REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-15/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja F. V. d.o.o., V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: ..., radi utvrđivanja porezne obveze, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 60/2023-9 od 3. kolovoza 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2904/2022-3 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, preinačuju se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2904/2022-3 od 21. prosinca 2022. i presuda Upravnog suda u Osijeku broj Usl-247/2021-17 od 12. svibnja 2022. i sudi:
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/20- 01/327, URBROJ:513-04-20-2 od 21. prosinca 2020.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V., Služba za nadzor, KLASA:UP/I-471-02/20-01/29, URBROJ: 513-07-10/20-1 od 10. srpnja 2020.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi F. V. d.o.o., V., trošak upravnog spora u iznosu od 1.659,03 EUR (tisuću šesto pedeset devet EUR).“.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 471-02/20-01/327, URBROJ:513-04-20-2 od 21. prosinca 2020. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured V., Služba za nadzor, KLASA:UP/I-471-02/20-01/29, URBROJ: 513-07-10/20-1 od 10. srpnja 2020. te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 12.500,00 kn / 1.659,03 EUR (tisuću šesto pedeset devet EUR).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ureda V., Služba za nadzor, KLASA:UP/I-471-02/20-01/29, URBROJ:513-07-10/20-1 od 10. srpnja 2020., kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati PDV u iznosu od 5.113.705,94 kn / 678.705,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
4. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev, poništiti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Osijeku i odbiti tužbu tužitelja.
5. U odgovoru na zahtjev tužitelj osnovanost istog osporava i predlaže zahtjev odbiti.
6. Zahtjev je osnovan.
7. Predmet postupka je utvrđivanje poreza na dodanu vrijednost.
8. Postupajući na temelju odredbe čl. 90. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, broj 20/10 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH-a.
9. Tijekom upravnog spora bilo je jedino sporno, a i dalje je sporno u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ima li u ovom postupku prilikom obračunavanja poreza na dodanu vrijednost mjesta primjeni iznimke propisane odredbom čl. 38. st. 3. toč. h) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 148/13, 143/14,115/16 i 106/18 - dalje: ZPDV), prema kojoj se PDV plaća po sniženoj stopi od 13 %.
10. Utvrđena obveza plaćanja PDV-a odnosi se na PDV za ispostavljene račune Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond) na ime pružene usluge odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu.
11. Odredbom čl. 38. st. 3. toč. h) propisano je da se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% na javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu.
12. Pobijanim upravnim rješenjima zauzeto je shvaćanje da usluga koju je tužitelj pružio na temelju ugovora sklopljenim s Fondom ne predstavlja javnu uslugu koju ima u vidu odredba čl. 38. st. 3. toč. h) ZPDV, već uslugu odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu, za koju uslugu nije previđena snižena stopa PDV- a.
13. Nižestupanjski sudovi međutim izrazili su shvaćanje „da u odvojeno sakupljanje otpada prema posebnom propisu u smislu odredbe čl. 38. st. 3. toč. h) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (i članka 47. stavka 2. točke h) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost) pripada i sakupljanje posebnih kategorija otpada, između ostalih, i otpadnih električnih i elektroničkih uređaja i opreme iz čl. 53. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19)“….“ Te se navedene odredbe prema kojima se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% odnose i na sakupljanje otpadnih i elektroničkih uređaja i opreme iz čl. 53. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom“. Ovakvo shvaćanje nižestupanjski opravdavaju obvezom Republike Hrvatske da od prvog siječnja 2015. osigura odvojeno sakupljanje otpada.
14. Osnovana je tvrdnja DORH-a da su nižestupanjski sudovi izraženim shvaćanjem povrijedili zakon kada su zaključili da i sakupljanje posebnih kategorija otpada prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom predstavlja javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog sakupljanja otpada prema posebnom propisu.
15. Pružanje javne usluge odvojenog sakupljanja otpada uređeno je odredbom čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO), a relevantne odredbe toga članka glase:
„(1) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.
(2) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa.
(3) Područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom iz stavka 7. ovoga članka odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.
(4) Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge). (5) Korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka.“.
16. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZOGO javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada mogu obavljati u skladu s odredbama toga Zakona:
1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, odnosno udjela,
2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave,
3. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji.;
koji su, kao davatelji usluga, prema odredbi čl. 32. st. 1. toč. 2. dužni predati prikupljeni otpad osobi koja posjeduje dozvolu iz članka 86. toga Zakona.
17. Člankom 84. st. 1. ZOGO-a propisano je da pravna i fizička osoba-obrtnik može, nakon što ishodi odgovarajuću dozvolu, započeti i obavljati djelatnost sakupljanja otpada postupkom sakupljanja otpada i interventnog sakupljanja otpada, te djelatnost oporabe, zbrinjavanja ili druge obrade otpada. Odredbom stavka 7. istog članka propisano je da se djelatnost oporabe otpada, sakupljanja otpada, zbrinjavanja otpada, druge obrade otpada i prijevoza otpada smatra gospodarskom, odnosno komunalno-servisnom djelatnosti, dok se djelatnost posredovanja u gospodarenju otpadom i trgovanja otpadom smatra poslovnom djelatnosti.
18. Iz navedenih odredbi proizlazi da je javnom uslugom odvojenog prikupljanja otpada uspostavljen odnos između vlasnika nekretnine, kao korisnika usluge, i davatelja usluge određenog po jedinici lokalne samouprave, koji je dužan odvojeno prikupiti otpad i zbrinuti ga, između ostalog i predajom osobi koja posjeduje dozvolu iz čl. 86. ZOGO-a.
18.1. Daljnji odnos koji nastaje predajom odvojenog otpada osobi iz čl. 86. ZOGO-a izlazi iz zone javne usluge, te predstavlja gospodarsku, odnosno komunalno servisnu djelatnost koju nastavno poduzima osoba koja je otpad odvojeno prikupila, a koju djelatnost po ocjeni ovog suda nema u vidu odredba čl. 38. st. 3. toč. h) ZPDV-a.
19. Budući da je slijedom iznesenog pobijanim presudama pogrešnim zaključivanjem o primjeni privilegirane stope PDV-a i na djelatnost koja ne predstavlja javnu uslugu odvojenog prikupljanja otpada, na temelju čl. 78. st. 4. u svezi čl. 57. st. 1. ZUS-a/10, valjalo je preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jer nije osnovan.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
