REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 206/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.-G. & P. u Z., protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-314/2022-4 od 3. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1553/19-33 od 10. veljače 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-314/2022-4 od 3. svibnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1553/19-33 od 10. veljače 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju 6.533,36 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 30.132,21 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate, te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2022. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka nastalih u povodu žalbe.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd 4526/2022-2 od 22. veljače 2023. dopušteno je tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora te zaključuju da u ovom postupku nije potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su te odredbe jasne, teško razumljive ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pruža pravna zaštita na općenitoj i apstraktnoj razini.
10. Sudovi su stoga odbili dokazni prijedlog tuženice radi saslušanja svjedoka djelatnika tuženice, a na okolnost da je tužitelj pregovarao o uvjetima kreditiranja.
11. Tuženica naznačenim pravnim pitanjem u biti osporava pravilnost primjene odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/00, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP), kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženica predložila upravo na tu okolnost.
12. Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice o dijelu promjenjivosti kamatne i valutne klauzule.
13. Obzirom da je u ovom postupku tuženica predložila dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koji je predložen nije bilo predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Isto pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023. i dr. U navedenim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.
14. Kada tuženici kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti i ništetnosti tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Također treba navesti da se u navedenim odlukama ovoga suda pozivaju na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Stoga je odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije slijedeće:
"Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica."
16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u toč.
I. izreke.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
