REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 132/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz Z., …, OIB:…, protiv prvotuženice J. L. iz Australije, …, …, OIB:…, koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z. i drugotuženika M. K. iz Z., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. & V. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16- 16 od 8. siječnja 2019. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16-24 od 21. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 3524/15-161 od 27. svibnja 2016. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3524/15-77 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16-16 od 8. siječnja 2019. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16-24 od 21. svibnja 2019. odbija se kao neosnovana.

II. Revizija drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16-16 od 8. siječnja 2019. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6927/16-24 od 21. svibnja 2019. odbija se kao neosnovana.

III. Zahtjev drugotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke naloženo je I. tuženici isplatiti tužitelju iznos od 44.050,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2008. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 33.426,14 kuna u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženicu za isplatu iznosa od 32.356,40 EURa u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2007. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 44.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan isplate, tekuće od 2. travnja 2007. do 8. srpnja 2008., kao i zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. I. izreke. Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika za isplatu iznosa od 76.406,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2007. do isplate, kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 800,00 EUR mjesečno počevši od 16. svibnja 2015. do isplate iznosa od 76.406,40 EUR. Pod točkom VI. izreke (pravilno: točkom IV.) naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženici parnični trošak u iznosu od 11.237,90 kuna u roku 15 dana.

2. Drugostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska ispravljena presuda pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev u odnosu na II. tuženika za isplatu iznosa od 32.356,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zateznim kamatama koje teku 2. travnja 2007., zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 44.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB teku od 2. travnja 2007. do 8. srpnja 2008., te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 800,00 EUR mjesečno počevši od 16. svibnja 2015. do isplate iznosa od 76.406,40 EUR te pod toč. VI. izreke. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska ispravljena presuda pod toč. I izreke i zahtjev u odnosu na I. tuženu odbijen je u cijelosti. Pod točkom III. izreke preinačena je prvostupanjska ispravljena presuda pod toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev u odnosu na II. tuženika za isplatu iznosa od 44.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2008. do isplate te u dijelu u kojem I. tužena nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka te je pod točkom 1. naloženo II. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.050,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2008. do isplate, pod točkom 2. naloženo je II. tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 32.433,22 kuna u roku od 15 dana, a pod točkom 3. naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženoj daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 31.460,53 kuna u roku od 15 dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj i drugotuženik su podnijeli reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u odnosu na dio s kojim nije uspio u sporu, a drugotuženik je predložio ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno preinačiti ju i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. U odgovoru na reviziju drugotuženik je osporio navode tužitelja iz revizije pri čemu je tražio trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja i revizija drugotuženika su neosnovane.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji i tužitelja i drugotuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno ukazuju oba revidenta, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda nije nejasna, nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju te presude.

8. Neosnovan je revizijski navod tužitelja da je nejasan dio obrazloženja da primitkom kupoprodajne cijene od drugotuženika i zadržavanjem tog iznosa imovina tužitelja nije prešla u imovinu prvotuženice jer su tužitelj i prvotuženica zajednički raspolagali zajedničkom imovinom (stanom) tako što su, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, zajedno dali nalog drugotuženiku da proda stan. Činjenica da je prvotuženica raspolagala dijelom kupovnine koju je drugotuženik trebao isplatiti tužitelju predstavlja odnos između prvotuženice i drugotuženika koji se ne tiče tužitelja.

9. Niti revizijski navod drugotuženika da je obrazloženje pobijane presude nejasno i proturječno nije osnovan kada je sud utvrdio volju tužitelja i prvotuženice da se stan proda, a kupoprodajna cijena isplati na jednake dijelove u situaciji kada je nalog naknadno mijenjan. To stoga jer nije bilo moguće utvrditi sadržaj izmijenjene upute u pogledu visine i načina isplate pa je u tom slučaju osnovan zaključak drugostupanjskog suda da je tada drugotuženik trebao postupiti u skladu s prvobitnom uputom da isplati kupoprodajnu cijenu na jednake dijelove kao jedinom jasnom i nedvojbenom uputom koja obvezuje drugotuženika.

10. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je proveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju drugotuženik ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatu cjelokupnog dokaznog postupka.

11. Vezano za revizijske navode tužitelja i drugotuženika koji se sastoje u osporavaju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza u odnosu na tužiteljeve navode o postojanju uzročne veze između postupanja drugotuženika i štete koje je tužitelj pretrpio u vidu obveze plaćanja cijene najma stana, da je stan (koji je bio predmetom prodaje) jednim dijelom kupljen i sredstvima koje predstavljaju isključivo vlasništvo tužitelja (odnosno njegovu posebnu imovinu), kao i u odnosu na drugotuženikove navode kojima osporava postojanje volje tužitelja i prvotuženice da se stan proda i kupoprodajna cijena isplati na jednake dijelove kao i u odnosu na sadržaj naloga, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja i drugotuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njihove činjenične navode iznesene u reviziji.

12. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da su tužitelj i prvotuženica kao sada bivši bračni drugovi dali nalog drugotuženiku da proda njihov zajednički stan (koji predstavlja bračnu stečevinu na jednake dijelove) te da im isplati svakome polovicu kupoprodajne cijene (umanjenu za troškove vezano za stan), pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 765. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, a odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. ZOO.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

14. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

15. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

16. Stoga je valjalo odbiti reviziju i tužitelja i drugotuženika kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

17. Drugotuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.