Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-145/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog J. O. i dr. zbog kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – iskorištavanjem djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. Kaznenog zakona 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., („Narodne novine“ broj:

190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama 1. optuženog J. O. i 2. optuženog M. B. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzm-275/2011-740, od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024. u prisutnosti u javnom dijelu, putem videokonferencijske veze 1. optuženog J. O. te 2. optuženog M. B., branitelja 1. optuženika, odvjetnika N. G. i odvjetnice D. F., u zamjenu za odvjetnika M. K., te branitelja 4. optuženika odvjetnika B. M.,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog J. O., a povodom te žalbe i žalbe 4. optuženog M. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je 1. optuženi J. O. radnjama opisanim u izreci pod točkama 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. prvostupanjske presude, počinio jedno kazneno djelo iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97. u veza sa člankom 61. KZ/97., a 4. optuženi M. B. radnjama opisanim u izreci pod točkama 9., 10., 14., 15. i 16. prvostupanjske presude počinio jedno kazneno djelo iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97. u vezi sa člankom 61. KZ/97.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se:

- 1. optuženom J. O. za kazneno djelo iz članka 196. stavak 1. KZ/97. na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine za kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu KZ/11.) te kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca za kazneno djelo iz članka 195. stavak 1. KZ/97., pa se 1. optuženi J. O. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2011. do 6. veljače 2013;

- 4. optuženi M. B., na temelju članka 196. stavka 1. KZ/97, osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. veljače 2011. do 19. siječnja 2012.

III. Žalba 4. optuženog M. B. te u ostalom dijelu žalba 1. optuženog J. O. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzm-275/2011.- 740, Kzd 13/2022. od 11. veljače 2022. 1. optuženi J. O. i 4. optuženi M. B. proglašeni su krivim i to 1. optuženi J. O. da je počinio kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i to djelima opisanim pod točkama 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10., osam kaznenih djela – iskorištavanjem djece i maloljetnih osoba za pornografiju, opisana u članku 196. stavku 1. KZ/97., jedno kazneno djelo opisano u točki 2. protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju, opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11., te jedno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – podvođenjem, opisano u članku 195. stavak 1. KZ/97., a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., dok je 4. optuženi M. B. proglašen krivim da je djelima opisanim pod točkama 9., 10., 14., 15. i 16. počinio pet kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – iskorištavanjem djece i maloljetnih osoba za pornografiju, opisana u članku 196. stavku 1. KZ/97., u vezi sa člankom 60. KZ/97. 1. optuženom J. O. je za kazneno djelo iz točke 1. izreke presude, počinjeno na štetu oštećenih K. M. L. i I. K., na temelju članka 196. stavak 1. KZ/97. utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude na temelju članka 163. stavak 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a na temelju članka 196. stavak 1. KZ/97. za kaznena djela iz točke 4. izreke presude počinjeno na štetu M. G., točke 5. izreke presude počinjeno na štetu H. C., točke 6. izreke presude počinjeno na štetu L. P., točke 7. izreke presude počinjeno na štetu I. D., točke 8. izreke presude počinjeno na štetu V. K. Š., te za kazneno djelo iz točke 10. izreke presude počinjeno na štetu V. Z., utvrđene su mu kazne zatvora po jednu godinu i četiri mjeseca za svako kazneno djelo, za kazneno djelo iz točke 9. izreke presude počinjeno na štetu V. I. i K. M. L. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, na temelju članka 195. stavak 1. KZ/97. za kazneno djelo počinjeno na štetu I. D. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11. 1. optuženi J. O. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četrnaest godine i četiri mjeseca u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru u ovom predmetu od 19. veljače 2011. do 6. veljače 2013. 4. optuženom M. B. je na temelju članka 196. stavak 1. KZ/97. za kazneno djelo iz točke 9. izreke presude počinjeno na štetu V. I. i K. M. L. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a za kaznena djela iz točke 10. izreke presude počinjeno na štetu V. Z., točke 14. izreke presude počinjeno na štetu M. G., točke 15. izreke presude počinjeno na štetu I. K. i iz točke 16. izreke presude počinjeno na štetu I. D. su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po jedne godine i četiri mjeseca za svako kazneno djelo. Na temelju članka 60. KZ/97. 4. optuženi M. B. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i jedanaest mjeseci, a na temelju članka 63. KZ/97. 4. optuženom M. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru u ovom predmetu od 24. veljače 2011. do 19. siječnja 2012.

2. Na temelju članka 79. stavka 1., 3., 4. i 5. KZ/11. u vezi članka 163. stavka 4. KZ/11. od 1. optuženog J. O. oduzeti su prijenosno računalo marke „N. computer“, serijskog broja …………………., svjetlo sive i sivo plave boje, s naljepnicom I. gama, privremeno oduzeto pod točkom 1. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave zagrebačke, od 20. veljače 2011., broj ……., 1 CD, 8 DVD medija, USB stick, metalik svjetlo plave boje s natpisom S. power te oznakom kapaciteta 8 GB na kojem se nalazi privjesak s natpisom „BUG 200“, privremeno oduzeto točkama 1. i 2. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave zagrebačke od 20. veljače 2011. broj ……., memorijska kartica marke „E.“ veličine 2 GB, serijskog broja …………………….. koja se nalazila u foto aparatu marke „S.“, modela ECL 30, privremeno oduzeto pod točkom 2. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave zagrebačke od 20. veljače 2011. broj 551827, tvrdi disk S., serijskog broja …………….. privremeno oduzeto točkom 1. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave zagrebačke od 19.veljače 2011. broj ……. (nalazio se u kućištu osobnog računala NN marke i serijskog broja svjetlo sive boje), tvrdi disk S., serijskog broja ………… (u potvrdi broj …………… tip B. J. B. privremeno oduzeto točkom 1. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave zagrebačke od 26. veljače 2011. broj ……... Navedeni predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske te će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

