REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4118/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. (M.) R. B. iz N., …, OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u N., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u N., OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4635/2022-2 od 4. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-164/2020-18 od 24. studenoga 2022., na sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pravna pitanja za koje smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U ovoj parnici tužiteljica zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a drugostupanjski sud je zaključio da nakon što je nekretnina konfiscirana 1946. prednicima tužiteljice, iako su oni ostali u posjedu, kao i njihovi slijednici, da ti slijednici nisu mogli na tom temelju steći pravo vlasništva, jer nisu kroz zakonom potrebno vrijeme od 40 godina imali pošten posjed. To s obzirom da su slijednici (prednika kojima je imovina konfiscirana i koji su konfiskacijom postali nepošteni posjednici) svoje posjedovanje započeli kao nasljednici 1973., ali su za trajanja svog posjedovanja bili sudionici postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga u kojem postupku je tuženica upisana kao vlasnik i to 2007., a tužiteljica je pošten posjednik postala tek 2016., radi čega nije ispunjena pretpostavka neprekidnog poštenog posjeda.
6.1. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužiteljica pita može li se poštenje posjedovanja nekretnine prekinuti prigovorom u postupku zemljišne knjige te može li se odredba čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., dalje: ZVDSP) imati povratno djelovanje ili se ima primijeniti samo na slučajeve nakon stupanja na snagu tog zakona.
6.2. Kao razloge važnosti tužiteljica ističe različitost drugostupanjske odluke (Županijskog suda u Osijeku Gž-3327/2012- 2 od 14. veljače 2013.) u kojoj je izraženo da zk ispravni postupak nema za posljedicu prekid i zastoj dosjelosti.
7. Prema odredbi čl. 385.a ZPP st. 1. ovaj sud će dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koji su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali i koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
8. Shvaćanje na koje se tužiteljica poziva ne korespondira ovoj pravnoj situaciji. Nije istoznačan pojam prekid i zastoj dosjelosti iz čl. 160. st. 6. ZVdsp kojim je reguliran prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti, sa neprekidnim poštenim posjedom, a koja potonja pretpostavka je ocijenjena u ovopredmetnoj pobijanoj odluci. Isto tako u ovosudnim odlukama Rev-1014/14- 2 od 13. lipnja 2018., Rev 1030/14-3 od 15. svibnja 2018., Rev 830/2014-2 od 16. srpnja 2019. itd. izraženo je shvaćanje da činjenica da je stranka sudjelovanjem u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga saznala da nekretnina koju posjeduje nije u zemljišnim knjigama upisana kao njezino vlasništvo već suprotne strane, da je njezin pošten posjed time prekinut jer da se ne može smatrati da od tog trenutka nije znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed. Pored toga i odredba čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.) zahtijevala je savjesnost posjeda kroz cijelo vrijeme potrebnog dosjedanja, kao i paragraf 1463. u svezi paragrafa 326. koji odredbe su se primjenjivale kao pravno pravilo iz Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), od 2. studenog 1946. prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941., odnosno danas prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, br. 73/91.) a koji se primjenjuju u smislu odredbe čl. čl. 338. st. 2. ZVDSP. Radi toga ne radi se o retroaktivnosti.
9. Time se ne radi o pitanjima (u jednom pitanju sadržano su dva) koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
10. Na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
