Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 75. Gž-223/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. B., OIB: …, M., Nj. i 2. F. B., OIB: …, M., V., I., oba zastupana po punomoćniku J. B., odvjetnici u Z.1 , protiv tuženika: 1. M. M., OIB: …, M., zastupan po punomoćnici L. A. J., odvjetnici iz M., 2. E. G., Z.1 , OIB:…, zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z.2 i 3. O. G., OIB: .., Z. i Z. radi utvrđenja prava 1  1

vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1859/18-28 od 8.listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1859/18-28 od 8.listopada 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrdi da su oni stekli pravo vlasništva nekretnine označene kao realni dio nekretnine čest. zgr. 912 K.O. M.-B., ukupne površine 70m2, ucrtan u skici mjerenja ovlaštenog inženjera geodezije A. B. od 23. kolovoza 2017. godine te označen likom i slovima A-B-C-D-A i površinom od 29 m2, koja skica čini sastavni dio Geodetske situacije za potrebe rješavanja vlasničkih odnosa i ove presude, za 1/4 suvlasničkog dijela svaki, što su tuženici ad1.-ad3. dužni priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude ishode upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnu knjigu, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženih, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljima da isplate tuženiku ad2. na ime troškova spora iznos od 8.000,00 kuna u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv te presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tuženici osporavaju žalbene navode i predlažu odbiti žalbu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva realnog dijela nekretnine pobliže opisane u izreci presude svakog u ¼ dijela, kao i uknjižba prava vlasništva na istima.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upiru žalitelji.

7. Kako nije počinjena niti jedna druga povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP, to ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

8. Nadalje, neosnovan je i istaknuti žalbeni navod kojima tužitelji upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu daju svoju vlastitu ocjenu i interpretaciju izvedenih dokaza.

9. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su predmetni dio nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti svoje majke M. B., a ova nasljeđivanjem iza smrti svog oca Š. G., a ovaj pak temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključio sa F. Š. 28.travnja 1968.

10. Drugotuženik se pak protivio takvim tvrdnjama ističući da je on vlasnik predmetne nekretnine, a koju je stekao darovanjem od svoje majke E. G. koja je pak predmetnu nekretninu stekla od M. G., sestre pok. Š. G. koja je pak predmetnu nekretninu stekla usmenim darovanjem od svog brata Š. G. te bila u posjedu predmetne nekretnine duže od 50 godine i vlasništvo stekla dosjelošću.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a što nije niti sporno, proizlazi da je pok. Š. G. ugovorom o zamjeni nekretnina sklopljenim sa F. Š. od 28. travnja 1968. stekao u trajno vlasništvo nekretnine koje se sastoje od 30 m2 površine sa ograđenim čvrstim zidom dužine 7m i širine 4,15 m sa terasom pokrivenom od 4,15m za 3,50m. Teren- magazin se nalazi na predjelu “K.“ rive na H.-M.

12. Sporni dio čest. Zgr. 912 k.o. M.-T. B. upisan je u zemljišnim knjigama kao vlasništvo prvotuženika, te isti ne spori vlasništvo predmetnog dijela čestice tužiteljima i drugotuženiku.

13. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. Š. G. proizlazi da su njegovi nasljednici M. G., sin (otac 2. i 3. tuženika), te M. B., kći (majka tužitelja). Predmetna nekretnina nije bila predmetom nasljeđivanja.

14. Prema sadržaju obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud svoje stajalište o neosnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na utvrđenju da je M. G. još za života svog brata Š. G. i za života njihovog oca pok. D. G. stekla pošteni posjed sporne nekretnine, a što je i bila volja njenog brata pok. Š. G. i oca D., da je ista imala ključ od predmetnog magazina te ga iznajmljivala vlasniku susjednog ugostiteljskog objekta i za to je dobivala najamninu od istog, da su sporni magazin i zvali M. m., da je u poštenom posjedu tog magazina bila još od 70-tih godina prošlog stoljeća kada su bili živi i brat Š. i otac D., te je nitko nije smetao u posjedu nekretnine, pa zaključuje da je M. G. vlasništvo iste nekretnine stekla dosjelošću u smislu čl. 159. I 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV).

15. Iza pok. M. G. nije vođen ostavinski postupak zbog nedostatka ostavinske imovine što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. G. iz V. br. O- 549/16 od 24. svibnja 2016., budući je ista još za života zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa A. J. te istoj ostavila svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu što među strankama nije sporno.

16. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud zaključuje da predmetna nekretnina nije ušla niti u ostavinsku masu ima umrlog ostavitelja pok. Š. G. oca prednice tužitelja, a što proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju, pa da majka i prednica tužitelja M. B. nije stekla nasljeđivanjem predmetnu nekretninu iza svog pok. oca Š. G., pa tako niti tužitelji kao njezini nasljednici nisu mogli steći više prava nego što ih je imala njihova prednica.

17. Ova utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilna i ovaj viši sud, jer se temelje na ispravnoj ocjeni provedenih dokaza i to saslušanja svjedoka J. G., sestre pok. M. i pok. Š. G., svjedoka I. i A. J. koji su posljednjih godina njegovali pok. M. G. i kod kojih je ista posljednjih godina živjela, te E. G., koji svjedoci su imali neposrednih saznanja o bitnim činjenicama i u bitnom suglasno iskazivali.

18. Tako je svjedok J. G. iskazala da su njezin otac D., brat Š. i sestra M. podijelili imovinu 1969 ili 1970 na način da je sporni magazin pripao njezinoj sestri Mariji, ista je imala ključ od magazina još od 1970, godine, isti je iznajmljivala i nitko joj nije osporavao pravo vlasništva.

Svjedok D. M. je iskazao da se taj magazin uvijek smatrao vlasništvom M. G. kojoj nitko nije osporavao posjed spornog magazina.

Svjedokinja E. G. je iskazala da je M. G. u dogovoru sa ocem D. i bratom Š. dobila sporni magazin da bi imala od čega živjeti.

I svjedoci I. i A. J. su iskazivali da je sporni magazin M. G. naslijedila od oca D. koji joj je to ostavio jer je bila invalid pa da bi imala od čega živjeti, te je ista jedina imala ključ od tog magazina i bila u posjedu istog.

19. Stoga neosnovano tužitelji u svojoj žalbi kompromitiraju utvrđenja prvostupanjskog suda i iskaze saslušanih svjedoka jer u bitnom iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je sporni magazin uz suglasnost brata Š. i njihovog oca D. pripao M. G., dakle, iz provedenih dokaza slijedi objektivan zaključak da je pok. Š. G. još je za života pravnim poslom – darovanjem predmetnu nekretninu darovao svojoj sestri M. i predao joj u posjed 1970.godine a ona je pak istu nekretninu držala u nesmetanom samostalnom posjedu do svoje smrti 2016.godine.

20. Neosnovano žalitelj ističe kako prešutni pristanak i usmeno darovanje nisu pravni temelj stjecanja vlasništva nekretnine, niti valjana pretpostavka za početak dosjelosti pa da pok. M. G. niti po kojem valjanom pravnom osnovu nije stekla ikakvo stvarno pravo na spornoj nekretnini u vrijeme smrti pok. Š. G., a niti kasnije.

21. Naime, s obzirom na utvrđene činjenice o predmetnom zahtjevu valjalo je odlučivati primjenom pravila odredbi Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91). Ovo zato što se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja sukladno odredbi čl. 388. st. 1. ZV-a, a kako je utvrđeno da je pok. Š. G. za života (1970 g.) darovao i predao predmetnu nekretninu M. G. u posjed mjerodavne su odredbe OGZ.

22. Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi. Međutim, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja.

23. U konkretnom slučaju te pretpostavke su u pogledu ugovora o darovanju u korist M. G. ostvarene.

24. Zato predmetna nekretnina u trenutku smrti nije bila više vlasništvo pok Š. G. pa nije niti mogla biti predmetom nasljeđivanja od strane prednice tužitelja pa tako niti tužitelja. Za ukazati je i to da prednica (majka) tužitelja za svoga života (a umrla je 1999. godine, dakle 23 godine nakon svog oca pok. Š. G.) nije pokretala postupak u vezi predmetne nekretnine radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine, odnosno postupak radi utvrđenja prava suvlasništva na toj nekretnini, očito svjesna da otac u trenutku smrti nije više bio vlasnik te nekretnine.

25. Stoga, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti i odbiti tužbeni zahtjev za stjecanjem prava vlasništva koje tužitelji upravo temelje na nasljeđivanju svojih prednika kao pravnom osnovu.

26. Daljnja utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu stjecanja predmetne nekretnine od strane majke 2. i 3. tuženika temeljem Diobenog ugovora od 26. svibnja 2011., odnosno valjanost daljnjeg raspolaganja pok. M. G. za korist majke 2. i 3. tuženika , a kasnije i darovanje predmetne nekretnine od strane majke E. G. 2 tuženiku nisu relevantna u ovoj pravnoj stvari, jer predmet postupka nije utvrđenje prava vlasništva 2. tuženika na spornoj nekretnini nego utvrđenje suvlasništva tužitelja po pravnom osnovu nasljeđivanja iza pok. Š. G., a po kojem osnovu, kako je to gore navedeno, je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim, pa su žalbeni navodi vezani za ta utvrđenja neodlučni.

27. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.