Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 20 Gž Ob-18/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. T. iz V., OIB …, zastupane po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz P., protiv tuženih 1. T. L., OIB … i 2. S. L., OIB …., oboje iz C., oboje zastupani po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženih izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-1243/2012-76 od 10. studenog 2023., dana 27. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-1243/2012-76 od 10. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su podnijeli tuženi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovom postupku dana 10. lipnja 2012. donesena presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica izvanbračna supruga, a time i zakonska nasljednica iza pok. L. (J.) M. iz V., rođenog ..., a umrlog ... i koja je presuda, povodom žalbe tuženih, potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, posl.br. Gž-3423/2013 od 9. veljače 2015. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženici, temeljem odredbe iz čl. 421. st. 1. t. 4. i 10. ZPP-a, podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka uz obrazloženje da su do novih dokaza došli u siječnju 2020., a za čije postojanje nisu znali tijekom vođenja prijašnjeg postupka, te su na te okolnosti, dakle na okolnosti pronalaska novih dokaza, predložili saslušanje tuženika S. L.. Radi se o slijedećim dokazima: izjava svjedokinje Ž. S. u kojoj navodi kako joj je tužiteljica obećala isplatiti novčanu naknadu za davanje iskaza pred sudom; izjava svjedokinje N. C.-O. da joj je poznato da su tužiteljica i njena majka bile plaćene za potrebe pružanja pomoći i njege pok. M. L., a koji dokaz u cijelosti osporava konačan zaključak suda da je tužiteljica besplatno pružala njegu i skrb pok. M. L.; izjava svjedokinje I. B. da su tužiteljica i njena majka bile plaćene za potrebe pružanja pomoći i njege pok. M. L., a koji dokaz također u cijelosti osporava konačan zaključak suda da je tužiteljica besplatno pružala njegu i skrb pok. M. L.; izjava svjedokinje N. J. da je za vrijeme koje je provela na radu u rasadniku kod M. L., upravo ona kuhala, čistila i peglala, te da u to vrijeme tužiteljice nije bilo u blizini i izjava svjedokinje M. S. da dok je ona radila u rasadniku, tužiteljica nije obavljala nikakve poslove, da je M. L. živio sam u svojoj kući i da tužiteljica nije spavala sa njime. Za vrijeme trajanja sudskog postupka tuženici da nisu znali da navedene osobe imaju bilo kakvih saznanja vezano uz činjenice iz ovog postupka, pa ih nisu niti mogli predložiti za svjedoke. Dokumentacija koja je priložena odnosi se na prebivalište tuženika S. L. u razdoblju od 1998. i 1999., police osiguranja života kod A. o. i W. o. iz kojih je vidljivo kako se M. L. osigurao u navedenom vremenskom razdoblju, te kako je u obje police kao osobe koje imaju pravo od osiguranja za slučaj smrti označio svoje sinove - tuženike i potvrdu o boravku tužiteljice i pok. M. L. u hotelu N. u R. u razdoblju od 25.-26.09.2008. koja ukazuje da se radilo o poslovnom putu. Tu dokumentaciju tuženi da nisu imali na raspolaganju u prijašnjim fazama postupka, budući da su se računi nalazili kod knjigovođe, a 2. tuženik da je tek u siječnju 2020. preuzeo kompletnu dokumentaciju.

5.2. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 421. st.1. t. 4. i 10. ZPP- a, kao i na odredbu članka 422. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da se iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 10. ZPP-a ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom i utvrđuje da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen pravovremeno.

5.3. U odnosu na navode tuženika da se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji presuda donesena protiv svjedokinje Ž. S., a u iskazu danom povodom prijedloga za ponavljanje postupka da je navedena svjedokinja iskazala da je ona u postupku govorila istinu, ali da joj je od strane tužiteljice za dolazak na sud obećana nagrada. Stoga da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 421. st. 1. t. 4. ZPP-a za ponavljanje postupka.

