuvarska služba) obračunavati tuženiku te da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati tuženiku u iznosu od 1,0% od svake privremene situacije i okončane situacije. Nadalje navodi da tužitelj propušta navesti da je navedenim člankom propisano da će se režijski i organizacijski troškovi obračunavati sukladno stvarnim režijskim troškovima, a tužitelj da ničim ne dokazuje bilo kakav trošak koji je obračunao tuženiku. Tužitelj da navedeno niti ne može dokazati obzirom je upravo zbog propusta samog tužitelja koji nije izvršavao svoje ugovorom preuzete obveze došlo do raskida Glavnog Ugovora (Ugovor o radovima br. 13-1463/15, sklopljen između Naručitelja Vodovoda grada Vukovara d.o.o. i ZP Gradnja Sokol, a sve navedeno u članku 1. Ugovora), i to na dan 31.10.2018. godine. Nadalje, tuženik navodi da je iz dostavljene Izjave o raskidu jasno da Izvođač-društvo Gradnja d.o.o. koje je prednik tužitelja napustilo radove te jasno dalo do znanja da nema namjeru nastaviti s izvođenjem svojih obveza iz Glavnog Ugovora. Predniku tužitelja, društvu Gradnja d.o.o. su upućivani dopisi, kako od strane Glavnog naručitelja, društva Vodovoda grada Vukovara d.o.o kojima je tužitelj upozoravan na nedovoljnu angažiranost na izvođenju ugovornih radova kao i na nepotpunu projektnu dokumentaciju. Isto tako, prednik tužitelja, društvo Gradnja d.o.o., upozoravano je na činjenicu da na radnika tužitelja kao i na značajna kašnjenja na svim pozicijama radova. Unatoč brojnim dopisima tužitelj da se nije se očitovalo na niti jedan od dopisa, niti je bilo kojom radnjom udovoljio upozorenjima i nalozima danim u tim dopisima pokazao namjeru da postupi makar i djelomično po istima.

9. Nadalje, tuženik navodi da se privremena situacija br. 7 od 31. srpnja 2018. godine i okončana situacija od 10. prosinca 2018. godine, temeljem kojih je tužitelj tuženiku izdao račune na temelju kojih je pokrenut ovaj postupak odnose na radove i usluge u razdoblju u kojem je došlo do raskida Glavnog ugovora, između Naručitelja, društva Vodovod grada Vukovara d.o.o. i prednika tuženik društva Gradnja d.o.o., odnosno na razdoblje od veljače 2018. godine pa sve do raskida glavnog ugovora. Nadalje, da su radnici tuženika dana 24. kolovoza 2018. bili prisiljeni obustaviti radove zbog nedovršenih građevinskih radova za koje nije odgovoran tuženik. 10. Tuženik navodi da je tužitelju dana 23. kolovoza 2018. uputio dopis u kojem ga upozorava da je tuženik dostavio veliku količinu elektro i strojarske opreme, inox cjevovoda, radne opreme i strojeva koji su izvan radnog vremena na otvorenom prostoru bez kontrole i nadzora. U dopisu tuženika da je jasno navedeno da su komadi opreme otuđeni sa gradilišta te je tuženik tužitelja jasno upozorio da je tužitelj sukladno članku 11. Ugovora 491/15 dužan uključiti osiguranje čuvarske službe na gradilištu zbog čega je tuženik zatražio od tužitelja postupanje po navedenom članku i preuzetoj obvezi osiguravanja čuvarske službe u svrhu zaštite isporučene opreme velike vrijednosti koja se nalazi na gradilištu bez ikakvog nadzora kao i mogućih ozljeda neovlaštenih osoba koje se kreću po gradilištu izvan radnog vremena bez ikakvog nadzora. Nadalje, obzirom da tužitelj nije postupio po preuzetoj obvezi i nije ispoštovao članak 11. Ugovora tuženik je bio prisiljen unajmiti skladište u koje će smjestiti dostavljenu opremu i strojeve. Iz navedenog da je razvidno je da je upravo tuženik od veljače 2018. godine do kolovoza 2019. godine bio prisiljen sam snositi sve troškove skladišta i čuvanja opreme, odnosno sve režijske troškove koje je prednik tužitelja trebao snositi, a nije jer je Glavni ugovor, između Vodovoda grada Vukovara d.o.o. i prednika tuženika, bio raskinut još u kolovozu 2018. godine, a sve zbog neispunjavanja ugovorom preuzetih obveza od strane tužitelja, između ostalog i onih obveza iz članka 11. Ugovora, što je razvidno iz svih službenih dopisa koje je Nadzor uputio Gradnji.