3. Na temelju članka 452. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/29.; nastavno: ZKP/08), protiv 1. optuženog J. O. je odbijena optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i to pod točkom 3. izreke presude – spolnim odnošajem zlouporabom položaja, iz članka 191. stavak 1. KZ/97. te pod točkama 6. i 7. izreke presude dva kaznena djela upoznavanje djece s pornografijom - opisana u članku 197. stavku 1. KZ/97.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. 1. optuženi J. O. i 2. optuženi M. B. djelomično su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka i to 1. optuženi J. O. u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. troška psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, grafološkog i informatičkog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti kao i troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. na ime zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti i na teret proračunskih sredstava u iznosu koji će sud naknadno odrediti, te 4. optuženi M. B. u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. na ime informatičkog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti kao i troškova iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. na ime zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti i na teret proračunskih sredstava u iznosu koji će sud naknadno odrediti kao i 1. optuženi J. O. i 4. optuženi M. B. troškova iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. na ime putnih troškova svjedoka u iznosu koji će sud naknadno odrediti, dok su 1. optuženi J. O. i 4. optuženi M. B. dužni naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od po 50.000,00 kn (pedesettisuća kuna) svaki i troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenica po opunomoćenicima sve u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbe je pravodobno podnio 1. optuženi J. O. osobno ne navodeći iz kojih žalbenih razloga s prijedlogom da se „pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači u blažu kaznu“, putem branitelja N. G., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 4. ZKP/08.), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.) s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno podredno da 1. optuženom J. O. izrekne blažu kaznenu sankciju, te putem branitelja M. K., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., te odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08. s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu u pobijanom dijelu preinači tako da 1. optuženog J. O. oslobodi od optužbe za kaznena djela za koja je oglašen krivim i osuđen, ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće. Kako su sve tri žalbe 1. optuženika podnesene iz sadržajno istih žalbenih razloga, bit će razmatrane kao jedna žalba. Nadalje, žalbu je podnio i 4. optuženi M. B. putem branitelja B. M., odvjetnika u Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće, odnosno podredno, preinači pobijanu prvostupanjsku presudu.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženici, njihovi branitelji i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Sjednici su pristupili putem videokonferencijske veze iz Z. u G. 1. optuženi J. O., osobno 4. optuženi M. B., branitelji 1. optuženika odvjetnik N. G. i odvjetnica D. F., u zamjenu za odvjetnika M. K., te branitelj 4. optuženog odvjetnik B. M., dok nije pristupio uredno pozvani Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njegovoj odsutnosti.

9. Žalba 1. optuženog J. O. je djelomično osnovana, dok je žalba 4. optuženog M. B. neosnovana.

10. Vezano uz bitne povrede odredaba kaznenog postupka 4. optuženi M. B. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 6. ZKP/08. jer je presudu donio sud koji zbog stvarne nadležnosti nije mogao suditi u ovoj stvari i to stoga što su oštećenice odavno navršile 23. godinu života zbog čega je temeljem odredbi Zakona o sudovima za mladež prestala nadležnost Općinskog kaznenog suda u Zagrebu – Odjela za mladež za postupanje u ovom predmetu. Isticanjem ovih žalbenih navoda 4. optuženi

("Narodne

M. B. gubi iz vida odredbu članka 113. Zakona o sudovima za mladež novine" br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.) prema kojoj se odredbe tog Zakona primjenjuju na kaznenopravnu zaštitu djece, dijete je osoba koja u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršila osamnaest godina, a sudovi za mladež sude počiniteljima za kaznena djela na štetu djece, između ostalog, propisana u KZ/97. i to za kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (Glava XIV.). Dakle, za nadležnost sudova za mladež odlučna je dob žrtve u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a ne u vrijeme suđenje, kako to neosnovano nastoji sugerirati ovaj žalitelj. 11. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. 1. optuženi J. O. navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zbog čega nije primijenio odredbe o produljenom kaznenom djelu u pogledu kaznenih djela iz točaka 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. pobijane presude. S tim u vezi treba istaknuti da prvostupanjski sud nije dužan objasniti u obrazloženju presude zašto nije primijenio koju odredbu zakona već je dužan u skladu s odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08. obrazložiti zašto je primijenio određene zakonske odredbe, što je prvostupanjski sud i učinio te jasno i određeno obrazložio na temelju kojih dokaza je zaključio da su optuženici počinili terećena kaznena djela, iznoseći vrlo detaljne razloge za svoju odluku, pri tome u iznesenim razlozima ne postoji ikakva proturječnost, niti postoji ikakva proturječnost između izreke i obrazloženja presude zbog čega se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati pa da bi se moglo govoriti o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Činjenica što je prvostupanjski sud zaključio da je 1. optuženi J. O. kaznena djela iz točki 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. počinio u stjecaju, očito nalazeći da se ne radi o produljenom kaznenom djelu, predstavlja primjenu materijalnog prava tako da će se o ovom pitanju ovaj drugostupanjski sud očitovati vezano uz žalbenu osnovu pogrešne primjene kaznenog prava.

12. Nije u pravu 4. optuženi M. B. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi sa člankom 450. stavak 1. ZKP/08. jer se pobijana presuda temelji na dokazima koji uopće nisu izvedeni na raspravi, a što je protivno imperativnoj odredbi članka 450. stavak 1. ZKP/08. kojom je propisano da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. Nastavno ističe da na raspravama održanim 1. prosinca 2021. i 28. siječnja 2022. nisu pregledane snimke i fotografije pronađene na USB sticku (CD pretrage …. spisa i zapisnik o pretrazi od 7. ožujka 2011, list 1171- 1177 spisa) jer kada se usporedi vremensko trajanje snimaka pronađenih na USB sticku na kojima prvostupanjski sud temelji sporne činjenice sa vremenskim trajanjem naznačenih rasprava i radnjama koje su se provodile na tim raspravama, razvidno je da predmetne snimke i fotografije nisu fizički mogle biti pregledane. Naime, točno je da je na raspravi 1. prosinca 2021. pregledan nalaz i mišljenje informatičkog vještaka te CD pretrage kod 1. optuženika, a na raspravi 28. siječnja 2022. DVD pretrage USB sticka, na obje rasprave je bio prisutan branitelj 4. optuženika odvjetnik D. Z., u zamjeni za odvjetnika B. M., te nitko od stranaka nije imao u tom smislu primjedbe na način izvođenja dokaza i način sastavljanja zapisnika, tako da se iz sadržaja zapisnika može jedino zaključiti da je zapisnik s rasprave vjeran događanjima na raspravi i da je sastavljen lege artis, odnosno da su pregledani svi materijalni dokazi koji su navedeni u ovim zapisnicima, stoga je naznačena žalbena tvrdnja neosnovana.

13. Neosnovana je i žalbena tvrdnja 4. optuženog M. B. da je prvostupanjski sud povrijedio načelo neposrednosti koje proizlazi iz imperativne odredbe članka 450. stavak 1. ZKP/08. kada je na raspravi koja je počela iznova zbog proteka vremena i izmjene raspravnog vijeća 15. siječnja 2021. odbio prijedlog za neposrednim ispitivanjem oštećenica na raspravi, posebno kada se ima na umu da su sada u životnoj dobi između 25 i 30 godina zbog čega je promašeno pozivanje da ih zbog prirode inkriminiranih kaznenih djela i dodatne viktimizacije ne treba ispitati više od dva puta. Naime, prvostupanjski je sud, pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08., odbio dokazne prijedloge obrane oba optuženika za ponovnim ispitivanjem oštećenica u svojstvu svjedoka K. M. L., I. K., I. D., M. G., H. C., L. P., V. K. Š. V. I. i V. Z. kao nevažne. Oštećenice su ispitane tijekom istražnog postupka i na raspravi u prisutnosti optuženika i njihovih branitelja, ispitane su na sve bitne okolnosti kaznenih djela koja se stavljaju na teret ovdje optuženicima, ponovnim predlaganjem ispitivanja oštećenica, obrane optuženika nisu predložile neke nove okolnosti na koje bi trebalo ove oštećenice ispitati, a vezano uz koje okolnosti u dosadašnjem tijeku postupka nisu iskazivale, tako da je osnovano prvostupanjski sud odbio ove dokazne prijedloge, a za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Vezano uz dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka Z. R., prvostupanjski je sud na raspravi 28. siječnja 2022., na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08., odbio dokazni prijedlog 4. optuženika za ispitivanjem u svojstvu svjedoka Z. R. kao nevažan i nepotreban za odlučivanje u ovom postupku, a s obzirom na iskaz oštećene I. K. o upoznavanju sa 1. optuženim J. O., kako je dva puta bila u stanu Z. R., kako je prvi puta tamo bio prisutan i 4. optuženi M. B., a drugi puta 1. optuženi J. O. i Z. R., zatim što se poslije događalo, svojim kontaktima sa 1. optuženikom i ostalim optuženicima i kako je to sve završilo te došlo do prijave kaznenog djela. Osim toga iz izreke presude Kzm-278/2011. proizlazi kada su bila inkriminirana snimanja, dok iz preslušanih razgovora 1. i 4. optuženika proizlazi da u siječnju 2011. za kada je 4. optuženik priložio parkirnu kartu, nije bilo snimanja sa ovim oštećenicama u stanu Z. R. Istaknuti razlozi na predmetnom zapisniku su potpuno osnovani i u cijelosti ih prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Optuženicima je obrazloženo zašto određeni dokaz nije izveden, a to što obrazloženje istaknute odluke nije ponovljeno u obrazloženju pobijane presude ne znači da je počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva 4. optuženi M. B. u žalbi.

15. U pravu je 1. optuženi J. O. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. kada ga je proglasio krivim za počinjenje osam kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – iskorištavanjem djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97., a navedenih u točkama 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. izreke presude u realnom stjecaju. 4. optuženi M. B. u svojoj žalbi nije istaknuo ovaj žalbeni navodi, no ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu ovog optuženika jer je pogrešno kaznena djela za koja ga je proglasio krivim označio kao djela u stjecaju, a ne kao jedno, produljeno kazneno djelo. Naime, kaznenim djelima činjenično opisanim u točkama 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. izreke pobijane presude 1. optuženik je proglašen krivim da je u razdoblju od 2009. do veljače 2011. u cilju snimanja pornografskog sadržaja u šest navrata maloljetne osobe, a u dva navrata djecu, snimao tijekom spolnih odnosa, snimao ih u izrazito seksualiziranom ponašanju s fokusom na spolne organe, rabio tijekom snimanja razne sado-mazo rekvizite, odnosno da je djelima iz točke 1., 4., 5., 8., 9. i 10. maloljetne osobe snimio za izradbu fotografija i audiovizualnog materijala pornografskog sadržaja, a djelima iz točke 6. i 7. da je snimio dijete za izradbu fotografija i audiovizualnog materijala pornografskog sadržaja, odnosno da je počinio osam kaznenih djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97. 4. optuženi M. B. je proglašen krivim da je kaznenim djelima iz točki 9., 10., 14., 15. i 16. u razdoblju od 2009. do druge polovice 2010. maloljetne osobe snimio za izradbu fotografija i audiovizualnog materijala pornografskog sadržaja, odnosno da je počinio pet kaznenih djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97. Prvostupanjski je sud prihvatio argumentaciju državnog odvjetnika i proglasio krivim 1. optuženog J. O. za stjecaj osam kaznenih djela iz članka 196. stavak 1. KZ/97., a 4. optuženog M. B. za stjecaj pet kaznenih djela iz članka 196. stavak 1. KZ/97., propustivši imati u vidu da su sva kaznena djela počinjena u vremenskom kontinuitetu, na istim mjestima, na istovrstan način, odnosno radi se o vremenski i prostorno povezanim radnjama, da se radi o jedinstvenoj namjeri optuženika, što sve u pravnom smislu predstavlja jedinstvenu cjelinu i prema ustaljenoj sudskoj praksi ukazuje da se radi o produljenom kaznenom djelu što je omogućavala odredba članka 61. KZ/97. koja je bila na snazi u vrijeme događaja, za razliku od članka 52. stavak 1. i 2. KZ/11. koja to isključuje. Stoga je trebalo u odnosnu na ukupnu kriminalnu djelatnost, na 1. optuženog J. O. iz točki 1., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. izreke presude, a 4. optuženog M. B. iz točki 9., 10., 14., 15. i 16. izreke presude, primijeniti institut produljenog kaznenog djela iz članka 61. KZ/97. i označiti ih u odnosu na svakog od optuženika kao jedno kazneno djelo iz članka 196. stavak 1. KZ/97. jer je osudom 1. optuženog J. O. za osam kaznenih djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97., a 4. optuženog M. B. za pet kaznenih djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97., prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona na štetu oba optuženika.

16. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženi J. O. ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je upravo on vlasnik svih medija za pohranu audio i video sadržaja pronađenih u garaži M. L. Prvostupanjski je sud, a s obzirom da je M. L., optuženikov šogor, da su na USB Sticku pronađene mape naziva ……, ….., ….. ….., …., ….., …., ……, ………., ……, u kojima mapama su bile fotografije i videozapisi ovdje oštećenica u kojim snimanjima je 1. optuženi J. O. sudjelovao, što priznaje u svojoj obrani te imajući na umu iskaze oštećene K. M. L. koja je vidjela kod 1. optuženika fotografije drugih djevojaka, oštećene I. K. kojoj je 1. optuženik pokazao na svom mobitelu slike drugih djevojaka u eksplicitnim pozama, oštećene M. G. kojoj je 1. optuženik rekao da sprema fotografije za svoju privatnu kolekciju, da ih je spremio na hard disc, da je to dobro zaštićeno, a optuženici pokazivali slike i snimke djevojaka u eksplicitnim seksualnim pozama, oštećene H. C. i L. P. kojima je 1. optuženik pokazao fotografije drugih obnaženih djevojaka na kojima se vide spolovila, oštećene I. D. koju je 1. optuženik slikao golu mobitelom, a kada ga je pitala hoće li to završiti na internetu, rekao joj je da neće, da je to za njegovu privatnu kolekciju, a pokazivao joj je i fotografije golih djevojaka, a isto je rekao i pokazivao fotografije i oštećenoj V. Z., kao i snimke tajno snimljenih razgovora 1. optuženog J. O. s drugim prethodno optuženim osobama u kojem spominju snimanje fotografija, pohranu na laptop, koga su snimali te dogovaraju razmjenu snimaka, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo 1. optuženi J. O. na pronađenom laptopu kao i medijima za pohranu audio i video sadržaja pohranio dječju pornografiju te čuvao, a kako je nekim oštećenicama rekao na „dobro zaštićenom mjestu“, u garaži svog šogora M. L. Drugi dio inkriminacije iz točke 2. izreke presude, a koja se odnosi na razmjenu tri fotografije na kojima je I. D., 1. optuženi J. O. ne spori da je iste poslao D. Š.

17. Detaljnom analizom provedenih dokaza, prvenstveno iskaza oštećenih K. M. L., I. K., I. D., M. G., H. C., L. P., V. K. Š., V. I. i V. Z., snimki pronađenih na USB sticku na kojem je uočljivo kako je za svaku oštećenicu formirana posebna mapa sa njihovim snimkama, seksualne konotacije, kao i na temelju tajno snimljenih telefonskih razgovora optuženika kao i ocjene obrane optuženika, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da su oba optuženika bila svjesna dobi oštećenica, da se radi o maloljetnicama i djeci. S tim u vezi, prije svega, treba ukazati na razgovor 1. optuženog J. O. s nepoznatom ženskom osobom 31. siječnja 2011. iz kojeg proizlazi da ovaj optuženik oglašava, odnosno traži modele za snimanje i fotografiranje erotskog sadržaja i da prvo sugovornicu pita koliko ima godina, a o dobi osoba koje snimaju govori i svojim sugovornicima pa tako govori o osobi od trideset godina nazivajući je fuficom (razgovor od 13. prosinca 2010) koja nema za kruh ili u razgovoru 3. veljače 2011. govori sugovorniku, u istom postupku nekad suoptuženom D. Š., kako mu se na oglas javila neka fufica koja kaže da ima devetnaest godina, što sve ukazuje da se 1. optuženik raspitivao i sigurno znao dob osoba s kojima stupa u kontakt radi snimanje erotskog materijala. Nadalje, da su optuženici znali stvarnu dob oštećenica ukazuje i činjenica što su oštećenice bile u O. domu B., što im je bilo poznato, u kojem su mogle biti smještene samo maloljetnice ili su se oštećenice družile sa štićenicama D., pa je tako oštećena V. I. koja je bila u ovom D. dovela 1. optuženiku djevojke iz doma K. M. L., H. C., I. D.. M. G. je bila u O. domu u B., isto kao i L. P., V. Z. te V. K. Š., dok se oštećena I. K. družila s maloljetnom K. M. L.. Oštećenice su u svojim iskazima detaljno opisale kako su optuženici znali njihovu dob pa je tako oštećena K. M. L. izričito rekla da je 1. optuženi J. O. znao da je u vrijeme upoznavanja imala 16,5 godina, I. K. mu je, isto tako, rekla da ima 16,5 godina, oštećena M. G. je 1. optuženom J. O. pokazala osobnu iskaznicu kada je imala 17 godina, oštećena H. C. mu je rekla da je maloljetna, oštećena L. P. je 1. optuženiku rekla da ima 16 godina, no onda mu je oštećena I. D. rekla da ima 13, nakon čega joj je 1. optuženik to predbacio, I. D. je rekla 1. optuženom O. prilikom upoznavanja da ima 13 godina, oštećena V. K. Š. je 1. optuženom O. rekla da ima 15 godina, oštećena V. I. je 1. optuženom O. i 4. optuženom B. rekla da ima 16 godina.

18. 1. optuženi J. O. i 4. optuženi M. B. su u dobrim odnosima, što jasno proizlazi iz njihovih razgovora pa tako spominju snimljeni pornografski materijal koji je 1. optuženi O. slao 4. optuženom B., u razgovorima spominje dob oštećenica, time da mu nudi da mu pošalje i snimke „klinki... što su niže godina“, pod posebnim uvjetima, što sve ukazuje da im je poznata dob oštećenica, kao i svijest o riskantnosti posjedovanja video materijala na kojima su oštećenice „nižih godina“, odnosno maloljetnice i djeca. Osim toga, postupanje oštećenica tijekom snimanja, a kako su to opisale oštećene K. M. L., I. K., I. D., M. G., H. C., L. P., V. K. Š., V. I. i V. Z. u svojim iskazima upućuje na zaključak da se radi o djeci i maloljetnim osobama. Oštećenice su postupale po uputama 1. optuženog J. O., a kada je u snimanju sudjelovao i 4. optuženi M. B. (oštećene K. M. L., V. Z., M. G., I. K., I. D.) postupale su i po njegovim uputama. Isto je vidljivo i na snimkama koje se nalaze na USB sticku, a iz istih je vidljivo kako se radi o djevojčicama sitnog izgleda, sramežljivim što je tipično za adolescentsko ponašanje, na nekim snimkama oštećenice govore da nisu imale spolne odnose ili su imale sa svojim vršnjacima, da ne znaju što je oralni odnos, opisuju bolove tijekom spolnog odnosa, neugodno im je, opisuju kako ih je sram, plaču. Oštećena I. K. je u odnosu na kaznena djela iz točke 1. i 15. u svojem iskazu opisala kako nije znala što treba raditi, da se osjećala grozno, bila uplašena, a u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. je snimanje prekinuto jer se rasplakala. Oštećena K. M. L. se žali na bol tijekom odnosa koji je sniman, isto kao i oštećena I. K. Oštećenoj M. G. 1. optuženi O., na žaljenje zbog bolova tijekom vaginalnog odnosa koji je sniman, govori da je još mlada, da se mora proširiti, da ju muškarci moraju proširiti, dok snimkama iz prostora 4. optuženika je vidljivo da je ova oštećenica jako mlada, 4. optuženik joj tijekom oralnog spolnog odnosa govori da se ne boji. Oštećena L. P., tempore criminis trinaestogodišnja djevojčica je opisala kako se osjećala poniženom, bilo ju je sram i strah kada joj je 1. optuženi nakon spolnog odnosa urinirao po licu. Oštećene I. D., V. K. Š. i V. Z. su opisivale u iskazima kako su optuženici govorili kakav položaj prilikom snimanje treba zauzeti i u kakvim pozama trebaju biti. Kako bi ohrabrio oštećenice, da se lakše upuste u snimanje, 1. optuženi O. im je pokazivao fotografije više seksualnih odnosa njima poznatih djevojaka, kako bi stekle dojam da i druge njihove vršnjakinje „to rade“ pa da se lakše i same odluče sudjelovati u snimanjima optuženika, što također ukazuje da se radi o maloljetnicama i djeci koja su povodljiva, bez kritičnosti, spremna zbog prihvaćenosti u društvu na svašta pristati, a što je sve optuženik koristio.

19. Na temelju detaljne analize snimki prvostupanjski je sud ispravno zaključio kako je i 4. optuženi M. B. bio svjestan životne dobi oštećenih K. M. L., V. Z., M. G., I. K. i I. D. jer je zamijetio da se radi o mladim osobama, da su uplašene, ponašaju se nezrelo (smijuljenje) ili sramežljivo, a njihov način govora, neznanje i neiskustvo u spolnim odnosima, iskazano gađenje prema oralnom spolnom odnosu i ejakulatu ukazuje da se radi o maloljetnim osobama ili djeci, tako da jednom prilikom 4. optuženi M. B. odustaje od spolnih odnosa govoreći im da se ne boje, daje im upute što trebaju napraviti i koje poze zauzeti, što sve ukazuje da mu je poznata njihova životna dob. Osim toga, način ophođenja 1. optuženog O. i 4. optuženog B. također upućuje na zaključak da su znali kako su oštećenice djeca, odnosno maloljetnice pa tako, primjera radi, 1. optuženi O. oštećenoj I. K. govori da je uska, mlada, nerazrađena, da ju „milina jebati, da ima anđela ispred sebe“. 4. optuženi M. B. čak i komentira kako je oštećena I. K. uplašena, na što 1. optuženi J. O. uzvraća da što ima bit uplašena. U odnosu na oštećenu M. G. 1. optuženi J. O. je izričito, što je vidljivo u videu, rekao da se radi o klinki od 15 godina, a kada se oštećenica skida i govori kako joj je neugodno, bed, da to nikada nije radila, ovaj optuženik uzvraća da uvijek mora doći prvi put, da je „vidio sisica“ više nego što može zamisliti, da zna kako izgledaju „sisice“ od 16 godina, govori joj da je mlada, da se mora proširiti. S obzirom na ovako utvrđene činjenice, odnosno postojanje svijesti 4. optuženog M. B. o stvarnoj dobi oštećenica, nije bilo potrebno provoditi vještačenje odgovarajuće struke, prijedlog je obrane 4. optuženika po vještaku sudske medicine i medicinskom vještaku pedijatru koji bi pregledom snimaka iznijeli svoj nalaz i mišljenje je li 4. optuženik temeljem izgleda, ponašanja, govora, načina i ostalih karakteristika oštećenica morao znati da se ne radi o punoljetnim osobama jer je prvostupanjski sud detaljnom analizom ponašanja oštećenica, njihovih iskaza, snimljenog materijala zaključio da se radi o maloljetnim osobama i djeci što je optuženicima sigurno bilo poznato.

20. Nadalje, treba istaći da je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako je 4. optuženi M. B. ostvario obilježje terećenog kaznenog djela „snimio za izradbu fotografije i audiovizualni materijal“ jer je dio snimaka sam učinio, u nekim je snimkama kamera stajala na stalku i snimala što radi, dok je dio snimaka učinio 1. optuženi J. O., u dogovoru s 4. optuženim M. B.

21. Osporavajući odluku o kazni 1. optuženi J. O. je istaknuo da je prvostupanjski sud pravilno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je odlikovani sudionik Domovinskog rata kao i besprijekornu dvadesetogodišnju službu kao djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotno njegove obiteljske prilike, posebno skrb o bratu koji boluje o autizma i boravi u domu, kao i o polubratu te o u međuvremenu preminuloj majci, te posljedice predmetnih događaja koje su pogodile optuženika i pored sporne kaznene sankcije, kao što je gubitak radnog mjesta netom prije stjecanja uvjeta za mirovinu te posljedični gubitak bilo kakvih prihoda i sredstava za život. U odnosu na otegotne okolnosti, ističe da je niska životna dob oštećenica dvostruko vrednovana i kao element kaznenog djela i kao otegotna okolnost, dok utjecaj kaznenih djela na životni razvoj oštećenica nije utvrđen. Nadalje, istaknuo je da činjenica ranije osuđivanosti 1. optuženog J. O. se ne može cijeniti kao otegotna okolnost jer je tempore criminis bio neosuđivana osoba, a u odnosu na kaznenu sankciju Županijskog suda u Velikoj Gorici istaknuo je da se radi o događajima koji su po stavu obrane trebali biti obuhvaćeni jednim jedinstvenim kaznenim postupkom, a činjenica što to nije učinjeno, ne može predstavljati štetne posljedice za optuženika u ovom postupku.

22. 4. optuženi M. B. u dijelu žalbe kojim pobija odluku o kazni istaknuo je da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotno cijenio da su kaznena djela počinjen na štetu oštećenica koje su bile ranjive po više osnova jer iz dokazne građe nesporno proizlazi da su oštećenice dobrovoljno pristale na predmetna snimanja i za to bile plaćene, da su u više navrata imale spolne odnose sa optuženicima za novac, a što implicira da su se bavile prostitucijom. Pogrešno mu je kao otegotno cijenjena i okolnost što je poricao počinjenje kaznenih djela koja su predmet optužbe jer se mogao braniti na način koji je za njega najpovoljniji, a to se ne može cijeniti kao otegotno. S tim u vezi smatra da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da 4. optuženik nije pokazao niti minimum osjećaja odgovornosti za počinjeno niti žaljenja i kajanja kada je odlučio poricati kazneno djelo. Nadalje, napominje da je optuženik u životnoj dobi od 69 godina, od počinjenja predmetnih kaznenih djela je prošlo skoro 15 godina pa se svrha izricanja kaznenih sankcija, kako glede specijalne tako i generalne prevencije mogla ostvariti i djelomičnom uvjetnom osudom, s time da neuvjetovani dio kazne zatvora bude izrečen u trajanju koje je 4. optuženik proveo u istražnom zatvoru.

23. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. u odnosu na 1. optuženog Jadranka Olujića, odnosno iz članka 56. KZ/97. u odnosu na 2. optuženog M. B., bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako 1. optuženom J. O. kao olakotno cijenio da ima ukupno 29 godina radnog staža, od toga oko 20 godina u policiji, da je za vrijeme rada u policijskoj službi dobivao pohvale i najbolje ocjene za svoj rad i predano obavljao svoju dužnost, ima složene i teške obiteljske prilike jer se više članova njegove obitelji s kojima je živio u zajedničkom kućanstvu psihijatrijski liječio, brat boluje od autizma i živi kod kuće u vrlo teškim prilikama i bez skrbi druge osobe, polubrat se nalazi u domu, a ranije je optuženik o njima skrbio i pomagao im. Nadalje, prvostupanjski je sud cijenio pri odmjeravanju kazne i činjenicu da je kazneni postupak izazvao niz nepovoljnih posljedica za optuženika, a to je gubitak posla, otkaz, zatim nedostatak radnog staža za mirovinu, nedostatak prihoda, sudjelovanje u Domovinskom ratu i odlikovanje u ratu, poremećaje ličnosti i seksualnosti koji nisu utjecali na ubrojivost tempore criminis, trebalo bi ih liječiti jer postoji rizik za daljnje vršenje istovrsnih djela.

24. Prvostupanjski je sud u odnosu na oba optuženika kao olakotno cijenio neosuđivanost za kaznena djela osim za djela koja su usko vezana za predmet ovog postupka iz presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzm 5/2011. od 11. veljače 2014. Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski je sud imao u vidu i nisku dob oštećenica u dobi od 13 do 17 godina, njihove složene obiteljske prilike, neke nisu imale roditelje, roditelji su bili ovisnici, ili su imale loše odnose s roditeljima, većina je bila smještena u O. dom B. ili P. iz različitih razloga, imale su poremećaje u ponašanju i njihovo ponašanje je nezrelo, rizično i ugrožavajuće u prvom redu za njih same, a posljedice djela mogu značajno utjecati na daljnji život i razvoj oštećenica kako budu sazrijevale jer se već godinu ili dvije od događaja, pri drugom ispitivanju vidjelo da postaju svjesne što su radile, da se toga srame, a to saznanje kako sazrijevaju loše doživljavaju i shvaćaju da se ne radi o normalnoj seksualnoj aktivnosti u toj dobi s odraslim muškim osobama i još snimanju tih odnosa, a što su činile zbog svoje situacije, nisu imale financijskih sredstava za uzdržavanje, bile su bez nadzora, a psihički nedovoljno zrele procijeniti štetnost i rizičnost takvog ponašanja, te činjenicu da posljedice ovakvih radnji i seksualnih delikata mogu žrtve dostići i nakon niza godina od događaja te mnoge dovode i do psihičkih tegoba kako i puno težih posljedica zbog toga što se ne mogu nositi s onim što su radile i osjećajem krivnje da su one pogrešno postupile. Kao otegotno obojici optuženika je prvostupanjski sud cijenio nekritičan stav prema svom postupanju i tijekom cijelog postupka nisu pokazali niti minimum osjećaja odgovornosti za počinjeno niti žaljenja i kajanja, već su činili sve kako bi sebe oslobodili kaznene odgovornosti, a za same žrtve, nezrele i izuzetno mlade osobe, nisu imali niti pokazali bilo kakvo suosjećanje ili osjećaj odgovornosti ili žaljenje.

25. Protivno žalbenim navodima 1. optuženog J. O., prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri cijenio njegove obiteljske i socijalne prilike. Prijašnji optuženikov život u vidu sudjelovanja u Domovinskom ratu i rada u državnoj službi, prema ocjeni ovog suda, ne treba posebno cijeniti kao olakotnu okolnost jer je za očekivati da osobe koje su sudjelovanjem u Domovinskom ratu omogućile mlađim generacijama odrastanje i sazrijevanje u mirnodopskim uvjetima, a svjesni u ratu pretrpljenog, u tome ustraju, ne samo radeći u državnoj službi, već i ne čineći kaznena djela na štetu maloljetnika i djece. Vezano uz gubitak radnog mjesta treba istaći da je do istog došlo isključivo postupanjem optuženika, a ne uslijed nekih vanjskih razloga, neizazvanih krivnjom optuženika. Nije u pravu niti kada tvrdi da je životna doba oštećenica dvostruko vrednovana, da je vrednovana kao element kaznenog djela i kao otegotna okolnost. Prvostupanjski je sud vrlo jasno objasnio zašto smatra da je kao otegotno trebalo cijeniti životnu dob oštećenica i to zbog teških uvjeta odrastanja u disfunkcionalnim obiteljima, u pravilu bez adekvatne roditeljske podrške u odrastanju i posljedica koje rano upuštanje u spolne odnose na inkriminirani način može ostaviti na psihu žrtava u odrasloj životnoj dobi. U odnosu na osuđivanost 1. optuženog J. O. prvostupanjski je sud posebno naglasio da je osuđivan vezano uz istovrsne događaje i u odnosu na iste oštećenice kao u ovom postupku tako da je dao primjerena značaj dosadašnjoj osuđivanosti ovog optuženika. Stav optuženika da su oštećenice dobile novac za predmetna snimanja, odnosno da su plaćene za inkriminirana snimanja, ne opravdava njihovo postupanje, upravo su optuženici kao zrele osobe trebale znati što za maloljetnice i djecu znači tinejdžersko seksualiziranje, kakve posljedice može izazvati i u odnosu na to imati kritičan stav. Optuženicima je bilo poznato da se radi o djeci i maloljetnicama bez adekvatne roditeljske skrbi, bez nužnih sredstava za život, socijalno ugroženima, neke od njih već s teretom kaznenih postupaka, što su činjenjem kaznenih djela koristili za vlastite užitke, bez ikakvog kritičnog stava prema svom postupanju tako da je prvostupanjski osnovano kao otegotno cijenio njihov odnos prema žrtvama i počinjenom kaznenim djelima.

26. Imajući na umu da istaknute okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne, kao i da je za kazneno djelo iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, iskazanu upornost i kriminalnu količinu pri počinjenju ovog kaznenog djela, odnosno da je 1. optuženi J. O. u okviru produljenog djela u osam navrata počinio osam istovrsnih kaznenih djela, dva na štetu djece, a šest na štetu maloljetnih osoba, ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 196. stavak 1. KZ/97. 1. optuženom J. O. utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet godina. Kazne zatvora u trajanju tri godine za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/97. te kaznenog djela podvođenja iz članka 195. stavak 1. KZ/97. u trajanju jedne godine i dva mjeseca primjerene su svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud. 27. S obzirom na ukupnost kaznenih djela zbog kojih je 1. optuženi J. O. proglašen krivim, a što se očituje u činjenici da 1. optuženi J. O. odgovara za tri istovrsna djela, s istim zaštitnim objektom, protiv spolnog ćudoređa, da je u sastavu jednog produljenog kaznenog djela iz članka 196. stavak 1. KZ/97. osam istovrsnih radnji sa svim bitnim elementima ovog kaznenog djela, da je osim ovih kaznenih djela 1. optuženik proglašen krivim pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici zbog počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. KZ/11. u istom razdoblju u odnosu na oštećene I. D. i L. P. kao i osobnost optuženika, posebno da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskih vještaka B. M. i S. C. te psihologinje J. Z. proizlazi da su kod optuženika utvrđeni poremećaji ličnosti u smislu narcističkih i sizotipnih elemenata te seksualnosti usmjeren na prakticiranje sadomazo oblika seksa koji poremećaji nisu utjecali na ubrojivost optuženika, ali bi se trebali liječiti psihijatrijski i psihoterapijskim tretmanima, ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. 1. optuženog J. O. osudio na kaznu zatvora u trajanju osam godina i šest mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. veljače 2011. do 6. veljače 2013.

28. U odnosu na 2. optuženog M. B., a prihvaćajući sve istaknute okolnosti iz članka 56. KZ/97. te imajući u vidu da ovaj optuženik sada odgovara za jedno kazneno djelo iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavak 1. KZ/97., kao i iskazanu kriminalnu količinu, odnosno da je na istovrstan način počinio pet kaznenih djela s obilježjima jednog, produljenog kaznenog djela te propisanu kaznu za ovo kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud je 2. optuženog M. B. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. veljače 2011. do 19. siječnja 2012.

29. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora 1. optuženom J. O., jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju osam godina i šest mjeseci, kao i kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na koju je osuđen 4. optuženi M. B. primjerene su svim okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, prijašnjem životu optuženika, njihovim osobnim i obiteljskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela.

30. Žaleći se na odluku o troškovima kaznenog postupka 4. optuženi M. B. je naveo da je lošeg imovinskog stanja, s mjesečnom mirovinom u iznosu od 930,00 kuna pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati (trinaestogodišnje kćeri), stoga je predložio da ga sud oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud s obzirom na materijalne prilike ovog optuženika, odnosno činjenicu da ima imovinu i mirovinu, zaključio da može platiti paušalnu svotu, dok ga je oslobodio obveze naknade ostalih troškova iz članka 145. stavak 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti. Prema odredbi članka 148. stavak 6. ZKP/08. ako se naknadno utvrdi da optuženik ne može platiti paušalnu svotu, predsjednik vijeća ga može posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, time da treba naglasiti da prema istaknutoj zakonskoj odredbi se optuženik može osloboditi obveze naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točke 1.-6. ZKP/08., ali ne i troškova iz članka 145. stavak 8. ZKP/08. tako da nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika je optuženik koji je proglašen krivim dužan platiti i ne postoji zakonska mogućnost oslobođenja od ovih troškova.

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu kao pod točkom I. izreke, te u skladu s tim preinačio odluku o kaznama (točka II. izreke), a u ostalom dijelu žalba 1. optuženog J. O., te u cijelosti žalba 4. optuženog M. B. su u skladu s odredbom članka 482. ZKP/08. odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka III. izreke).

U Zagrebu 27. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte