REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 484/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE VARAŽDINSKE ŽUPANIJE, Varaždin, Gajeva 4, OIB:74640705361, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Knežević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Plavetić-Knežević-Kriković-Vujić iz Čakovca, protiv tuženika Mladena Đurina vl. obrta za servisiranje motornih vozila Autoservis Đurin, Novi Marof, Podevčevo 20, OIB:49042745882, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-90/19-2 od 20. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-42/18-17 od 9. studenoga 2018., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-90/2019-2 od 20. svibnja 2021. i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-42/2018-17 od 9. studenoga 2018. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Mladenu Đurinu iz Novog Marofa, Podevčevo 29, OIB:49042745882, vl. obrta Autoservis Đurin, da isplati tužitelju Županijskoj upravi za ceste Varaždinske županije iz varaždina, Ljudevita Gaja 4, OIB:74640705361 iznos od 6.321,60 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekuće na iznos od:
- 175,60 kuna od 31.10.2010.,
- 175,60 kuna od 28.02.2010.,
- 175,60 kuna od 31.03.2010.,
- 175,60 kuna od 30.04.2010.,
- 175,60 kuna od 31.05.2010.,
- 175,60 kuna od 30.06.2010.,
- 175,60 kuna od 31.07.2010.,
- 175,60 kuna od 31.08.2010.,
- 175,60 kuna od 30.09.2010.,
- 175,60 kuna od 31.10.2010.,
- 175,60 kuna od 30.11.2010.,
- 175,60 kuna od 31.12.2010.,
- 175,60 kuna od 31.01.2011.,
- 175,60 kuna od 28.02.2011.,
- 175,60 kuna od 31.03.2011.,
- 175,60 kuna od 30.04.2011.,
- 175,60 kuna od 31.05.2011.,
- 175,60 kuna od 30.06.2011.,
- 175,60 kuna od 31.07.2011.,
- 175,60 kuna od 31.08.2011.,
- 175,60 kuna od 30.09.2011.,
- 175,60 kuna od 31.10.2011.,
- 175,60 kuna od 30.11.2011.,
- 175,60 kuna od 31.12.2011.,
- 175,60 kuna od 31.01.2012.,
- 175,60 kuna od 28.02.2012.,
- 175,60 kuna od 31.03.2012.,
- 175,60 kuna od 30.04.2012.,
- 175,60 kuna od 31.05.2012.,
- 175,60 kuna od 30.06.2012.,
- 175,60 kuna od 31.07.2012.,
- 175,60 kuna od 31.08.2012.,
- 175,60 kuna od 30.09.2012.,
- 175,60 kuna od 31.10.2012.,
- 175,60 kuna od 30.11.2012. i
- 175,60 kuna od 31.12.2012.,
do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.003,13 kuna, a sve u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 994,99 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.321,60 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i parnični trošak u iznosu od 12.003,13 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3306/22-2 od 9. studenoga 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Postoji li temeljem Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10) i Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj 119/07, 39/11) te Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj 119/07, 91/08, 30/11) obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu za osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta i nisu preuzele obvezu pružanja usluga na predmetnoj javnoj cesti?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) predlažući da ovaj sud ukine pobijanu nižestupanjsku odluku i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu 2050. u iznosu od 6.321,60 kuna.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da tuženik koristi cestovno zemljište radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu 2050,
- da je tužitelj, radi reguliranja međusobnih prava i obveza u vezi s povjeravanjem na korištenje cestovnog zemljišta dostavio tuženiku na potpis Ugovor broj 486/10-DR o korištenju cestovnog zemljišta, a kojeg je tuženik odbio sklopiti te nije platio ni jedan obrok naknade,
- da je navedenim Ugovorom utvrđena površina cestovnog zemljišta koju koristi tuženik od 8,78 m2 i određena je visina mjesečne naknade u iznosu od 175,60 kuna,
- da iz nalaza sudskog vještaka mjerničke struke proizlazi da površina prilaza koji se koristi za prilaz i priključka na županijsku cestu broj 2050 iznosi 28 m2.
10. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelju pripada predmetni iznos na temelju čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) koji propisuje uporabu tuđe stvari u svoju korist, Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/07 i 39/11), te Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/07, 91/08 i 30/11), obzirom da tuženik nije sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta.
Nadalje drugostupanjski sud se poziva na shvaćanje zauzeto na Odjelu trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 7. svibnja 2018. prema kojem je tuženik koji koristi prilaz na javnu cestu radi obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste dužan plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da prema navedenom shvaćanju u kategoriju obveznika plaćanja naknade ulazi i predmetni tuženik iako ne obavlja „prateću uslužnu djelatnost uz cestu“, niti daje usluge „korisnicima javne ceste“.
11. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.
12. Sukladno čl. 2. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10 - dalje: ZJC) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.), te se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.) na način propisan Zakonom (st. 4.).
13. Odredba čl. 3. Pravilnika o korištenju propisuje da se ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta ili na druge Zakonom dozvoljene načine, cestovno zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (korisnicima) davanjem u zakup, najam, osnivanjem prava građenja, i na druge dozvoljene načine.
14. Obzirom su javne ceste javno dobro u općoj uporabi njima je slobodno koristiti se, pa i njihovim dijelom – priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva, trgovine, prodaje naftnih derivata.
15. U situaciji kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, zapravo, koriste se javnim dobrom u općoj uporabi. (tako u Rev 831/2022-2 od 27. srpnja 2022.)
16. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj potražuje naknadu od tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu, već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.
17. Da bi nastala obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana što u ovom slučaju nije riječ. Obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom pa niti Pravilnikom o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To zato jer pravilnik kao podzakonski akt ne može stvarati prava i obveze ukoliko to nije propisano zakonom.
18. Osim toga, takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta, odnosno osoba koja obavlja poduzetničku djelatnost, neposredno uz javnu cestu, u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost, a čije nekretnine nisu neposredno uz nju.
19. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo koje se odnosi na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci ove presude.
20. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: OT).
21. Tuženiku je dosuđen trošak sastava podneska od 2. prosinca 2013. i 10. listopada 2018. svaki u iznosu od 99,54 eura na temelju Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 5. prosinca 2013, 25. travnja 2018., 29. svibnja 2018. i 15. listopada 2018. svaki u iznosu od 99,54 eura na temelju Tbr. 9/1 OT, trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura Tbr. 10/1 OT, kao i iznos PDV na gore navedene radnje u iznosu od 25 % što ukupno iznosi 902,08 eura, a kojem iznosu se pribraja i zatraženi iznos sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 92,91 eura što ukupno iznosi 994,99 eura. Trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, kao i sudskih pristojbi na prijedlog i reviziju tuženiku nije dosuđen, jer ga isti nije tražio.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: 9-30864-74912
Kontrolni broj: 0daa3-40595-b4d4e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