11. Nadalje, ističe da računi koje je tužitelj izdao tuženiku ničim nisu specificirani i ne zna se na što se odnose niti na koje razdoblje se odnose. Posebno ističe da je okončana situacija datirana u prosincu 2018. godine, a tužitelj je račun broj 43/PP1/1 na iznos od 93.024,41 kuna izdao 01.09.2018, dakle dugo vremena nakon što je tužitelj napustio gradilište. Također, da bi se utvrdila stvarna potrošnja temeljem članka 11. Ugovora tužitelj da je u obvezi dostaviti sve vjerodostojne isprave iz kojih je razvidno da je tužitelj navedene usluge stvarno i platio pa da bi mogao nešto potraživati od tuženika. Nadalje da je dužan dostaviti dokaze da je navedene režijske troškove stvarno i uplatio pa bi onda, eventualno, mogao potraživati od tuženika refundaciju tih troškova, u skladu sa ugovorom. Zbog navedenog, predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

12. U podnesku od 01. travnja 2021. tuženik navodi da je dostavio dokaze o plaćanju skladišta u koje je bio primoran dostavljenu opremu i strojeve velike vrijednosti, zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja, snositi organizacijske troškove skladišta. Nadalje navodi da je priložio Ugovore o zakupu skladišta sklopljene društvom Bircuz j.d.o.o. i Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak te konto kartice iz kojih je razvidno da je na ime zakupnine za čuvanje opreme koja je tužitelju isporučena na gradilište, koja nije nadzirana obzirom da tužitelj nije sukladno svojim ugovornim obvezama angažirao zaštitarsku službu niti vršio nadzor na gradilištu, platio iznos od 113.064,52 kuna.

13. Zbog navedenog, tuženik za slučaj da su nađe osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, ističe procesnopravni prigovor prijeboja (prigovor radi prebijanja) na način da se utvrdi postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 113.064,52 kuna.

14. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje se nalaze u spisu to: kartice partnera – otvorene stavke na dan 12. studenog 2019., privremene situacije br. 7. od 31. srpnja 2018.,I. aneks ugovoru od 07. listopada 2015., II. aneks ugovoru od 28. rujna 2015., Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015., računa br. 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018., računa br. 43/pp1/1 od 01. rujna 2019., okončane situacije od 10. prosinca 2018., rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-19-1263-14 od 03. lipnja 2019.,dopisa od 31. listopada 2018., obavijesti o raskidu od 31. listopada 2018., dopisa od 24. srpnja 2018., 17. kolovoza 2018., 21. kolovoza 2018., 23. kolovoza 2018., 19. rujna 2018., 20. veljače 2018., aneksa sporazuma o zajedničkoj ponudi od 20. veljače 2018., dopisa od 23. kolovoza 2018., ugovora br. 1/2018 o zakupu poslovnog prostora od 01. veljače 2018., ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. ožujka 2019., konto kartice od 31. prosinca 2018., 31. prosinca 2019., ugovora od 31. listopada 2018., računa od 02. siječnja 2018., 13. prosinca 2016., 02. lipnja 2017., 06. travnja 2017., 16. siječnja 2017., dopisa porezne uprave od 13. srpnja 2021., saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, te putem zamoljenog suda Trgovačkog suda u Osijeku saslušan svjedok Domagoj Batinić, putem Trgovačkog suda u Zagrebu saslušani svjedoci Goran Klepac, Ivan Dorešić, Josip Žanko te putem Općinskog suda u Vukovaru saslušan svjedok Dario Tišov. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zakosnkog zastupnika tužitelja budući je tužitelj povukao taj dokazni prijedlog, kao i provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, budući je tuženik povukao taj dokazni prijedlog, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 20.895,26 EUR/157.435,36 kn temeljem izdanih računa broj 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. te računa broj 43/PP1/1 od 01. rujna 2019., a za organizacijske troškove vođenja projekta.

16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Dakle, riječ je o ugovoru o djelu kojim se prema odredbi članka 590. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u daljnjem tekstu ZOO) izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

18. Među strankama nije sporno da su Gradnja d.o.o. (kao naručitelj) i poslovna udruga koju čine Ginzler Stahl – und Anlagebau GmbH i Hydro Ingeniueure, Umweltechnik Gmbh, (kao izvođač), zaključili 20. srpnja 2015. Ugovor br. 491/15 kojim naručitelj naručuje, a izvođač radova se obvezuje za račun naručitelja izvesti radove projektiranja i izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara.

19. Nadalje nije sporno da su Gradnja d.o.o. (kao naručitelj) i Ginzler Stahl – und Anlagebau GmbH zaključili 7. listopada 2015. I. aneks Ugovoru br. 491/15, te II. aneks Ugovoru br. 491/15 kojim se člankom II. izvođač Ginzler traži od naručitelja Gradnje d.o.o. da sva plaćanja po ovjerenim situacijama, kao i plaćanje predujma, za Ugovor iz čl. 1. Aneksa, budu izvršavana na bankovni račun podružnice izvođača, odnosno na bankovni račun GINZLER Stahl- u. Anlagenbau GmbH, Gl. podružnica Split, Put Supavla 1, Split, OIB: 68501597558.

20. Među strankama je sporno da li je tužitelj osnovano obračunao i ispostavio utužene račune tuženiku.

21. Uvidom u utužene račune broj 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. i broj 43/PP1/1 od 01. rujna 2019. ( list 51-52 spisa) utvrđeno je da se isti odnose na organizacijske troškove vođenja projekta.

22. Uvidom u privremenu situaciju br. 7 od 31. srpnja 2018. ( list 32 spisa ) utvrđeno je da tuženik tužitelju obračunao vrijednost radova u iznosu od 4.637.300,71 kn, te okončanu situaciju od 10. prosinca 2018. ( list 53 spisa ) utvrđeno je da tuženik tužitelju obračunao vrijednost radova u iznosu od 7.442.272,45 kn.

23. Odredbom članka 11. Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015. ( list 38-50 spisa) propisano je da ugovorne strane utvrđuju kako će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati izvođaču Ginzleru i partneru Ginzlera u iznosu od 1,0 % svake privremene i okončane situacije.

24. Iz dopisa Porezne uprave, područnog ureda Split, Ispostave Split od 13. srpnja 2021. (list 136 spisa) proizlazi da utuženi računi nisu knjiženi u poslovnim knjigama tuženika te po istima nije korišteno pravo na odbitak pretporeza.

25. Prema odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP-a) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221. a. ZPP-a propisano da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Dražena Miličića u bitnom proizlazi da je tuženik bio podizvođač za kompletan tehnološki i strojarski dio za tužitelja. Prema planu izvođenja tuženik je nabavio opremu, koju je trebalo ugraditi, ali je nije imao gdje ugraditi, niti je mogao isporučiti na gradilište, budući da radovi nisu bili dovršeni. Radi navedenog istu robu tuženik je morao uskladištiti u Vukovaru, zbog čega je imao dodatne troškove. Iskazao je da je krajem 2018. raskinut ugovor između Gradnje d.o.o. i naručitelja radova, a automatski je time i raskinut ugovor s tuženikom kao podizvođačem. Utuženi računi da se odnose na naplatu organizacije vođenja projekta, a kojih od strane tužitelja da nije niti bilo tijekom 2018., pa mu navedeni troškovi nisu ni mogli nastati. Naveo je da se račun koji je izdan u 2019. godini, odnosi na završni račun za isporuku opreme te da isti nema nikakve veze sa vođenjem projekta od strane Gradnje d.o.o.

27. Na okolnost izvođenja radova, odgovornosti tuženika i visine potraživanja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Domagoja Batinića pred zamoljenim Trgovačkim sudom u Osijeku. U svom iskazu saslušani svjedok je naveo kako mu poznato da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u vezi izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara, te da je on tada bio član uprave tužitelja, a na navedenom projektu da je bio predstavnik izvođača radova. Naveo je da je do siječnja 2019. bio zaposlenik tužitelja, te da je Ugovor sa tuženikom raskinut iz razloga što je tužitelj bio u problemima i predstečajnoj nagodbi, kasnilo se sa dinamikom izvođenja radova, te je investitor raskinuo ugovor. U odnosu na dva utužena računa koji su predmet spora svjedok je iskazao da su računi ispostavljeni na temelju članka 11. Ugovora između tužitelja i tuženika. Nadalje je naveo da je račun br. 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. na iznos od 64.406,95 kn on supotpisao te da se isti odnosi na organizacijske troškove vođenja projekta, a taj iznos bi trebao biti 1% od privremene situacije koju je tuženik ispostavio tužitelju, a da je prema iznosu računa ta situacija trebala biti u iznosu od oko 5.500.000,00 kn. U odnosu na račun br. 43/PP1/1 od 1. rujna 2019. na iznos od 93.028,41 kn svjedok se nije mogao očitovati budući je isti ispostavljen u vrijeme kada više nije radio u Gradnji. Nadalje je naveo da su organizacijski troškovi oni troškovi koje je tužitelj kao voditelj projekta imao prilikom vođenja projekta (troškovi nastali kod odlazaka na sastanke, troškovi bankarske garancije i sl.), da isti ne obuhvaćaju režijske troškove, već da su to bili posebni troškovi. Također je iskazao je da je projekt započeo 2016. godine i da isti nije završen, da je tužitelj bio u postupku predstečajne nagodbe 2018., da misli da je u kolovozu 2018. bio blokiran, te da je to sigurno utjecalo na dinamiku izvođenja radova i da na kraju Gradnja d.o.o. više nije izvodila radove u skladu sa dinamičkim planom.

28. Svjedok Goran Klepac u svom iskazu u bitnom je naveo da je isti bio predstavnik nadzora na projektu izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Vukovara kojim su izvođači bili Zajednica grada Osijek i Sokol Vinkovci. O ugovoru koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika da nema saznanja. Naveo je da je tužitelj izvodio dio građevinskih radova, a tuženik je obavljao poslove vezano uz tehnologiju. Nadalje je naveo da da je ugovor raskinut zbog izostanka ispunjenja obveza od strane tužitelja, da isti nije izvršavao obveze u skladu sa planom te da mu je poznato da je investitor pozvao tužitelja na izvršenje obveze i otklanjanje nedostataka. Tužitelj da je tražio produljenje roka koji nije bio odobren iz razloga što isti nisu bili opravdani.

29. Svjedok Ivan Dorešić u svom iskazu u bitnom je naveo da je tijekom 2018.g. bio voditelj radova za tuženika te da su se 2018. pojavili problemi. Naveo je da je tuženik isporučio opremu u grad Vukovar i budući da gradilište nije bilo čuvano, tuženik da nije mogao opremu dostaviti na samo gradilište zbog čega su morali unajmiti skladište te su samim tim imali dodatne troškove skladištenja i transporta. Nadalje je iskazao da su na gradilište dostavili samo sitne dijelove opreme koji su bili trenutno za ugradnju, da su do 6. mjeseca 2018. mogli pristupiti radovima samo za jedan objekt, da su u tom razdoblju radovi trajali oko mjesec dana, nakon čega da su zbog nedovršenosti građevinskih objekata morali prekinuti rad. Naveo je da je sredinom 08. mjeseca tuženik uputio dopis tužitelju u kojem ga je upozorio na probleme, ali da nije dobio nikakav odgovor. Također je iskazao da tužitelj nije izvodio radove s dinamičkim planom, da je ugovor između naručitelja grada Vukovara i tužitelja raskinut iz razloga što tužitelj nije ispunjavao svoje rokove.

30. Svjedok Josip Žanko, zaposlenik tuženika, u svom iskazu u bitnom je naveo da je u Vukovaru bio inženjer gradilišta za strojarske radove, negdje od 6-9 mjeseca 2018. Naveo je da je da je puno strojarske opreme i materijala stiglo u Vukovar prema terminskom planu izvođenja radova koji se nije mogao ugraditi jer stupanj građevinskih radova to nije dozvoljavao, radi čega je tuženik morao dio opreme i materijala deponirati u skladišta u okolici Vukovara. Nadalje je iskazao da su se redovito održavali sastanci na kojima se zapisnički konstatirala situacija o kašnjenju građevinskih radova i zahtijevalo se od Gradnje d.o.o. da se radovi ubrzaju. Naveo je da se tužitelj nije očitovao na pozive investitora, ali da je mjesečnim potpisom zapisnika prihvatio što je rečeno. Također je iskazao da mu je poznato da je raskinut ugovor između Grada Vukovara i tužitelja te da je tada došlo do prekida radova.

31. Svjedok Dario Tišov u svom iskazu je naveo da su u trenutku kada je isti stupio na dužnost direktora Vodovoda d.o.o. 1. listopada 2017. postojali određeni problemi vezano za dinamiku rada, odnosno kašnjenja u izvođenju radova i ispunjenju odredbi ugovora, a koji ugovor je raskinut krajem 2018. te je naplaćena garancija od tužitelja.

32. Sud prihvaća iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni s drugim spisu priloženim ispravama. Tako iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka Domagoja Batinića proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u vezi izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara. Nadalje proizlazi da je ugovor između stranaka raskinut iz razloga što je tužitelj bio u problemima i predstečajnoj nagodbi, te da na kraju tužitelj više nije izvodio radove u skladu sa dinamičkim planom.

33. Nadalje, iz dopisa koji prileže spisu od 24. srpnja 2018. i 17. kolovoza 2018. upućenih tužitelju od strane nadzora ( list 83 i 84 spisa), kao i iz iskaza saslušanog svjedoka Gorana Klepca proizlazi da tužitelj nije izvršavao obveze u skladu sa planom, da na gradilištu nije bilo radnika tužitelja, te da su vidljivija značajna zakašnjenja na svim pozicijama od strane tužitelja.

34. Također, iz Obavijesti o raskidu ur. broj: 13-3292/18 od 31. listopada 2018. ( list spisa 80-82) kao i iskaza saslušanog svjedoka Daria Tišova, proizlazi kako je od strane Vodovoda grada Vukovara d.o.o. došlo do jednostranog raskida Ugovora o radovima 13-1483/15 od 12. svibnja 2015. iz razloga jer je tužitelj obustavio izvođenje radova u kolovozu 2018., a u periodu koji je tome prethodio znatno smanjio dinamiku radova.

35. Nadalje iz Dopisa tuženika upućenog tužitelju od 23. kolovoza 2018. ( list 96-97 spisa) kao i iskaza saslušanih svjedoka Ivana Dorešića i Josipa Žanka proizlazi da tuženik zbog nedovršenosti radova od strane tužitelja nije mogao ugraditi opremu zbog čega su istome nastali i dodatni troškovi skladištenja opreme.

36. Iz sadržaja teksta članka 11. Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015. ( list 38-50 spisa) proizlazi kako će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati izvođaču u iznosu od 1,0 % svake privremene i okončane situacije. Na tužitelju je bio teret predočiti ili ponuditi sudu dokaze na odlučne činjenice i to da su mu zaista nastali organizacijski troškovi vođenja projekta, te da sukladno tome ima pravo tražiti ispunjenje tuženikove činidbe, a što isti nije učinio.

37. Tužitelj je trebao navesti koji su to organizacijski troškovi, dokazati da su isti nastali te da su i pruženi. Saznanje o organizacijskim troškovima sud izvodi iz iskaza saslušanog svjedoka Domagoja Batinića, iz kojeg proizlazi da su organizacijski troškovi oni troškovi koje je tužitelj kao voditelj projekta imao prilikom vođenja projekta ( troškovi nastali kod odlazaka na sastanke, troškovi bankarske garancije i sl.). Međutim, tužitelj nije priložio sudu dokaze iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da su mu isti zaista i nastali.

38. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i isprava koje prileže spisu, u bitnom proizlazi kako tužitelj nije izvršavao svoje ugovorom preuzete obveze zbog čega je i došlo do raskida ugovora između tužitelja i tuženika. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao postojanje i visinu svoje tražbine budući da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj zaista i imao organizacijske troškove vođenja projekta, u visini iznosa utuženog u ovom postupku, u vrijeme kada su izdani utuženi računi.

39. Na temelju naprijed iznesenih utvrđenja proizlazi kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je imao organizacijske troškove vođenja projekta koji su naznačeni u utuženim računima, a što je bila njegova obveza u smislu odredbe članka 219. ZPP- a, odnosno nije dokazao osnovanim svoje potraživanje iz nepravomoćnog rješenja o ovrsi donesenog pred javnim bilježnikom Petrom Žankom sa sjedištem u Trogiru poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenog 2019., to je ovaj sud temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP- a odlučio kao u izreci presude.

40. Propisano je člankom 501.a ZPP-a da će u postupku koji se pred trgovačkim sudovima vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja-protutuženika, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

41. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom budući je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ukinut, to sud u smislu članka 501.a ZPP-a nije odredio prethodnu mjeru kako je to predložio tužitelj već je isti prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere odbio i riješio kao pod točkom I. izreke rješenja.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava prigovora iz dosadašnjeg ovršnog postupka ( TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 500,00 EUR-a uz pripadajući PDV od 25%, trošak zastupanja na ročištima od 02. travnja 2021., 25. svibnja 2021., 03. listopada 2022, 13. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 13. lipnja 2023., 14. rujna 2023., 27. rujna 2023. i 13. prosinca 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od po 500,00 EUR-a uz pripadajući PDV od 25%, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uz pripadajući PDV od 25 %, troškovi sastava podnesaka od 26. ožujka 2021., 01. travnja 2021. i 14. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 EUR uz pripadajući PDV od 25%, što sveukupno iznosi 8.250,00 EUR-a.

Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.

U Splitu 27. veljače 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku Mihovilu Grubišiću, OD Župić i partneri, Pisarnica Split,

- tuženiku po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu,

- u spis

Broj zapisa: 9-30864-136a6

Kontrolni broj: 01e9c-9d46e-cbe0f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.