REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 339/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv 1. tuženice A. P. (ranije A. R.), OIB …, iz Dugog Sela, i 2. tuženika Z. R., OIB …, iz D. S., oboje tuženika zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, te u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. P. (ranije A. R.), OIB …, iz D. S., i 2. tužitelja Z. R., OIB …, iz D. S., oboje tužitelja zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi donošenja presude koja zamjenjuje Ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1710/2022-2 od 5. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-234/2019-175 od 22. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice - protutuženice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke nadomješten Ugovor o prodaji stana u D. S., ulaz II, prizemlje, površine 59,75 m², sagrađenog na kč.br. 4658 zk. ul. 4, k.o. D. S., pobliže opisanog u točki I. izreke presude. Odukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužiteljici - protutuženici naknaditi tuženicima - protutužiteljima trošak postupka u iznosu od 45.787,50 kuna (6.077,04 €) . Prvostupanjskim je rješenjem presumirano da je tužiteljica - protutuženca Republika Hrvatska povukla tužbu.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice - protutuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice - protutuženice za naknadom troškova žalbenog postupka, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev oboje tuženika - protutužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4416/2022-2 od 17. studenoga 2022. dopustio tužiteljici - protutuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1710/2022-2 od 5. srpnja 2022.u dijelu pod točkama I. i II. izreke presude radi pravnog pitanja koje glasi:

''Jesu li tuženici - protutužitelji dužni prije podnošenja protutužbe podnijeti nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku?''.

3.1. Pritom je ocijenjeno da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu imajući na umu nepodudarnost pravnog shvaćanja na kojem je utemeljena pobijana presuda s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Revt-147/11-2 od 11. siječnja 2012.).

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica - protutuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev, s prijedlogom da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu, a protutužba odbaci.

5. Tuženici - protutužitelji su odgovorili na reviziju tužiteljice - protutuženice i predložili ju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmetni je postupak pokrenut tužbom tužiteljice - protutuženice podnesenom 8. prosinca 1999. protiv tuženika - protutužitelja radi iseljenja i predaje stana u D. S., anagrafske oznake …, ulaz II, prizemlje, površine 59,75 m², koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i smočnice, sagrađenog na nekretnini oznake k.č.br. 4658 zk.ul. 4 k.o. D. S.. Ova je tužba bila utemeljena na tvrdnji da je tužiteljica - protutuženica vlasnica opisanog stana, a da su tuženici - protutužitelji u posjedu predmetnog stana bez pravne osnove budući da tužiteljica - protutuženica cijeni da rješenje bivše Komande garnizona D. S. broj 2/86 od 18. srpnja 1991., na temelju kojeg su tuženici - protutužitelji uselili u stan, ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za korištenje stana jer smatra da je doneseno na temelju Pravilnika o davanju na korištenje stanova iz stambenog fonda JNA koji u to vrijeme više nije bio na snazi budući da je 30. travnja 1991. stupio na snagu Pravilnik o stanovima JNA kojim su prestale važiti odredbe ranijeg Pravilnika. Postupak po ovoj tužbi okončan je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Ps-234/2019-175 od 22. travnja 2022. o presumiranom povlačenju tužbe koje je rješenje utemeljeno na odredbi članka 295. stavka 2. ZPP.

9. Tuženici - protutužitelji su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu suprotstavljajući tvrdnju da oni imaju pravu osnovu za posjed predmetnog stana zbog toga što su u stan uselili 23. srpnja 1991. na temelju valjane pravne osnove, i to rješenja bivše Komande garnizona D. S. broj 2-86 od 18. srpnja 1991. (a prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske - ″Narodne novine″ broj 36/91 koja je stupila na snagu 24. srpnja 1991.) kojim je rješenjem prvotuženici - protutužiteljici, kao djelatnici bivše Vojne bolnice, dodijeljen predmetni stan na korištenje za potrebe prvotuženice - protutužiteljice, njezina supruga drugotuženika - protutužitelja Z. R. i njihova sina L. R. zbog čega ocjenjuju da su stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu na temelju odredbe članka 59. Zakona o stambenim odnosima (″Narodne novine″ broj 51/85 i 42/86 - dalje: ZSO).

10. Tuženici - protutužitelji su u ovom postupku podnijeli protutužbu 30. svibnja 2007. protiv tužiteljice - protutuženice kojom su zatražili donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo. Tužiteljica - protutuženica se usprotivila protutužbi ocjenjujući da rješenje na koje se pozivaju tuženici - protutužitelji ne predstavlja valjan pravni akt za korištenje stana te da prema odredbama Zakona o stambenim odnosima tuženici - protutužitelji nisu aktivno legitimirani na podnošenje protutužbe.

11. Sudovi su prihvatili protutužbeni zahtjev nakon što su utvrdili da Rješenje Komande garnizona od 18. srpnja 1991. nije ništetno jer ne sadrži pravne ni formalne nedostatke koji bi ga činili ništetnim (detaljno je obrazloženo i zbog čega pozivanje na Pravilnik koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja Rješenja ne čini ništetnim Rješenje), kao i da su ostvarene sve pretpostavke za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji predmetnog stana.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz članka 391. stavka 1. ZPP, odnosno u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, revizijski je sud ispitivao jesu li tuženici - protutužitelji prije podnošenja protutužbe bili dužni podnijeti nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku.

13. Odredba je članka 186.a ZPP uvedena u domaći procesno pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03 - dalje: ZID ZPP/03) te je u stavku 2. nametnuta obveza osobi koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenja tužbe obrati nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ova je odredba dopunjena Zakonom o izmjenama dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) te je tako stavkom 8. članka 186.a ZPP propisano da se odredbe o dužnosti obraćanja na odgovarajući način primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu. Deklarirani pravozaštitni cilj novouvedenog instituta bio je smanjiti broj parnica u kojima bi se država mogla javiti kao stranka otvaranjem mogućnosti izvansudskog prevladavanja sporova postizanjem nagodbe između države i njezina protivnika.

14. Imajući na umu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ZPP ne sadrži posebne odredbe o postojanju ili nepostojanju obveze prethodnog obraćanja nadležnom državnom odvjetništvu u slučaju protutužbe, načelno valja uzeti da je tuženik prije njezina podnošenja također dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to i izraženo u odluci ovog suda broj Revt 147/2011-2 od 11. siječnja 2012. koja je bila razlog važnosti za dopuštenje revizije u ovom postupku. No pritom valja imati na umu da su se sudovi u tom postupku bavili pitanjem je li došlo do prekluzije protutuženikovog prava na pozivanje na nedostatak propisane procesne pretpostavke za podnošenje protutužbe nakon što se u odgovoru na protutužbu protutuženik upustio u raspravljanje po istoj (riječ je inače o postupku u kojem je revizijski sud odlučivao o reviziji tuženika - protutužitelja protiv dijela rješenja Visokoga trgovačkog suda RH broj Pž-6010/07-8 od 29. studenoga 2010. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-8577/02 od 23. studenoga 2004.). To, dakle, znači da se revizijski sud u tom postupku nije izjašnjavao o pitanju od kakvog je utjecaja na obvezu protutuženika iz članka 186.a ZPP pravna priroda pojedinih vrsta protutužbi s obzirom na njihovu vezu s tužbom.

15. Naime, imajući na umu naprijed navedeni pravozaštitni cilj odredbe članka 186.a ZPP, kao i pravnu narav pojedinih vrsta protutužbe (članak 189. stavak 1. ZPP), revizijski sud ocjenjuje da u slučaju tzv. koneksne protutužbe, kakva je predmetna, odnosno u slučaju kada je zahtjev protutužbe u tako bliskoj vezi sa zahtjevom tužbe, u tom slučaju protutuženik prije podnošenja protutužbe nije dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP. Zahtjev protutužbe je, pak, u bliskoj vezi sa zahtjevom tužbe ako se zahtjev protutužbe može bar djelomično izvesti iz činjeničnog kompleksa (istog događaja) ili iste pravne norme kao i zahtjev tužbe, a i onda kada postoji pravna veza između materijalnopravnih zahtjeva (tražbina) ili pravnih odnosa s obzirom na koji se oni postavljaju.

15. Cijeneći sadržaj zahtjeva tužbe i protutužbe te činjeničnu i pravnu osnovu obaju zahtjeva, revizijski sud ocjenjuje da ta i takva veza u konkretnom slučaju postoji zato što ocjena osnovanosti kako i tužbenog, tako i protutužbenog zahtjeva, u bitnom ovisi o utvrđenju valjanosti pravnog akta na temelju kojega su tuženici - protututužitelji uselili u predmetni stan jer je tužiteljica - protutuženica već u tužbi, a i tijekom cijelog postupka, tvrdila da taj pravni akt nema pravnu snagu zbog čega je smatrala da su tuženici - protutužitelji u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove i zbog čega je upravo i tražila njihovo iseljenje iz stana i njegovu predaju. S druge su strane tuženici - protutužitelji svoj protutužbeni zahtjev u osnovi utemeljili na istim činjenicama na kojima su temeljili i odgovor na tužbu, a to je da su u stan uselili na temelju valjane pravne osnove i da im stoga pripada pravo na donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

16. Tijekom cjelokupnog trajanja postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima upravo su i utvrđivane te činjenice kako po tužbenom, tako i po protutužbenom zahtjevu pri čemu tužiteljica - protutuženica sve do podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije nije prigovorila neispunjenju predmetne procesne pretpostavke za podnošenje protutužbe niti su sudovi našli da bi ta povreda postupka (povreda iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP) bila počinjena u okolnostima konkretnog slučaja.

17. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je revidentici dopušteno podnijeti reviziju glasi:

U okolnostima kada su zahtjevi tužbe koju podnosi Republika Hrvatska protiv nekih osoba i protutužbe tih osoba protiv Republike Hrvatske u tako bliskoj vezi da ocjena osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovisi bar djelomično, a kamoli u bitnom, o utvrđenju istih činjenica, tada protutuženik prije podnošenja protutužbe nije dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP jer bi suprotno shvaćanje, s obzirom na pravozaštitni cilj navedene zakonske odredbe (smanjiti broj parnica u kojima bi se država mogla javiti kao stranka otvaranjem mogućnosti izvansudskog prevladavanja sporova postizanjem nagodbe između države i njezina protivnika), predstavljalo pretjerani formalizam kojim bi protutuženik bio stavljen u neravnopravan položaj u sporu kojeg protiv njega vodi Republika Hrvatska, posebno u okolnostima kada je odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora u osnovi već sadržan u spisu.

18. Revizijski sud ocjenjuje da je ovakvo pravno shvaćanje u skladu sa standardima prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i praskom Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice, U-III-1941/2011 od 14. veljače 2013.) prema kojoj je, u vezi s ustavnopravnim standardima (načelima), osobito važno naglasiti da se svi propisi i akti kojima se pojedincima daju prava ili nameću obveze moraju tumačiti na način koji će, u skladu s njihovim ciljem i svrhom, omogućiti stvarnu i djelotvornu pravnu zaštitu ustavnih prava pojedinca prema specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ne manje važno je naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 467/2023-2 od 6. lipnja 2023. otklonio pretjerano formalistički pristup primjeni odredbe članka 186.a ZPP.

19. Budući da je pobijana presuda donesena u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, reviziju je tužiteljice - protutuženice valjalo odbiti i presuditi kao izreci na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.