REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 618/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr.sc. Z. H. iz Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. T. iz S., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-779/2023-4 od 21. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1201/2022-43 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-779/2023-4 od 21. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1201/2022-43 od 31. ožujka 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio i razloge važnosti za naznačena pitanja.
3. Prvim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje treba li u situaciji kada Vrhovni sud Republike Hrvatske ili Ustavni sud Republike Hrvatske ukine presudu jer je povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo, presudu obavezno vratiti na ponovnom suđenje drugom sucu, odnosno drugom sudskom vijeću. Međutim iz odluke koju predlagatelj naznačuje kao razlog važnosti revizijski sud nalaže da se predmet vrati na ponovno suđenje drugom sucu jer je odluka ukinuta zbog iznimno teških postupovnih nepravilnosti. Stoga predlagatelj za prvo naznačeno pitanje nije dao razlog važnosti odnosno odluku u kojoj je zauzeto shvaćanje koje bi bilo suprotno postupanju u konkretnom sporu. Stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje može li se autor smatrati štetnikom ako je nakladnik donio odluku da članak namijenjen objavi u tiskanom izdanju, objavi i na online izdanju i društvenim mrežama, a šteta da je uzrokovana objavnom na online medijima. Međutim osim što polazi od pogrešne pretpostavke da je šteta uzrokovana upravo objavom na online platformama (jer to nije utvrđeno u postupku, osim toga navedeno bi moglo utjecati eventualno na visinu same naknade, a osporavanje visine je činjenično pitanje koje ovaj sud nije ovlašten razmatrati) predlagatelj se ne poziva na odluke u kojima bi bilo izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci stoga niti drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.3. Trećim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje uključuje li pravo na slobodu izražavanja pod određenim okolnostima vrijednosne sudove koji su uvredljivi per se te za naznačeno pitanje daje niz odluka Europskog suda za ljudska prava kao razlog važnosti, kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske. Odgovor na samo pitanje je potvrdan jer pravo na slobodu izražavanja pod određenim okolnostima uključuje i vrijednosne sudove koji su uvredljivi, ali to ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaju (težini uvreda, učestalosti, ponašanju osobe na koju se uvreda odnosi i drugim činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja). Stoga odgovor na treće pitanje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja i naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.4. Četvrtim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje treba li o postojanju javnog interesa sud odlučivati s obzirom na objektivno utvrđenu temu i kontekst medijskog priloga ili s obzirom na subjektivni zaključak suda o tome predstavlja li konkretan medijski prilog doprinos javnog debati. Međutim, nižestupanjski sudovi su istaknuli da su primijenili kriterije Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Axel Springer protiv Njemačke (broj 39954/08 od 7. veljače 2012.), odnosno ocijenili su i kontekst u kojem je članak nastao stoga o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP kao u t. I. izreke.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze i kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st.
1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. U vezi navoda da je došlo do povrede prava na slobodu izražavanja treba reći da su nižestupanjski sudovi odlučujući o tuženikovom prigovoru miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli propisano čl. 38. st. 1. i 2. Ustava i primjenom kriterija Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Axel Springer protiv Njemačke, a na koja upućuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, dali prednost pravnoj zaštiti poštovanja tužiteljeva dostojanstva, ugleda i časti pred tuženikovom slobodom misli i izražavanja misli uz zaključak da je ostvarena pravična ravnoteža Ustavom zajamčenih suprotstavljenih prava tužitelja i tuženika te da nije ostvarena povreda čl. 10. Konvencije.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznosi činjenice i predlaže dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
9. Stoga, a imajući u vidu izneseno, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
