Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-58/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB..., zastupanog po punomoćniku P. J., osobi ovlaštenoj za zastupanje po zaposlenju, protiv ovršenika I. Š., iz Z., OIB..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2023. broj Ovrv-83186/2023-4, 27. veljače 2024.
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditelja u cijelosti se uvažava te se prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2023. broj Ovrv-83186/2023-4 preinačuje te se rješava:
Ovršenik I. Š. dužan je ovrhovoditelju E. M. d.o.o. naknaditi troškove postupka izravne naplate u iznosu od 132,69 eura (slovima: sto trideset dva eura i šezdeset devet centi) u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 132,69 EUR/999,75 kn kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se ovrhovoditelj zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači i usvoji zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izravne naplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Prvostupanjski sud u svom rješenju navodi da odredba članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18., 02/20., 46/20. i 47/20.; dalje: ZOPNS) propisano je da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a da će Financijska agencija taj iznos upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinom iz osnove za plaćanje, te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja, dok je odredbom članka 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 71/18.) propisano da naknadu koju je ovrhovoditelj predujmio Financijska agencija upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno s dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja kao trošak provedbe ovrhe.
6. Iz navedenih odredbi prvostupanjski sud zaključuje i da Financijska agencija predujmljeni iznos naknade, kao trošak ovrhe, upisuje u Očevidnik zajedno sa osnovom za plaćanje i naplaćuje u korist ovrhovoditelja, slijedom čega proizlazi da se ovrhovoditelj na ime troškova predujma uplaćenog Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje, namiruje u postupku izravne naplate. Iz tih razloga prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak predujma uplaćenog Financijskoj agenciji za provedbu rješenja o ovrsi podnesenog na izravnu naplatu, te je temeljem članka 14. stavak 4. OZ-a odbio prijedlog ovrhovoditelja za naknadom tih troškova. Ovakav pravni stav na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda nije pravilan.
7. Pravilno prvostupanjski sud u svojem rješenju zaključuje da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje i da će taj iznos Financijska agencija upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinom iz osnove za plaćanje i da će ovrhu u korist ovrhovoditelja provesti i za iznos naknade za provedbu osnove za plaćanje. Također pravilno prvostupanjski sud zaključuje da članak 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknade za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisuje na identičan način postupanje u odnosu na naknadu koju ovrhovoditelj predujmi Financijskoj agenciji na ime troškova provedbe ovrhe. Da je Financijska agencija provela postupak izravne naplate tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku tada bi naplatila i naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je ovrhovoditelj platio Financijskoj agenciji i u tom slučaju doista ovrhovoditelj taj iznos ne bi mogao potraživati kao trošak ovrhe na teret ovršenika. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporno, jer to utvrđuje i prvostupanjski sud, da Financijska agencija nije provela postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika već je sukladno odredbi članka 12. ZOPNS-a, zbog toga što u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje nije mogla naplatiti tražbinu od ovršenika, prestala je sa izvršavanjem te osnove za plaćanje. Po ocjeni ovoga suda u takvoj situaciji ovrhovoditelj naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je platio Financijskoj agenciji ne može na temelju svoje osnove za plaćanje naplatiti u novom postupku izravne naplate ili u ovršnom postupku na drugim predmetima ovrhe, jer u odnosu na tu naknadu koju je platio Financijskoj agenciji nije donesena nikakva odluka na temelju koje bi ovrhovoditelj mogao tražiti prisilnu naplatu tog iznosa naknade, a niti se za iznos naknade povećavao iznos u osnovi za plaćanje na temelju koje ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv ovršenika. Prema tome, po ocjeni ovoga suda u pravu je ovrhovoditelj da u toj situaciji, a sukladno odluci prvostupanjskog suda, on nikada ne bi mogao naplatiti naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je platio Financijskoj agenciji, a ta naknada je po ocjeni ovoga suda dio troška ovrhe. Prema odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Kako je trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje, koju je nesporno ovrhovoditelj platio Financijskoj agenciji, dio troškova koji su bili potrebni za ovrhu, a tu naknadu bez donošenja odgovarajuće odluke ovrhovoditelj ne bi mogao naplatiti od ovršenika, pogrešno je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja za naknadu tih troškova.
8. Radi naprijed navedenog proizlazi da je žalba ovrhovoditelja u cijelosti osnovana zbog čega je istu valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. OZ-a preinačiti prvostupanjsko rješenje i ovršeniku naložiti da ovrhovoditelju plati iznos naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,69 eura.
Koprivnica, 27. veljače 2024.
Sudac
Damir Ronić v.r.
