REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 695/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2021-2 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-942/2019-32 od 20. svibnja 2021., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice, podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2021-2 od 17. veljače 2022., kao neosnovana,

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 7. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206514124/06 sklopljenog dana 19.04.2006.g. između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

1.2. U točki II. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 7. st. 1. navedenog ugovora o kreditu kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

1.3. U točki III izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati 86.390,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i po stopi sve precioznije navedeno u toj presudi, na temelju stečenog bez osnove, odnosno više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju za valutu CHF.

1.4. U točki IV izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 14.812,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude dana 20. svibnja 2021, do isplate, sve u roku od 15 dana, te je u točki V izreke u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužiteljica odbijena.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I, II, III i IV izreke presude.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4423/2022-2 od 16. studenoga 2022., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2021-2 od 17. veljače 2022. u odnosu na pravno pitanje:

''U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, kada je tužiteljica podnijela tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka preinačila tužbeni zahtjev, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje, te da naložiti tužiteljici da nadoknadi tuženici trošak revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost podnesene revizije i predlaže istu odbiti, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu i isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi, na ime razlike u tečaju za valutu CHF, u utuženom razdoblju u iznosu od 86.390,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica tužbom podnesenom 3. lipnja 2019., između ostalog, tražila isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju u neodređenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama, te je podneskom od 26. kolovoza 2019., postavila tužbeni zahtjev za isplatu iz tužbe time što je tim podneskom prvi put postavila određeni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.501,32 kn sa zateznim kamatama s osnove načina promjene kamatne stope, te isplatu iznosa od 69.917,67 kn sa zateznim kamatama s osnove CHF valutne klauzule, a tuženica se podneskom od 17. listopada 2019., protivila navedenoj preinaci i istaknula prigovor zastare.

10. 1. Nadalje su utvrdili je da su odredbe čl. 7. st.1. i . st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, pa u tom dijelu usvajaju tužbeni zahtjev tužiteljice, te zaključuju da tužiteljici da pripada pravo da joj tuženica vrati ono što da joj je tužiteljica iz tih osnova pretplatila, pa je nalažio tuženici da, sukladno odredbi čl. 1111. u svezi s čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), plati tužiteljici iznos od 86.390,28 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

10.2. Drugostupanjski sud je otklonio prigovor zastare navodeći da je nakon provedenog vještačenja tužiteljica određeno postavila tužbeni zahtjev s obzirom da je tužba bila podnesena temeljem čl. 186.b ZPP-a kao stupnjevita, zbog čega se ne radi o preinaci tužbe, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, kada je na ročištu glavne rasprave, održanom dana 4. svibnja 2021. (stranice od 221 do 223 spisa) dopustio preinaku tužbe.

10.3. Obrazlažući shvaćanje o navedenom prigovoru zastare pozvao se na odluku revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017., i shvaćanje revizijskog suda da je pokretanjem parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača da počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a s obzirom da je tužba u kolektivnom sporu pred Trgovačkjim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., vezano za ništetnost kamatne stope, zastara za tu tražbinu je ponovno počela teći 13. lipnja 2014. tj. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kada da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17, to je rok za restitucijski zahtjev tužiteljice po toj osnovi počeo teći 15. lipnja 2018., a kako je tužiteljica podnijela tužbu 3. lipnja 2019. istu je podnijela unutar zastarnog roka od pet godina računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 15. lipnja 2018., kao dana od kojih je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

14.1. Tuženica u reviziji navodi da je tužiteljica podneskom od 26. kolovoza 2019. preinačila tužbeni zahtjev za isplatu jer je "posve neodređen zahtjev" za isplatu 26. kolovoza 2019. preinačila na isplatu iznosa od 16.501,32 kn sa zateznim kamatama s osnove načina promjene kamatne stope te isplatu iznosa od 69.917,67 kn sa zateznim kamatama s osnove CHF valutne klauzule, čijoj preinaci se ona protivila i istakla prigovor zastare. Smatra da je time drugostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti tuženikovog prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnove promjenjive kamatne stope.