5.4. U odnosu na nove činjenice i dokaze na koje u svom prijedlogu upiru predlagatelji, prvostupanjski sud utvrđuje da su upravo tuženici na ročištu dana 4. svibnja 2010. predlagali saslušanje svjedokinja N. J. i M. S., pa da ne stoji njihov navod da za navedene svjedokinje nisu znali u prethodnom postupku, a u odnosu na iskaz 2. tuženika da su od saslušanja navedenih svjedokinja odustali jer nisu mogli doći do njihovih adresa prvostupanjski sud utvrđuje da su u tom slučaju mogli zatražiti da sud pribavi adrese, a što nisu učinili. Nadalje, 2. tuženik da je i u iskazu naveo kao i u odgovoru na tužbu, da je od 2009. obnašao dužnost privremenog poslovođe obrta svog pok. oca, što da znači da je imao pristup podacima i dokumentaciji obrta (zaposlenicima, računima za hotel, sajmovima i dr.). Ukoliko mu, kako je to u iskazu naveo, knjigovođa nije htio dostaviti podatke obrta, da je imao mogućnost u tijeku postupka od suda zatražiti pribavu iste, a što nije učinio. 2. tuženik da je bio osobno nazočan na ročištu kada je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. T. te je nakon njezina saslušanja na ročištu, a prije zaključenja glavne rasprave, imao mogućnost predlagati dokaze u svezi svoga školovanja, služenja vojnog roka, prebivališta i zaposlenja obzirom su mu ti podaci bili poznati i dostupni, a navedeno da nije učinio. Činjenice koje 2. tuženik navodi u svom iskazu da je od 2009. – 2013. živio u V., da je u V. dolazio povremeno, da mu je u tom razdoblju rođeno dvoje djece, da mu knjigovođa za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka nije želio dostaviti dokumentaciju obrta, da nisu razlozi koji bi se mogli podvesti pod odredbu čl. 422. st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženici nisu dokazali postojanje pretpostavke iz čl. 422. st. 2. ZPP-a, odnosno da bez svoje krivnje nisu mogli razloge na koje upiru u prijedlogu za ponavljanje postupka iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga je odbio prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan.

6. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu članka 422. stavak 2. ZPP-a kada je odbio prijedlog za ponavljanje postupka. Pri tome nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženika, budući da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u njemu su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer je tuženicima dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odbijanje prijedloga za ponavljanje postupka zbog razloga iz članka 421. stavka 1. točke 4. ZPP-a. Naime, ponavljanje postupka može se tražiti ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka. Svjedokinja Ž. S. je, prilikom davanja iskaza povodom prijedloga za ponavljanje postupka, iskazala da „kad je iskazivala pred sudom nije ništa lagala i sve ono što je rekla je točno“. Dogovor između tužiteljice i svjedokinje Ž. S. je bio da će je tužiteljica nagraditi ako dođe na sud svjedočiti jer navedena svjedokinja nije željela ići na sud, a tužiteljica nije tražila od Ž. S. da lažno iskaže, niti je Ž. S. dala lažan iskaz. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 4. ZPP-a, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

7.2. U odnosu na prijedlog za ponavljanje postupka iz članka 421. st.1. t. 10. ZPP-a, valja reći da su tuženici trebali dokazati da bez svoje krivnje nisu mogli te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženici to nisu dokazali. Pri tome treba ukazati na slijedeće. Ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek i može se tražiti samo pod određenim okolnostima koje treba tumačiti restriktivno i to stoga jer se podnosi protiv odluke koja se nalazi u stadiju u kojem je na čvrstim osnovama njezine pravomoćnosti već zasnovan niz pravnih odnosa. Tuženici prijedlogom za ponavljanje postupka traže vraćanje postupka na početak dakle, neku vrstu „druge šanse“ nakon što nisu uspjeli u prijašnjem postupku. Tako je sadržajno koncipiran njihov prijedlog za ponavljanje postupka koji se svodi na analizu provedenih dokaza i prijedlog za ponovno provođenje i ocjenu dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su sve činjenice na koje se tuženici pozivaju u prijedlogu za ponavljanje postupka oni mogli iznijeti i u prvostupanjskom postupku, kao i predložiti dokaze čije izvođenje (tek) sada predlažu jer da to što je 2. tuženik u vrijeme vođenja ranijeg postupka živio u V., što mu je u tom razdoblju rođeno dvoje djece i što mu knjigovođa za vrijeme trajanja postupka nije želio dostaviti dokumentaciju obrta, nisu razlozi koji bi se mogli podvesti pod odredbu čl. 422. st. 2. ZPP-a. Prema mišljenju ovog suda, to sve ukazuje da se tuženici nisu dovoljno angažirali za vrijeme trajanja prijašnjeg postupka zbog raznih okolnosti koje su irelevantne, ne ispričavaju ih i svakako im ne daju pravo na ponovno vođenje postupka. Stoga, kako ne postoje pretpostavke za ponavljanje postupka, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tuženika.

8. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

U Rijeci, 27. veljače 2024.

Sudac

Ksenija Dimec, v.r.