REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1071/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz Z., OIB:..., (nasljednika iza pok. B. J., OIB:...), kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., protiv tužene I. K. D., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S., radi opoziva i utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5556/17-2 od 24. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici br. P-302/17-5 od 12. listopada 2017., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5556/17-2 od 24. travnja 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici br. P-302/17-5 od 12. listopada 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku, te se u tim dijelovima predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
III. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom kojim se opoziva Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenoga 2008. između J. B., kao darovatelja, i K. I., kao obdarenika, kojim ugovorom je darovatelj obdareniku darovao cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 888 m2 i kč.br. 39/2, voćnjak kod kuče u B. od 241 m2 što je tuženica dužna priznati i dopustiti da se u zemljišnom knjižnom odjelu provede brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. studenoga 2008. što će u protivnom zamijeniti presuda suda prvog stupnja te kojim se nalaže tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom kojim se Utvrđuje ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 2008. između J. B. kao darovatelja i K. I. kao obdarenika, kojim ugovorom je darovatelj obdareniku darovao cijele svoje nekretnine upisane u zk.ul. 299 k.o. B. P. i to kč.br. 37/2 kuća broj 25, gospodarske zgrade i dvorište u B. P. od 882 m2 i kč.br. 39/2 voćnjak kod kuće u B. od 241 m2, a podredno i sve druge pravne radnje povezane s ovim Ugovorom, kojim će se u zemljišnom knjižnom odjelu provesti brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i uspostavit će se zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 18. studenoga 2008. te kojim se nalaže tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak od 5.199,50 kuna (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je samo djelomično osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Pritom prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:
„Je li valjan ugovor o darovanju koji je zaključen 18. studenog 2008., koji je sklopljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama, ali nije izvršena i prava predaja u neposredan posjed obdareniku darovane nekretnine?“
8. U odnosu na navedeno pitanje tužitelj kao razlog važnosti ukazuje na odluke revizijskog suda Rev-995/04 od 4. listopada 2005., Rev-880/05 od 19. listopada 2005., Rev-542/03 od 15. prosinca 2004., Rev-2070/11 od 21. listopada 2015., Rev- 722/12 od 15. prosinca 2015., Rev-955/09 od 6. svibnja 2010., Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. te odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Vusić protiv Republike Hrvatske, Brezovec protiv Republike Hrvatske i Broniowski protiv Poljske.
9. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužitelj, kao darovatelj, i tuženica, kao obdarenik, 18. studenoga 2008. sklopili Ugovor o darovanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. M. u S., broj: OV-12227/08 te kojim je tužitelj predmetne nekretnine u cijelosti darovao tuženici,
- da je u Ugovor uneseno da tuženica odmah stupa u posjed darovanih nekretnina te da je tužitelj ovlastio tuženicu da u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva darovanih nekretnina na svoje ime,
- da je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama na temelju rješenja Općinskog suda u Sisku broj Z-7023/08 od 20. studenoga 2008. te da je tužitelj nastavio živjeti na nekretninama koje je darovao tuženici,
- da je na nekretninama koje su predmet spora određeno osiguranje uknjižbom založnog prava za korist Ministarstva financija na nekretninama koje su predmet spora u visini od 105.616,65 kuna glavnog duga i kamata u visini od 23.028,35 kuna i trošak postupka u visini od 2.500,00 kuna za korist Republike Hrvatske.
12. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev za opoziv Ugovora o darovanju ocjenjujući da tužitelj nije dokazao činjenice iz čl. 493. i čl. 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), odnosno da nije dokazao da je nakon sklapanja ugovora o darovanju toliko osiromašio da više nema sredstva za nužno uzdržavanje, budući je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju raspolagao istom mirovinom kao i danas, te da nije dokazao da bi tuženica prema njemu bila nezahvalna.
Nadalje nižestupanjski sudovi su odbili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o darovanju zaključujući da isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da iz predmetnog ugovora o darovanju proizlazi da je tuženica odmah stupila u posjed darovanih nekretnina, kao i da tužitelj nije dokazao tvrdnju da tuženici nikada nije predao ključ od kuće.
13. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. 14. Prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07 - dalje: ZJB) javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu.
15. Sukladno odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.
16. Sukladno odredbi čl. 10. st. 3. ZVDSP kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).
17. Obzirom je u konkretnom slučaju tužitelj zadržao posjed predmetne nekretnine te nastavio živjeti u istoj, onda je i nadalje ostao neposredni posjednik te nekretnine, a tuženica je kao daroprimateljica postala tek posredni posjednik, pri čemu valja naglasiti da okolnost predaje ključeva kuće ne može imati značenje predaje kuće tuženici u neposredan faktični posjed.
18. Međutim iz rezultata dosadašnjeg postupka nije sa sigurnošću utvrđeno je li tuženica bila u neposrednom posjedu cijele predmetne nekretnine, obzirom je zajedno sa suprugom vršila, kako navodi u svom iskazu, djelomičnu adaptaciju i popravke iste.
19. Shodno tome, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa je trebalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kao i u dijelu gdje je odlučeno o troškovima postupka.
20. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška.
21. U preostalom dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda glede zahtjeva za opoziv ugovora o darovanju revizija nije osnovana, pa je u tom dijelu valjalo odbiti reviziju tužitelja primjenom odredbe čl. 393. ZPP. Naime, glede tog dijela u reviziji se ne postavlja pravno pitanja.
22. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
