REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 6 Us I-835/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja S. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik M. C., odvjetnik u Odvjetničkom društvu C. & p. d.o.o., OIB: ..., V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa službena osoba J. R., radi prava na starosnu mirovinu, 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 02/22- 01/03064006980, URBROJ: 341-99-05/3-22-7940 od 8. svibnja 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22- 01/03064006980, URBROJ: 341-99-05/3-22-7940 od 8. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA:UP/I 140-02/22-01/03064006980, URBROJ: 341-22- 05/3-22- 17900. od 5. prosinca 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, osiguraniku S. Š., rođenom odbijen je zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu.
3. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava stav tuženika da nije podmiren preuzeti dug za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, te da stoga tužitelju nije uračunato razdoblje osiguranja 25. veljače 1998. do 31.kolovoza 2004. Smatra da nema dospjelih a neplaćenih obveza po navedenoj osnovi, te da ga niti Porezna uprava ne zadužuje po navedenoj osnovi. Smatra da je teret dokazivanja u ovoj pravnoj stvari na tuženiku, te da način evidentiranja uplata, provođenje postupka naplate i sl., odnosno izostanak organizacije ili propust tuženika nije odgovornost tužitelja zbog koje bi trebao biti kažnjen na način da mu se ne priznaje staž i uplate odnosno u konačnici starosna mirovina. Predlaže da sud izvede dokaz uvidom u podatke Ministarstva financija kao i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak, te da sud naredi tuženiku nadoknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je dostavio odgovor na tužbu tužitelju radi omogućavanja sudjelovanja u upravnom sporu, odnosno radi mogućnosti izjašnjavanja, te je tužitelj 25. rujna 2023. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je, u bitnome, ponovio tužbene navode.
5. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.1.Sud je održao raspravu 20. veljače 2024. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja D. S., odvjetničkog vježebenika u uredu opunomoćenika tužitelja i u nazočnosti službene osobe tuženika. Sud je raspravu održao primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 80/2022) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja tužitelja u svojstvu stranke primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza. Dokaz saslušanjem radi utvrđenja staža osiguranja sud nije smatrao relevantnim i zbog smislenog tumačenja odredbe članka 122. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO) koji propisuje da se mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji; stavkom 3. navedenog članka propisano je da se za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. ovoga članka ne mogu kao jedino dokazno sredstvo koristiti izjave svjedoka.
7. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 11. studenog 2022. podnio zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu (s danom 24. studenog 2022.).
8. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj rođen te da je (do dana 24. studenog 2022.) navršio 65 godina života i ostvario ukupni mirovinski staž u trajanju od 12 godina, 8 mjeseci i 21 dan.
9. U mirovinski staž uračunata su razdoblja staža osiguranja od 16. rujna 1975. do 5. prosinca1975., od 19. lipnja 1978. do 6. rujna 1978.,od 5. veljače 1979. do 19. lipnja 1980. i od 11. studenog 1980. do 8. listopada 1991.
10. Odredbom članka 33. ZOMO propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
11. Sud je izvršio i uvid u priloženu potvrdu Područnog ureda u Vukovaru, KLASA:UP/I 140-02/22-01/03064006980, OIB: ..., broj spisa: 31159 od 1. prosinca 2022., iz koje proizlazi da osiguranik S. Š., rođen koji je sam za sebe obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, u skladu s člankom 37. stavkom 8. i člankom 59. stavkom 9. ZOMO, nije platio doprinose za razdoblje od 25. veljače 1998. do 31. kolovoza 2004.
12. Navedena potvrda izdana je na temelju potvrda Republike Hrvatske Ministarstva financija, KLASA: 03404/22-03/116, URBROJ: 513-07-16-01-22-2 i KLASA: 034-04/22-03/116, URBROJ: 513-07-06-01-22-3, obje od 1. prosinca 2022.
13. Suprotno shvaćanju tužitelja iz odredbe članka 37. stavka 8. ZOMO proizlazi osiguranik iz članka 26. ovoga Zakona, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos. 14. Dakle, samo u takvom slučaju, kada tuženik ispunjava uvjete za priznanje (starosne) mirovine, može ostvariti pravo na mirovinu, u umanjenom iznosu, s obzirom na razdoblja u kojima doprinos nije uplaćen.
15. Pravilan je stav tuženika da ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje obveza plaćanja dospjelih doprinosa za razdoblje provedeno u osiguranju za koje doprinos nije uplaćen.
16. U odnosu na invalidsku mirovinu, odredbom članka 59. stavka 9. ZOMO propisano je da osiguranik iz članka 26. ovoga Zakona koji nije uplatio doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju može ostvariti pravo na invalidsku mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanja prava na invalidsku mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos. Ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje obveza plaćanja dospjelih doprinosa za razdoblje provedeno u osiguranju za koje doprinos nije uplaćen.
17. Tužitelj niti uz tužbu (kao ni u provedenom postupku) nije pribavio dokaze o plaćenim doprinosima iz kojih bi proizlazili podatci o uplatama različiti od službenih podataka evidentiranih u Matičnoj evidenciji, u skladu sa člankom 104. stavak 1. i 2. do 121. ZOMO-a.
18. Sud ocjenjuje da je u postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjet mirovinskog staža za priznanje prava na starosnu mirovinu prema članku 33. ZOMO-a jer nema navršeni mirovinski staž od 15 godina, te stoga nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu članka 37. stavka 8. ZOMO.
19. Slijedom navedenog, sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim, te je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
20. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
U Osijeku 27. veljače 2024.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
1.Tužitelju po opunomoćeniku
2.Tuženiku
