REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 415/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZOVKO-ZAGREB d.o.o. u stečaju, OIB 02310872315, Sesvete, Slavonska avenija 63., kojeg zastupa stečajni upravitelj Nikola Jakir iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LUKOIL CROATIA d.o.o., OIB: 84740716328, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ilić, Orehovec & Partneri d.o.o., iz Zagreba – radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-4188/15-3 od 17. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-41/2014 od 8. travnja 2015., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom od proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu pravnog prednika tuženika CROBENZ d.d., Zagreb, Radnička c. 228., protiv tužitelja određena u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, rješenjem broj Ovr-2764/2010 od 7.9.2010. (toč. I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 385.000,00 kn (toč. II izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška od 375.000,00 kn (toč. III izreke) kao i tuženikov zahtjev za naknadom troška parničkog postupka (toč. IV izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude revizije je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Obzirom da drugostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor i da je drugostupanjski sud iznio jasne i obrazložene razloge, to tuženik u reviziji neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom i to ovrhe koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužitelja i ZZ, kao ovršenika na temelju ovršne isprave – soleminiziranog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na opisanim nekretninama. Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Ovr-2764/2010 od 7. rujna 2010. odredio predloženu ovrhu.
9. Postupajući po žalbi prvoovršenika (ovdje tužitelja) koji je tvrdio da je ovrhovoditelj cesijom ustupio svoja potraživanja prema ovršeniku drugom vjerovniku, sud je rješenjem od 29. ožujka 2011. uputio tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga izjavljenih u žalbi od 29. studenoga 2010.
10. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica da je tuženik cesijom ustupio svoje potraživanje na trećeg (INA-Industrija nafte d.d. Zagreb) koja treća osoba je također pokrenula ovršni postupak radi naplate tog potraživanja na istim nekretninama na kojima traži tuženik kao ovrhovoditelj, zaključili da je tuženik prestao biti aktivno legitimiran tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.
11. Tuženik u reviziji ističe da su sudovi zanemarili odredbu čl. 195. ZPP iz koje proizlazi aktivna legitimacija tuženika kao ovrhovoditelja jer je do prijenosa potraživanja došlo u trenutku kad je parnica već tekla.
12. Čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) propisano je da u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući će se način primjenjuju odredbe ZPP-a, kao tim Zakonom nije drukčije određeno.
13. Čl. 195. st. 1. ZPP propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.
14. Međutim, sama činjenica da je ZPP propisano da će se u slučaju otuđenja parnica dovršiti ne znači da će stranka koja je stvar otuđila i uspjeti u parnici. U tom smislu je ovaj sud već izrazio shvaćanje da kad tužitelj cedira svoju tražbinu o kojoj teče parnica, ovlašten je doduše nastaviti parnicu, ali njegov uspjeh o njoj ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom. Cesijom tražbine tužitelj je prestao biti tuženikov vjerovnik, pa ne može više uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženik tu tražbinu njemu ispuni, već treba promijeniti tužbeni zahtjev (Rev 117/03 od 16. 12. 2003.).
15. Nadalje, u tom smislu je i pravno shvaćanje sa sjednice Građansko odjela Vrhovnog suda RH br.: Su-IV-47/2020-7 od 14. rujna 2020.;“ Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“
16. Budući da tuženik niti tvrdi a niti dokazuje da iz cesije sklopljenom sa INA – Industrija nafte ne proizlazi da je nešto drugo, osim ustupa potraživanja ugovoreno, to je pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kad su zaključili da tuženik nije više aktivno legitimiran tražiti predmetnu ovrhu.
17. Kako se navedeni revizijski prigovori tuženika ukazuju neosnovanima, tako je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
