REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1331/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice A. B., OIB ..., zastupane po suprugu B. B., OIB ... i 2-tužitelja B. B., OIB ..., oboje iz Republike Srbije, iz D., protiv tuženika D. I., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1078/2019-2 od 9. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1981/2018-14 od 8. srpnja 2019., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1078/2019-2 od 9. siječnja 2020., i to u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1981/2018-14 od 8. srpnja 2019. tako da se žalba tužitelja i u tom dijelu odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1981/2018-14 od 8. srpnja 2019. i u odnosu na taj dio.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev 1-tužiteljice A. B. i 2-tužitelja B. B. kojim su tražili od tuženika isplatu, i to isplatu 1- tužiteljici A. B. iznosa od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2016. do isplate te iznos od 31.395,26 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2017. do isplate te isplatu 2-tužitelju B. B. iznosa od 31.106,27 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2017. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena kao osnovana pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena

a) u točki I.I. izreke u cijelosti za odbijeni zahtjev tužiteljice A. B. u iznosu od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos,

b) u točki I.II. izreke za odbijeni dio zahtjeva tužiteljice A. B. u iznosu od 3.935,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i za dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 27.459,76 kn za razdoblje od 23. siječnja 2017. do 18. lipnja 2017.,

c) u točki I.III. izreke za odbijeni dio zahtjeva 2-tužitelja B. B. u iznosu od 4.094,87 kn sa zateznom kamatom na taj iznos, kao i za dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 27.011,40 kn za razdoblje od 23. siječnja 2017. do 18. lipnja 2017., te preinačena u preostalom odbijajućem dijelu u točkama I.II. i I.III. izreke, i u točki II izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka te je suđeno: ''1.) Nalaže se tuženiku D. I. iz Z., ... da tužiteljici A. B. iz D., ..., Republika Srbija, isplati iznos od 27.459,76 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2.) Nalaže se tuženiku D. I. iz Z., ..., da tužitelju B. B. iz D., ..., Republika Srbija, isplati iznos od 27.011,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3.) Nalaže se tužiteljici A. B. iz D., ..., Republika Srbija, da tuženiku D. I. iz Z., ... na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 14.851,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4.) Nalaže se tužitelju B. B. iz D., ..., Republika Srbija, da tuženiku D. I. iz Z., ..., na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 268,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2924/2020-2 od 10. veljače 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''Da li nagrada odvjetnika, ugovorena pisanim ugovorom o zastupanju sukladno odredbi čl. 19. Zakona o odvjetništvu, koja ovisi o uspjehu u postupku isključuje naknadu za izvršene odvjetničke radnje?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda na način da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana. Tuženik i dopunjuje reviziju, u bitnom navodeći da je postavljeno pitanje važno za sve članove Hrvatske odvjetničke komore te u dopuni iznosi njena tumačenja u vezi primjene ovdje spornih odredaba.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tražbina s osnova povrata stečenog bez osnove.

9. U postupku među strankama nije bilo sporno da je tuženik, kao izabrani punomoćnik odvjetnik, zastupao tužitelje u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u predmetu Pn-1154/07, po njihovoj tužbi radi naknade štete protiv Republike Hrvatske kao tuženice, u kojem postupku je donijeta pravomoćna presuda 29. srpnja 2016. kojom je A. B. dosuđena naknada štete u iznosu od 220.000,00 kn, a tužitelju B. B. u iznosu od 230.500,00 kn, da je o troškovima parničnog postupka u tom predmetu donijeto dopunsko rješenje 23. siječnja 2017., kojim su A. B. dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 31.395,26 kn, B. B. u iznosu od 31.106,27 kn, te da je tim istim rješenjem naloženo A. B. naknaditi Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.935,50 kn, a B. B. naknaditi Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.094,87 kn. 10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tužitelji s tuženikom 4. ožujka 2016. zaključili pisane ugovore o njihovu odvjetničkom zastupanju u parničnom predmetu Pn-1154/07, kojima je ugovorena (čl. 4.) nagrada tuženiku za izvršeno zastupanje u visini od 20 % ostvarene i dosuđene naknade štete tužiteljima, a pored toga da će tuženiku pripasti i naknada parničnih troškova odvjetničkog zastupanja (u smislu Tarife) utvrđena odlukom

Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

- da je 1-tužiteljica A. B. 28. prosinca 2016. izdala tuženiku specijalnu punomoć na temelju koje je on 16. siječnja 2017. u njezino ime i za njen račun otvorio tekući račun kod P. b. d.d. R., a za potrebe naplate dosuđene joj naknade štete u predmetu Pn- 1154/07, te da je tom punomoći ovlastila tuženika i na podizanje uplaćene naknade štete na navedeni bankovni račun te zatvaranje računa,

-da je u postupku izravne naplate, na navedeni račun 1-tužiteljice A. B., s osnova dosuđene joj naknade štete u predmetu Pn-1154/07 Republika Hrvatska uplatila iznos od 229.378,53 kn,

-da je 16. veljače 2017. s navedenog računa 1-tužiteljice A. B., i s računa tuženika kod P. b. Z., na račun tužitelja B. B. u banci u Srbiji prenesen iznos od 19.000,00 EUR, iznos od 26.000,00 EUR te iznos od 5.000,00 EUR, ili sveukupno 50.000,00 EUR,

-da je 2-tužitelj B. B. 17. veljače 2017. potpisao potvrdu da mu je tuženik na ime naknade štete dosuđene njemu i njegovoj supruzi A. B., pored novčanog iznosa od 50.000,00 EUR, platio i iznos od 92.565,54 kn.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je između stranaka sklopljen pravno valjani ugovor o odvjetničkom zastupanju, odnosno da glede istog ne postoje razlozi ništetnosti jer je isti zaključen u skladu s odredbama čl. 18. st. 1. i čl. 19. st.1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 - dalje u tekstu: ZO) i Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa), da je temeljem odredbi tog ugovora tuženik, od ukupno naplaćenog iznosa (459.378,53 kn) naknade štete tužiteljima po pravomoćnoj presudi Pn-1154/07, bio ovlašten na ime nagrade za njihovo zastupanje zadržati 20%, odnosno predati im 80% navedenog iznosa ili 367.902,82 kn te da je tuženik to i učinio, čak što više, da je prijenosom na njihov račun iznosa od 50.000,00 EUR i plaćanjem iznosa od 92.565,54 kn tuženik tužiteljima isplatio i više nego što je bio dužan. Stoga je sud prvog stupnja ocijenio da nije došlo do neosnovanog prijelaza dijela imovine tužitelja u imovinu tuženika u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), slijedom čega postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim i u cijelosti ga odbija.

12. Drugostupanjski sud u dijelu potvrđuje prvostupanjsku odluku, dok u dijelu istu preinačuje ocjenjujući osnovane žalbene tvrdnje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo pri izvođenju zaključka da odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o zastupanju nije protivna zakonskim odredbama. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, pri čemu je citirao odredbe čl. 18. st. 1. i 19. st. 1. ZO te Tbr. 39. Tarife, odvjetnik, u pravilu, ima pravo obračunati i naplatiti od svoje stranke nagradu za svoj rad i to za one radnje koje je stvarno i poduzeo u zastupanju stranke koja ga je angažirala za zastupanje te u skladu s odredbama Tarife. Takav način naplate izvršenih usluga nije potrebno ugovarati niti uređivati sklapanjem pisanog ugovora o zastupanju. Stranke mogu ugovoriti i drugačiji način naplate za pružene odvjetničke usluge, razmjerno uspjehu u sporu stranke u sporu u kojem ju odvjetnik zastupa, i takav način plaćanja mora biti ugovoren u pisanoj formi u skladu s odredbom čl.19. ZO i u skladu s Tbr. 39. Tarife. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, odvjetnik nema pravo naplatiti nagradu za zastupanje istovremeno i razmjerno uspjehu njegove stranke u sporu i zasebno za svaku radnju zastupanja primjenom odredbi Tarife, tj. istovremeno i primjenom odredbe čl. 18. st.1. i odredbe čl. 19.st.1. ZO, niti je takav dvostruki način naplate izvršenih usluga zastupanja dopušteno ugovoriti ugovorom o zastupanju, a iz ugovora o odvjetničkom zastupanju koji su zaključile stranke, upravo je to ugovoreno u spornoj odredbi čl.4. Sud smatra da nakon što je tuženik zadržao dio (20%) tužiteljima dosuđene naknade štete na temelju čl. 4. st. 3. Ugovora o zastupanju, tuženik nije imao pravo, pozivom na odredbu čl. 4. st. 4. Ugovora o zastupanju, zadržati i onaj parnični trošak koji je parnični sud u navedenoj odštetnoj parnici dosudio tužiteljima.

13. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da odvjetnik nema pravo naplatiti nagradu za zastupanje istovremeno i razmjerno uspjehu njegove stranke u sporu i zasebno za svaku radnju zastupanja primjenom odredbi Tarife, jer takva kumulacija nije dopuštena.

14. Međutim, ovdje se ne radi o takvoj situaciji odnosno ne radi se o kumulaciji.

15. Naime, prema odredbi čl. 18. st. 1. ZO odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

16. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZO u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi, a takav ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku (st. 2.).

17. Tarifnim brojem 39. Tarife propisano je da odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad. Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi. Ugovor ne obvezuje sud kod dosuđivanja troška stranci koja je uspjela u sporu. U svim pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice prilikom čega nisu vezani odredbom iz Tbr. 34. 2. U imovinskopravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankom pismeno ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

18. Dakle, odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi.

19. Predmetnim Ugovorom o zastupanju ugovoreno je da ugovorne strane ugovaraju visinu nagrade za rad odvjetnika temeljem čl. 19. ZO te Tbr. 39. Tarife; ako ne bude ostvarena naknada štete odvjetnik nema pravo na nagradu i naknadu za svoj rad; da kada bude ostvarena naknada štete zbog stradavanja pokojnog V. B. a u korist A. B. i B. B., tada od ukupno ostvarene naknade štete (glavnica i pripadajuće kamate) odvjetniku D. I. pripada nagrada od 20 % vrijednosti ostvarene naknade štete (čl.4. st. 3.), a u čl. 4. st. 4. je ugovoreno da ujedno ugovorne strane ugovaraju da naknada parničnih troškova odvjetničkog zastupanja u smislu Tarife utvrđena po Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, osim onog troška koji A. i B. B. budu sami snosili (predujam, pristojbe) pripada odvjetniku D. I.

20. Prema ocjeni revizijskog suda, u primjeni odredbe čl. 19. ZO i Tbr. 39. Tarife, odvjetnik i stranka mogu zaključiti pisani ugovor o zastupanju u kojem će ugovoriti visinu nagrade u razmjeru s uspjehom u sporu te da dosuđeni trošak zastupanja kojeg sud odredi na teret protivne stranke pripada odvjetniku. Odvjetnik ima pravo naplatiti taj dosuđeni trošak samo ako je dospio na naplatu ili je pak naplaćen.

21. Obzirom je u konkretnom slučaju utvrđeno da je trošak zastupanja kojeg je sud odredio na teret protivne stranke naplaćen, to ga je tuženik osnovano zadržao.

22. Kao što je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju se ne radi o kumulaciji, već o nagradi prema uspjehu u sporu i naplati od strane suda priznatih troškova za zastupanje koje je odvjetnik odradio i koji su stranci dosuđeni. Po ocjeni revizijskog suda ovako ugovoren i dosuđeni trošak ne može se smatrati „uspjehom“ stranke već se radi o troškovima parničnog postupka koji pripadaju odvjetniku, bez obzira na ugovorenu nagradu u razmjeru s uspjehom u sporu.

23. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Nagrada odvjetnika koja je ugovorena pisanim ugovorom o zastupanju sukladno odredbi čl. 19. ZO i Tbr. 39. Tarife, koja ovisi o uspjehu u postupku, ne isključuje pravo na naknadu troškova odvjetniku za izvršene odvjetničke radnje zastupanja, koja naknada troškova je dosuđena i dospjela ili je naplaćena.

24. Stoga je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da je tuženik nepripadno zadržao iznose koji se odnose na dosuđene troškove zastupanja, čime je i pogrešno primijenio materijalno pravo. Slijedom navedenog, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju te u dijelu preinačiti pobijanu presudu, odbiti žalbu tužitelja i u tom dijelu te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.