REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-158/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž- 302/18-2 od 25. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-4022/14-42 od 19. siječnja 2018., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-302/18-2 od 25. rujna 2019. u dijelu u kojem je u toč. II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-4022/14-42 od 19. siječnja 2018. odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 916,20 kn, te se sudi:
„Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-4022/14-42 od 19. siječnja 2018. u toč. II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju i daljnji iznos od 121,60 eur /916,20 kn na ime naknade štete zajedno sa zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 9. prosinca 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
U preostalom dijelu žalba tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja glede pitanja: „Može li sud, odlučujući o troškovima postupka, odbiti zahtjev stranke za naknadu troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, iako je obavijestila sud o podnošenju zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, a nije dostavila dokaz o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi?“.
III. Svaka strana snosi svoje troškove revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.180,24 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.346,91 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2018. do isplate (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje iznos od 9.767,81 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2014. do isplate (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa u toč. I. (toč. III.), a isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda, a ujedno su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-881/20-2 od 15. rujna 2020. tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:
„U slučaju kada je utvrđeno koji dio štetnih posljedica potječe od oštećenikovog propusta, je li pri odlučivanju o postojanju i opsegu prava oštećenika te odmjeravanju pravične naknade pravilno razmjerno sniziti samo dio naknade utvrđen ocjenom kvalifikatornih elemenata koji potječu od propusta oštećenika, a ostatak naknade priznati u cijelosti?
Može li sud, odlučujući o troškovima postupka, odbiti zahtjev stranke za naknadu troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, iako je obavijestila sud o podnošenju zahtjeva za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, a nije dostavila dokaz o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi?“
4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tužitelj je pravodobno podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
5. Tužitelj u reviziji ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda vezano za doprinos tužitelja nastanku štete u protivnosti sa shvaćanjem izraženim u nizu odluka revizijskog suda i to Rev-214/04, Rev-1474/09 i Rev-718/10, ali i odlukama Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-622/14 i Gžn-2571/04. Glede drugog postavljenog pitanja kao razlog važnosti tužitelj ukazuje na odluku Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-769/18.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija tužitelja samo je djelomično osnovana.
8. U odnosu na prvo postavljeno pitanje da li u slučaju kada je u postupku utvrđeno koji dio štetnih posljedica potječe od oštećenikova propusta, da li treba zbog podijeljene odgovornosti razmjerno sniziti samo dio naknade utvrđen ocjenom kvalifikatornih elemenata koji potječu od propusta oštećenika, a ostatak priznati u cijelosti, valja istaći sljedeće. Ovako postavljeno pitanje odnosi se samo na neimovinsku štetu, jer se pravična naknada dosuđuje samo radi tog vida štete.
9. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je kod utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ocijenio sve kvalifikatorne elemente, jačinu i duljinu trajanja fizičkih bolova, jačinu straha, duljinu liječenja, činjenicu da je tužitelj zbog posljedica prometne nezgode boravio u bolnici te morao na fizikalnu terapiju, dob tužitelja, te utvrdio ukupan iznos na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
10. Kod toga je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je smanjenje životne aktivnosti procijenjeno samo zbog ozljede prsne kosti, a 30% od ukupno procijenjenih bolova, straha i potrebe za tuđom moći i njege se odnosi na povredu vratne kralježnice, a 70% za prijelom prsne kosti. Pritom je utvrđeno da bi do trzajne povrede vratne kralježnice došlo neovisno o tome je li kritične zgode tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom ili ne, iz čega slijedi zaključak da posljedice koje je tužitelj trpio zbog trzajne povrede vratne kralježnice bi nastale neovisno o tome je li tužitelj kritične zgode bio vezan ili ne. Stoga u tom dijelu nema niti doprinosa tužitelja nastanku štete.
11. Gore navedena utvrđenja je pravilnima prihvatio i drugostupanjski sud, te je ukupno utvrđena visina naknade štete umanjena za doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, te isto tako umanjena za nesporni isplaćeni iznos od strane tuženika prije pokretanja ovog parničnog postupka.
12. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da bi tužitelju po kriteriju smanjene životne aktivnosti, koja je procijenjena samo obzirom na prijelom prsne kosti, pripala pravična novčana naknada u visini od 3.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova ukupno 5.500,00 kn, te po kriteriju straha iznos od 4.000,00 kn, dakle sveukupno s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 12.500,00 kn, kao i s osnova naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 680,00 kn, ili sveukupno iznos od 13.180,00 kn.
13. Kako bi do trzajne povrede vratne kralježnice došlo neovisno o tome je li tužitelj kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom ili ne, te kako trzajna povreda vratne kralježnice ukupno sudjeluje 30% u procijenjenim bolovima i strahu i potrebnoj tuđoj pomoći i njezi, to pravilno revident smatra da se doprinos tužitelja nastanku štete mogao računati samo u odnosu na 70% procijenjenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i potrebne tuđe pomoći i njege, dakle od utvrđenog iznosa od 10.180,00 kn, doprinos se ne bi mogao računati u visini od 30%, tj. tužitelju bi pripao puni iznos od 3.054,00 kn, dok u preostalom dijelu valja cijeniti utvrđeni doprinos tužitelja, dakle u preostalom iznosu od 7.126,00 kn (procijenjeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i potrebna tuđa pomoć i njega), čemu valja pribrojiti i iznos po kriteriju smanjene životne aktivnosti, jer je do nje došlo isključivo zbog prijeloma prsne kosti. Dakle, doprinos tužitelja se mogao računati samo u odnosu na iznos od 10.126,00. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom doprinio nastanku štete u visini od 30%, to je iznos od 10.126,00 kn valjalo umanjiti za 30%, što daje iznos od 7.088,20 kn. Kada se to iznosu pribroji iznos od 3.054,00 kn, a koji se odnosi na trzajnu povredu vratne kralježnice dobiva se iznos od 10.142,20 kn, a koji bi tužitelju pripao s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te s naslova tuđe pomoći i njege.
13.1. Kako je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio prije pokretanja postupka iznos od 7.000,00 kn, to bi tužitelju trebalo dosuditi još iznos od 3.142,20 kn. Budući je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju dosuđen iznos od 2.226,00 kn, to je valjalo prihvatiti reviziju te tužitelju dosuditi i daljnji iznos od 916,20 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2014. do isplate, a kako je to odlučeno u izreci ove presude pod toč. I.
14. U vezi drugog postavljenog pitanja koje se odnosi na pitanje dosude troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu u slučaju ako je tužitelj obavijestio sud o podnošenju zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a nije dostavio dokaz o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, valja istaći sljedeće.
15. Naime, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja za naknadu troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer je tužitelj još 2014. podnio zahtjev za oslobođenja od plaćanja tih troškova, ali odluka o tom prijedlogu nije donesena. Osim toga, iz spisa nije vidljivo da bi tužitelj platio navedene pristojbe.
16. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 9. prosinca 2014., te je tada zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Prvostupanjski sud nije donio odluku o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, niti je pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na tužbu.
17. Nakon toga je punomoćnica tužitelja 31. siječnja 2018., sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 19. siječnja 2018., dostavila u spis kopiju zahtjeva tužitelja za odobravanje pravne pomoći, koja je zaprimljena u Uredu državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji 1. prosinca 2014. Ujedno je navedeno da o tom zahtjevu nije odlučeno.
18. Prvostupanjski sud je nakon toga donio presudu br. Pn-4022/14-42 od 19. siječnja 2018., koju je punomoćnica tužitelja primila 25. siječnja 2018.
19. Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada tužitelj nije platio sudske pristojbe na tužbu, odnosno presudu, neovisno o tome je li zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi ili ne, a niti ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje sudskih pristojbi, tužitelj u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od protivne stranke.
20. Naime, prema odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 577/96, 137/02, 125/11, 112/12, 1577/13, 110/15 i 118/18 – dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje, ako zakonom nije drugačije određeno, prema čl. 4. za tužbu u trenutku predaje tužbe, a za presudu (sudsku odluku) u trenutku kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prijepis odluke. Osim toga, odredbom čl. 10. ZSP propisano je da pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu. U konkretnom slučaju to znači da bi zastara naplate pristojbe nastupila za tužbu 1. siječnja 2019., a za presudu 1. siječnja 2024.
21. Slijedom navedenog revizija glede drugog postavljenog pitanja nije osnovana, pa je u tom dijelu valjalo istu odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
22. Budući je tužitelj uspio samo s jednim pitanjem glede dopuštene revizije i to samo u manjem dijelu zahtjeva, glede troškova revizijskog postupka odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