14.2. Nadalje navodi da tužiteljičina tužba podnesena 3. lipnja 2019., kao stupnjevita tužba, nije mogla proizvesti učinak prekida zastarnog roka, s obzirom da pretpostavke podnošenja stupnjevite tužbe nije dokazala, jer je tužiteljica raspolagala svim ispravama potrebnim za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u vrijeme podnošenja tužbe (3. lipnja 2019.), s obzirom da je od tuženika sve potrebne isprave pribavila 28. svibnja 2109., "o čemu svjedoče prilozi podnesku od 26. kolovoza 2019." Mišljenja je da u okolnostima neosnovane i neuredno podnesene stupnjevite tužbe, treba smatrati, da je tužiteljica tek podneskom od 26. kolovoza 2019. prekinula zastaru u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 16.501,32 kn sa zateznim kamatama s osnove načina promjene kamatne stope, te iznosa od 69.917,67 kn sa zateznim kamatama s osnove CHF valutne klauzule.

15. Izneseno pravno shvaćanje tuženice nije pravilno.

16. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći.

17. Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO), zastara se prekida (i) podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (ii) radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a prema odredbi čl. 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

18. Tražbine, prema odredbi čl. 225. ZOO-a zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

19. U predmetu revizijskog suda broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. VSRH je zauzeo stav, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

20. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja Ništetnosti ugovornih odredbi koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022.g., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

21.1. Prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela broj Su IV-162-2021 od 26. studenog 2021. „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem“

21.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1460/2013-2 od 24. siječnja 2017., koja se odnosi na klasičnu situaciju vezanu za preinaku tužbe izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

''U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.''.

22. S obzirom da je tužiteljica tužbom podnesenom 3. lipnja 2019., između ostalog, tražila isplatu razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju u neodređenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama, a da je tek podneskom od 26. kolovoza 2019., postavila tužbeni zahtjev za isplatu iz tužbe time što je tim podneskom prvi put postavila određeni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.501,32 kn sa zateznim kamatama s osnove načina promjene kamatne stope, te isplatu iznosa od 69.917,67 kn sa zateznim kamatama s osnove CHF valutne klauzule, neovisno o tome što se tuženica podneskom od 17. listopada 2019., protivila navedenoj preinaci, prema shvaćanju ovoga suda postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u konkretnom slučaju nije u zastari.

23. Naime, prema odredbi čl. 106. st. 1. ZPP-a tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se u pisanom obliku (podnesci). Prema st. 2. te odredbe podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti.

24. Sadržaj tužbe propisan je u čl. 186. ZPP-a, a prema toj odredbi tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

25. Odredbom čl. 109. st. 1. ZPP-a određeno je da će sud u situaciji ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune, te će u slučaju iz stavka 1. toga članka, odrediti rok za ponovno podnošenje podneska (st. 2. ), ali ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen (st. 3. citirane odredbe).

26. Vezano za primjenu citiranih odredbi ZPP-a sudska praksa je jedinstvena, a prema njoj:

- "Iako stvari koje su predmet spora nisu nabrojene u tužbenom zahtjevu, on je ipak određen ako su one naznačene u historijatu tužbe na koji tužbeni zahtjev upućuje (VS, Rev 1461/83 od 25. 1. 1984. - PSP 25/176).

-Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može poslužiti kao izvršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik treba učiniti ili propustiti (VS, Rev 2557/82 od 7. 4. 1983. - PSP 23/252).

- Pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje. Takav zahtjev (u konkretnome slučaju bez navođenja stvari koje se pojedinačno traže stavljen je znak kao tri točke na kraju rečenice) ne može se materijalnopravno presuditi (ni odbiti ni usvojiti), već treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak, a u slučaju izostanka propisanog postupka primijeniti sankciju iz čl. 109. ZPP-a.".

27. 1. U konkretnom slučaju prema činjeničnim navodima u tužbi je zatražena isplata razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi, za utuženo razdoblje u neodređenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama, a podneskom od 26. kolovoza 2019., postavljen je kondemnatorni tužbeni zahtjev za zatraženu isplatu iz tužbe u precizno određenom novčanom iznosu, a koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi na kojima se temeljila i tužba, pa prema tome nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, niti samog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev u precizno određenom novčanom iznosu postavljen nakon što je tužiteljica od tuženice dobila dokumentaciju na temelju koje je mogla provesti preliminarno financijsko vještačenje. Iz navedenog razloga je za prigovor zastare bitno postojanje identiteta tužbenog zahtjeva određenog činjeničnom osnovom.

27.2. Kako je tužiteljica već u tužbi, (neovisno o tome što pogrešno smatra da bi se radilo o stupnjevitoj tužbi, i što se pozvala na odredbu čl. 186.b ZPP-a, jer joj za tu vrstu tužbe nedostaje manifestacijski zahtjev da bi se radilo o toj vrsti tužbe), zatražila pretplatu zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji točni iznosi pretplate su utvrđeni tek nakon što je tuženik tužiteljici učinio dostupnom potrebnu dokumentaciju, podnošenjem tužbe, koja je, kako je navedeno bila neuredna u smislu navedenih odredbi ZPP-a, sud je bio dužan, da bi mogao postupati po takvoj tužbi pozvati tužiteljicu na ispravak tužbe (čl. 109. ZPP-a), pa je postavljanjem kondemnatornog zahtjeva tužiteljica zapravo uredila tužbu i bez postupanja suda po odredbi čl. 109. ZPP-a. Stoga je podnošenjem tužbe u ovom slučaju došlo do prekida zastare, neovisno o tome što je tek naknadno postavljen određeni kondemnatorni zahtjev, i zastara za tako postavljeni tužbeni zahtjev nije nastupila.

28. Prema navedenom, podnesena tužba tužiteljice u dijelu kondemnatornog zahtjeva nije bila uredna jer je zatražila isplatu preplaćenih iznosa "u neodređenom iznosu" pa je njezina tužba u tom dijelu bila neodređena i nije bila podobna za zastupanje. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kad postavljeni kondemnatorni zahtjev nije određen, odnosno kada nije podoban za postupanje, prvostupanjski sud ju je trebao u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati da uredi tužbu, kako bi i po tom njezinom zahtjevu mogao postupati i odrediti joj za postupanje uz upozorenje o posljedicama nepostupanja, no neovisno o tome što je sud propustio postupiti na navedeni način budući da je tužiteljica podneskom od 26. kolovoza 2019., uredila tužbu i postavila zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa, u takvoj situaciji je nastupila predmnijeva iz čl. 109. st. 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena, a u konkretnom slučaju to je 3. lipnja 2019.

29. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, u činjeničnoj i pravnoj situaciji kad postavljeni kondemnatorni zahtjev nije određen jer glasi na isplatu novčanog iznosa "u neodređenom dijelu", odnosno kada nije podoban za postupanje, prvostupanjski sud je trebao u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati tužiteljicu da uredi tužbu, kako bi i po tom njezinom zahtjevu mogao postupati i odrediti joj za postupanje uz upozorenje o posljedicama nepostupanja, no neovisno o tome što je sud propustio postupiti na navedeni način budući da je tužiteljica unutar roka za zastaru utužene tražbine uredila tužbu i postavila zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa, u takvoj situaciji je nastupila predmnijeva iz čl. 109. st. 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena.

30. Kako do podnošenja tužbe, (3. lipnja 2019.), nije proteklo vrijeme od 5. godina, nije nastupila zastara za predmetnu tražbinu tužiteljice, jer od pravomoćnosti presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, donesenih u kolektivnom sporu, dakle od 13. lipnja 2014. za ništetnost kamatne stope, a 15. lipnja 2018., glede valutne klauzule do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5. godina iz čl. 225. ZOO-a.

31. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti reviziju tuženice.

32. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić