Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 77 Gž-4540/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja I. R., vlasnika "R.", obrta za prijevoz, trgovinu i usluge iz C., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika S. V. OIB:… i 2. tuženika J. V., OIB:…, obojice iz Z., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V. protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-577/2019-47 od 15. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 577/2019-47 od 15. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

II Odbija se zahtjev 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V. za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-577/2019-47 od 15. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odlučeno da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj: Ovrv-49465/2018 od 20. studenoga 2018. u dijelu kojim je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 65.675,00 kuna / 8.716,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a teku kako slijedi:

- na iznos od 103.562,00 kuna od 7.6.2017. do 30.12.2019. i

- na iznos od 65.675,00 kuna od 30.12.2019. do isplate.

Pod točkom II izreke je odbijen kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva zakonsku zateznu kamatu na iznos od 65.675,00 kuna / 8.716,57 eura od 7.6.2017. do 30.12.2019. godine.

U točki III izreke je naloženo tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 19.150,74 kuna/ 2.541,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2022. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda je pod točkom I izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj: Ovrv- 49465/2018 od 20. studenoga 2018. u dijelu kojim je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37.887,00 kuna/ 5.028,47 eura, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

U točki II izreke rješenja je naloženo tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.098,58 kuna/ 809,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2022. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama I i III izreke te protiv točke II izreke rješenja žale se 1. tuženik S. V. i 2. tuženik J. V. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženicima kao i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V. je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 65.675,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje tužitelj potražuje na ime troškova radova izvedenih u ovršnom postupku vođenom pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-792/12, a koji trošak radova je ovršenik iz tog postupka H. t. d.d. u cijelosti naknadio ovrhovoditeljima S. V. i J. V. (ovdje tuženicima), a ovrhovoditelji su dio te naknade za izvedene radove zadržali za sebe i odbijaju utuženi iznos isplatiti tužitelju.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio:

- da je na prijedlog 1. i 2. tuženika, kao ovrhovoditelja, rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-792/2012 od 24. veljače 2015. (str. 50-51 priklopljenog spisa Ovr-792/2012) određena ovrha radi provedbe presude istog suda poslovni broj P-633398-75 od 7. prosinca 2007. u dijelu u kojem je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-5054/08-2 od 13. srpnja 2010. (str. 10-17 priklopljenog spisa Ovr-792/2012), a kojim je Hrvatskom Telekomu d.d. naloženo izvršenje činidbe,

- da su tuženici prijedlogu za ovrhu priložili, među ostalim, tužiteljevu ponudu broj 9/14 od 26.9.2014. za sanaciju zgrade na međi dviju parcela k.č. 2478 k.o. R., na adresi …, i k.č. 2479 k.o. R. na adresi … u Z. za iznos od 146.512,50 kuna (str. 28 ovog spisa i str. 53 spisa Ovr-792/2012),

- da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-792/12-20 od 2. prosinca 2016. određena provedba naprijed navedenog rješenja o ovrsi i to na način da je sud, među ostalim, ovlastio ovrhovoditelje da na ovršenikov trošak povjere drugom građevinskom obrtniku da na zapadnom zidu stambene zgrade ovrhovoditelja na adresi u Z., …, sagrađene na zk.č.br. 1384/27, z.k.ul. 6458 k.o. V., izvede hidroizolacijske radove radi otklanjanja uzroka vlaženja zida na način da se iskopa već nasipana zemlja i postavljeni asfalt uz zid zgrade i nakon toga postavi hidroizolacija dužine 12,85 m, širine 1,30 m i to postavljanjem cementnog namaza debljine 1,5 do 2 cm, hladnog bitumenskog premaza, bitumenske trake broj 80 na tako pripremljeni zid vrućim bitumenskim premazom, postavljanjem izolacijske bitumenske trake broj 80, zaštitom izolacije kant zidom ili rabic s mrežom i cementnom žbukom debljine 2 cm, saniranjem oštećenog stubišta zida ovrhovoditeljeve zgrade na način da se otuče gnjila žbuka do opeke, te ponovno požbuka otučena površina zida i oliči čitav zid kod ulaza s disperzionom bojom uz prethodno gletanje zida, kao i da sruši oštećenu betonsku ogradu na istoj lokaciji u vlasništvu ovršenika, a koja dijeli čestice zemlje zk.č.br. 1384/27, z.k.ul. 6458 k.o. V. sa česticom zemlje koja je vlasništvo ovršenika, iskopa temelje za novu zgradu, otkloni i odveze na deponij otpadni materijal i višak iskopane zemlje, izgradi na svom dijelu zemljišta potporni zid te uz taj zid izgradi novu betonsku ogradu (str. 32-33 ovog spisa i str. 72-73 spisa Ovr-792/2012),

- da su tuženici podneskom od 8. lipnja 2017. obavijestili sud da su sukladno naprijed navedenom rješenju o ovrsi dovršeni radovi u cijelosti, pa slijedom navedenog dostavljaju izvornik računa za izvršene radove i to, među ostalim, račun tužitelja broj: 46/1/1/17 za izvršene radove u iznosu od 146.512,50 kuna (str. 90-92 spisa Ovr-792/2012),

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-792/12-30 od 26. lipnja 2017., u bitnom, utvrđeno da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-792/12 od 24. veljače 2015., te da se iz iznosa od 179.676,76 kuna, uplaćenog na račun ovoga suda, namiruju troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 171.545,90 kuna (str. 95-97 spisa Ovr-792/2012), a od kojeg se ukupnog iznosa iznos od 146.512,50 kuna odnosi na trošak izvođenja radova,

- da je temeljem zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-792/12-35 od 18. srpnja 2017. (str. 104 spisa Ovr-792/2012), kojemu je prethodio podnesak tuženika u kojemu su naveli broj računa 1.tuženika S. V. kao računa na koji se ima izvršiti isplata iznosa od 171.545,90 kuna (str. 102 spisa Ovr-792/2012), sud izvršio isplatu iznosa od 171.545,90 kuna,

- da je od tog iznosa tužitelju od strane tuženika isplaćen iznos od ukupno 80.837,50 kuna (42.950,50 kuna 30.8.2017. prema izvatku Z. b. d.d. na str. 31 spisa + 37.887,00 kuna 30.12.2019. prema izvatku E.&S. B. d.d. na str. 58 spisa),

- da je tužitelj iskazao kako je napravio sve po ponudi i više od toga; da je u početku obilazio gradilište sudski ovršitelj, a nakon toga su dolazili iz HT-a gledati radove te su zaključili da je izveo radove; da je u spis dostavio račun koji odgovara ponudi te je dostavio i okončanu situaciju; da su provedeni svi radovi iz zaključka ovršnog suda i po projektu kojeg je dobio od sudskog ovršitelja; da nitko nije imao primjedbe kada je on izdao račun, već su primjedbe uslijedile tek kasnije kada je račun trebalo platiti; da je tužitelj mislio kako će njemu sud isplatiti taj novac, a nije ni znao da bi mu taj novac trebao isplatiti ovrhovoditelj; da je HT od njega tražio da izvede neke dodatne radove. i to da napravi antikorozivnu zaštitu na ogradi koju je napravio na zavarenim dijelovima i da zaštiti plinovod kada su do njega došli, dok sudski ovršitelj nije ništa tražio da napravi izvan ponude;

- da je 1. tuženik S. V. iskazao kako tužitelj nije napravio sve što je navedeno u ponudi i to od 9. do 14. točke te da zbog toga on nije platio dio računa, dok je drugo platio; da je u ovršnom postupku izjavio da su radovi napravljeni, ali je pod tim mislio da su napravljeni na strani HT-a; da je tužitelj na strani HT-a vratio sve u prvobitno stanje, ali kod njega to nije učinio,

- da je svjedok S. O. iskazao, u bitnom, da je sudjelovao u gradnji zida i to potpornog te vanjske i toplinske izolacije po sljedećim stavkama: 1. četkanje zida, pranje zida, dan sušenja, 2. bitumenski predpremaz (resitol), 3. hidroizolacija, ljepenka V4 u dva sloja vareno brenerom, 4. zaštita hidroizolacije XPS-om (8 ili 5) lijepljeno sa PU ljepilom i 5. zaštita toplinske izolacije čepastom folijom; da je sve napravljeno po pravilima struke; da je nakon toga išla drenaža, zatrpavanje drenažnim materijalom, na to geotekstil te ostatak zelene površine sa dijelovima asfalta i rubnjaka prema veličini parkinga; da je zid izrađen prema projektu; da je bio široki iskop koji je bio priprema za taj sporni zid koji je trebao biti do potpornog zida; da zid koji ide uz … aveniju nije bio u projektu, a izgradila ga je firma njegovog oca, kao podizvođač, na traženje investitora tj. tuženika; da je taj zid bio djelomično puknut i odvaljen te je tuženik htio tužiti državu, ali su na njegovo traženje napravili novi zid.

- da je građevinski vještak D. G. u pisanom nalazu i mišljenju naveo da su radovi izvedeni prema ponudi koja je bila i osnova za plaćanje, a ista niti jednom stavkom nije vezana uz količine izvedenih radova (m3, m2, m1, kom, h i sl.), već kao paušal za radove iz opisa stavke te da je ponudom predviđeno i obuhvaćeno. - osim navedenog u st. 1. trebalo je dovesti u postojeće stanje izgrađenih parkirališta, tj. pažljivo ukloniti rubnjake, te nakon izvedenih hidroizolaterskih radova zatrpati i nasipati iskopanu zemlju, ponovno postaviti rubnjake, te nabiti mjesto iskopa parkirališta i asfaltirati ga, a što je sve vidljivo u predloženim troškovnicima potencijalnih izvođača i sudskog vještaka.

- st. 2., 3. i 4. izvedene su u količini prema troškovniku sudskog vještaka,

- st. 5. izvedena je materijalima koji su danas primjenjivi (stiropor XPS d=5(8) cm zaštićen čepastom folijom), osim zaštite hidroizolacije, to je i toplinska izolacija suterena, time da je cjenovna razlika beznačajna,

- st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. projektom je projektiran potpuno drugačiji potporni zid na k.č. 2479 k.o. R. u vlasništvu tuženika koji je ujedno postao betonska ograda samo daleko većih dimenzija; da njegova dužina nije 13,50 m prema troškovniku sudskog vještaka, već je za 3,30 m duža; da se usporedbom količina iskopa, betona temelja, oplate i betona potpornog zida prema sudskom vještaku i ogradnog zida iz ponuda potencijalnih izvođača s projektiranim, dolazi do neznatnih razlika; da je količina armature u izvedenom zidu daleko veća od predloženih po potencijalnim izvođačima; da za dodatni potporni zid prema … aveniji tužitelj nije tražio naknadu; da je uz izradu potpornog zida trebalo zatrpati iskopanom zemljom te montirati metalnu ogradu - rukohvat kao mjeru osiguranja zbog mogućeg pada s k.č. 2478 k.o. R. i vratiti privremeno uklonjeno zelenilo,

- st. 12. i 13. troškovnika sudskog vještaka predviđeno je otucanje erodirane (trule) žbuke (fotografija zida 2 i 4 iz vještva spisa P-6333/98 na str. 31-32), te nova žbuka u istoj površini od 2,00 m2, što je i ponuđeno troškovnikom tužitelja u paušalu (moglo je biti i više).

- st. 14. troškovnika sudskog vještaka predviđeno je farbanje stubišnog zida u površini od 11,00 m2, a sam tuženik je izjavio da je obojeno 18,00 m2 dakle više, a tužitelj ne traži razliku,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj izveo sve radove iz ponude br. 09/14 "R.", obrt za prijevoz, trgovinu i usluge od 26.9.2014. u iznosu 146.512,50 kuna uključivo s PDV-om (str. 53 spisa), u paušalnim iznosima količina i cijene za svaku stavku, pa ga se ne može osporavati vezano uz količine, više - manje izvedenog, kao ni za cijene pošto su ugovorene ponudom na temelju ugovora koji je tužitelj sklopio s tuženicima, da je HT platio radove prema troškovniku tužitelja, dakle prema ponudi tužitelja,

- da je prema mišljenju vještaka tužitelj izveo sve one radove koji su navedeni u ponudi osim ogradnog zida koji nije izveden zbog toga što je isprojektiran potporni zid na parceli tuženika koji je ujedno i potporni i ogradni zid; da je taj zid daleko kompliciraniji zbog dubine, zbog visine pritiska zemlje s površine HT-a, povećava se širina temeljne stope, povećava se njegova visina, a samom statikom i količina armature; da taj potporni zid nije bio uopće definiran prilikom podnošenja troškovnika prema HT-u, nego je naknadno u toku izvedbe postavljen na gradilište; da je taj potporni zid 3,5 metara duži od predviđene količine koja je upisana u ponudi, a taj zid nije samo prema HT-u, već i prema Zagrebačkoj aveniji,

- da nije izvršena izgradnja nove betonske ograde uz novi potporni zid, ali je s projektom potpornog zida potrošeno daleko više materijala i rada nego što bi bilo potrebno za izradu potpornog zida sa strane HT-a i ogradnog zida sa strane tuženih; da je svrha ograde bila da ona bude na međi između parcela, a tu svrhu sada ispunjava potporni zid, koji je ujedno i ograda. Zbog toga nije odbio od cijene radova neizgrađenu ogradu, jer je cijena izrade potpornog zida daleko veća od izrade ograde.

6.1. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da se izvedeni radovi djelomično razlikuju od onih navedenih u ponudi br. 09/14 "R.", obrt za prijevoz, trgovinu i usluge od 26.9.2014., ali je ocijenio da se radi o razlici koja nije na štetu tuženika, budući da su izvedeni opsežniji i kvalitetniji od radova predviđenih ponudom, te je izvedenim radovima uklonjen i uzrok vlaženja zida i sanirano stanje uzrokovano vlaženjem zida.

6.2. Sud prvog stupnja je također zaključio da su tuženici povjerili tužitelju izvođenje radova prema tužiteljevoj ponudi koja glasi na iznos od 146.512,50 kuna te da je tužitelj ispostavio račun za izvedene radove na iznos od 146.512,50 kuna, koji su tuženici prvotno prihvatili (time što su ga dostavili sudu tražeći da im se prema njemu prizna trošak), zbog čega su tuženici dužni platiti tužitelju neplaćeni iznos od 65.675,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 103.562,00 kuna od 7. lipnja 2017. (prvi dan iza 6.6.2017. koji je naveden na računu kao datum valute) do 30. prosinca 2019. (kada je plaćen iznos od 37.887,00 kuna) i na neplaćeni iznos od 65.675,00 kuna od 30. prosinca 2019. do isplate (čl. 9. i 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

6.3. Opisana utvrđenja suda pravog stupnja, kao i ocjenu o opsegu i kvaliteti izvedenih radova te zaključak o obvezi plaćanja utuženog iznosa, tuženici nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

7. U odnosu na žalbene navode da račun broj 47/1/117 mora glasiti na jednu osobu te da ne može glasiti na dvije osobe – 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V., valja odgovoriti da je u odredbi čl. 62. st. 2. Općeg poreznog zakona propisano da se ačunom za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju r

isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana, pa izdavanje računa na ime dvije osobe nije nezakonito, a kako to tvrde žalitelji.

8. Nadalje, netočni su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud obrazložio kako je 1. tuženik S. V. po predmetnom računu platio 37.887,00 kuna, pa potom 42.950,50 kuna jer je sud prvog stupnja u točkama 6. i 9. naveo da su tuženici (dakle, oba tuženika) isplatili 30.8.2017. 42.950,50 kuna, a 30.12.2019. dodatnih 37.887,00 kuna, a ne da je to učinio samo 1. tuženik S. V..

9. Ovdje treba reći da iz izvatka Z. b. d.d. 30. kolovoza 2017. (list 31 spisa) proizlazi da je uplata od 37.887,00 kuna izvršena s računa 1. tuženika S. V., dok je na naloga za plaćanje E.&S. B. d.d. od 30. prosinca 2019. (list 58 spisa) vidljivo da je uplata 42.950,50 kuna izvršena u ime stvarnih dužnika S. V. i J. V..

iznosa od

Pritom treba uzeti u obzir da je iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-792/12 vidljivo da su u tom spisu ovrhovoditelji S. V. i J. V. dostavili podnesak od 13. srpnja 2017. (list 102 tog spisa) u kojem su predložili da se novac koji je u računovodstvu suda položen od strane ovršenika H. t. d.d. u cijelosti doznači ovrhovoditeljima uplatom na račun ovrhovoditelja S. V. broj HR… otvoren u E.&S. B. d.d. te je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr-792/12-35 od 18. srpnja 2017. (list 104 spisa) naložio računovodstvu tog suda da izvrši isplatu iznosa od 171.545,90 kuna na račun broj HR… otvoren u E.&S. B. d.d. (koji glasi na 1. tuženika S. V.).

10. S obzirom da je 1. tuženik S. V. u cijelosti primio iznos troškova ovršnog postupka od 171.545,90 kuna na svoj račun, a koji troškovi su rješenjem poslovni broj Ovr-792/12-30 od 26. lipnja 2017. priznati ovrhovoditeljima S. V. i J. V. (list 95 tog spisa), to su sva plaćanja koja je S. V. izvršio izvođaču radova u tom ovršnom postupku učinjeni u ime i za račun oba ovrhovoditelja (ovdje tuženika) – S. V. i J. V..

11. Ovdje treba dodati da se u spisu poslovni broj Ovr-792/12 nalazi podnesak izvođača radova "R." obrt za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. I. R. od 13. prosinca 2017. (list 105-106 spisa), u kojem je isti naveo da su tijekom izvođenja radova dolazili predstavnici H. t. d.d. koji su kontrolirali izvođenje radova te su izrazili zadovoljstvo kvalitetom izvedenih radova i nisu uputili niti jednu primjedbu na izvedene radove te da je kod izvođenja radova bio prisutan S. V. koji također nije imao nikakvih primjedbi na izvedene radove; da je vlasnik obrta I. R. po završetku radova pitao S. V. da li da piše račun prema ponudi br. 09/14 od 26. rujna 2014. na iznos od 146.512,50 kuna ili prema radovima koji su napravljeni od 13. ožujka 2017. do 19. svibnja 2017., odnosno prema okončanoj situaciji koja iznosi 189.830,00 kuna, pa je g. S. V. rekao da napiše račun po ponudi, što je izvođač radova i učinio, a S. V. je od njega tražio da mu da dio novca ili će mu raditi probleme te neće platiti račun, pri čemu mu je rekao da ima oko 80 godina pa ako ga izvođač radova i tuži, on će umrijeti prije nego izvođač radova dobije presudu pa u tom podnesku izvođač radova moli prvostupanjski sud da mu pomogle riješiti ovu situaciju.

12. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio temeljem kojeg pravnog odnosno ugovornog odnosa tuženici duguju tužitelju predmetni novac, valja reći sljedeće.

13. Odredbom čl. 261. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) je propisano:

(1) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. (2) U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja. Visinu iznosa sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj.

(3) Konačno rješenje o visini troškova iz stavka 2. ovoga članka sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika. Ako se naknadno pokaže da je na temelju rješenja iz stavka 2. ovoga članka pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu.

14. U skladu s naprijed citiranom odredbom su ovrhovoditelji u predmetu poslovni Ovr-792/12 dostavili ponudu ovdje tužitelja "R."“ obrt za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. I. R. za izvođenje radova na međi parcela k.č.br. 2478 i 2479, obje k.o. R., na iznos od 146.512,50 kuna, koji novčani iznos je ovršenik H. t. d.d. uplatio, te su po završetku radova ovrhovoditelji S. V. i J. V. podneskom od 8. lipnja 2017. (list 90 u spisu broj Ovr-792/12) obavijestili sud da su "dovršeni radovi u cijelosti" te su dostavili izvornik računa za izvršene radove na 146.512,50 kuna prema računu obrta R., broj 46/1/1/17 te za arhitektonski projekt potpornog zida 21.250,00 kuna prema računu R.-K.M. d.o.o., broj 02/11, odnosno ukupno 167.762,50 kuna, pa su predložili ovršnom sudu donijeti rješenje sukladno čl. 261. OZ-a o visini troškova od 167.762,50 kuna, koji iznos se već nalazi na žiro računu suda, te odrediti da se taj iznos doznači na račun ovrhovoditelja S. V. broj HR… otvoren u E.&S. B. d.d.

15. Dakle, iznos od 146.512,50 kuna predstavlja trošak radova koje je ovdje tužitelj izveo u ovršnom postupku na trošak ovršenika H. t. d.d., kojeg je taj ovršenik u cijelosti podmirio, a u tom postupku ni ovrhovoditelji S. V. i J. V. niti ovršenik H. t. d.d. nisu imali nikakve primjedbe na količinu i kvalitetu izvedenih radova pa taj iznos u "R." obrt za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. I. R., cijelosti pripada izvođaču radova

ovdje tužitelju, te u ovom sporu ne postoji pravna osnova po kojoj bi 1. tuženik S. V. i 2. tuženik J. V. imali pravo zadržati dio iznosa koji je u korist izvođača radova ovršenik H. t. d.d. uplatio na račun (u tom postupku) 1. ovrhovoditelja S. V..

16. Na kraju, žalitelji opetovano ističu da nisu izvršeni radovi navedeni pod točkama 9, 10, 11, 12. i 14. ponude, a djelomično i točka 8.

17. U ponudi od 26. rujna 2014. (list 53 spisa Ovr-792/12 je pod osporavanim točkama navedeno sljedeće:

8. Rušenje oštećene betonske ograde koja dijeli česticu zemlje „z.k.č.br. 1384/27 z.k.ul. 6458 k.o. V. s česticom zemlje z.k.č.br. 1384/27 z.k.ul. 6458 k.o. Vrapče“,

9. Kopanje temelja za novu betonsku ogradu,

10. Otklanjanje i odvoz na deponij otpadnog materijala i višak iskopane zemlju,

11. Izgradnja nove betonske ograde (uz novi potporni zid),

12. Skidanje i uklanjanje gnjile žbuke do opeke na stubišnom zidu,

13. Postavljanje nove žbuke na otučenoj površini zida,

14. Oličiti zid kod ulaza s disperzionom bojom uz prethodno gletanje zida.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je izvršeno rušenje oštećene betonske ograde, dok je utvrđeno da nije postavljena nova betonska ograda, ali je postavljen viši i duži (za 3,5 m nego u ponudi) potporni zid za koji je također trebalo raditi iskop i odvoz zemlje (i to dublji i duži nego prema ponudi) te da je oličen zid stubišta, i to u većoj površini od predviđene (umjesto 11 m2. je okrečeno 18 m2), zbog čega prema mišljenju vještaka izvedeni radovi odgovaraju vrijednosti radova u visini u kojoj je ispostavljen račun.

19. Tuženici u žalbi ponavljaju da tužitelj nije vratio uklonjeno zelenilo te da je tu štetu morao popraviti tužitelj, ili umanjiti cijenu, a što nije učinio.

20. S obzirom da 1. tuženik S. V. u svom iskazu na ročištu 11. ožujka 2022. nije jasno i određeno naveo koje je to zelenilo tužitelj uklonio te nije iznio ni jednu riječ o tome što tužitelj navodno nije vratio u prvobitno stanje niti je obrazložio u čemu se sastoji eventualna šteta koju spominje u žalbi, dok iz fotografije na listu 92 spisa nisu vidljiva bilo kakva oštećenja na hortikulturnom uređenju nekretnine 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J. V., ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se radi o paušalnim i nedokazanim tvrdnjama žalitelja.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi da sudski vještak na ročištu održanom dana 1. prosinca 2021. nije otklonio prigovore na vještačenje. Sudski vještak je na tom ročištu (list 152-155 spisa) jasno naveo da je tužitelj izveo sve one radove koji su navedeni u ponudi osim ogradnog zida koji nije izveden zbog toga što se isprojektirao potporni zid na parceli tuženika koji je ujedno i potporni i ogradni zid; da je potporni zid 3,5 metara duži od predviđene količine upisane u ponudi; da je ograda srušena i nije izvedena, ali je zato izveden viši potporni zid; da je svrha ograde da ona bude na međi između parcela, a tu svrhu sada ispunjava potporni zid koji je ujedno i ograda te zbog toga sudski vještak nije odbio od cijene radova neizgrađenu ogradu jer je cijena izrade potpornog zida daleko veća od izrade ograde.

22. Međutim, treba istaknuti u situaciji da je tužitelj zaista izveo radove u manjem opsegu od onog navedenog u ponudi te da su izvedeni radovi manje vrijednosti od iznosa koji je ovršenik H. t. d.d. uplatio za njihovo izvođenje, to su ovrhovoditelji trebali istaknuti u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-792/12, u kojem bi ovršenik imao pravo zahtijevati umanjenje cijene te bi u tom slučaju dio iznosa za koji nisu izvedeni radovi pripadao ovršeniku H. t. d.d., a ne ovrhovoditeljima (ovdje tužiteljima) S. V. i J. V., a kako to isti pogrešno smatraju.

23. Pored toga, iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj podneskom od 9. rujna 2020. (list 78-81 spisa), udovoljavajući raspravnom rješenju prvostupanjskog suda od 24. rujna 2020., dostavio projekt potpornog zida kojeg je izgradio te okončanu situaciju od 23. svibnja 2017. u kojoj je navedeno da ukupna vrijednost izvedenih radova na gradilištu L…, s uračunatim PDV-om, iznosi 189.830,00 kuna.

24. Slijedom svega navedenoga treba zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je platni nalog održao na snazi pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba 1. tuženika S. V. i 2. tuženika J.

V. kao neosnovana i odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

25. Budući da 1. tuženik S. V. i 2. tuženik J. V. nisu uspjeli u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke presude).

26. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09) ili br.

1. tuženik S. V. i 2. tuženik 142/12, 103/14,118/14, 107/15 i 37/22), a u odnosu na koju

J. V. nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod pa je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac