Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-89/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Đ. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-4/2024. od 15. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Đ. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Đ. K., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 4. listopada 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Đ. K. po branitelju, odvjetniku M. N. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud povodom žalbe ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenog Đ. K. te da ga pusti na slobodu, odnosno da istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu ili mjerom opreza zabranom približavanja određenoj osobi.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. K., a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kao i podataka u spisu, a tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.
5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni Đ. K. počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje i pravnoj kvalifikaciji djela u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava opći uvjet za određivanje istražnog zatvora ističući da je postupao u nužnoj obrani.
6. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao jedine mjere kojom se u konkretnom slučaju, za sada, može postići svrha istražnog zatvora.
6.1. Naime, kada se analizira težina, način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, iskazana upornost i kriminalna volja kao i činjenica da se okrivljenik tempore criminis nalazio u pijanom stanju s koncentracijom od 2,36 promila alkohola u krvi, dok iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik osoba s poremećajem ličnosti disocijalnog tipa uz jasnu ovisnost o alkoholu te afekt srdžbe i bijesa usmjeren prema oštećeniku uz visoku razinu opasnosti da bi u budućnosti mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo pa kada se svemu navedenom pridoda da je višestruko prekršajno kažnjavan i to zbog, prekršaja protiv javnog reda i mira te nasilja u obitelji iz čega proizlazi da je njegovo ponašanje progrediralo iz prekršajnopravne u kaznenopravnu sferu, a prema vlastitom kazivanju u prošlosti je bio osuđen zbog, kaznenog djela ubojstva na kaznu zatvora u trajanju od devet godina koju kaznu je i izdržao (iako iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik neosuđivana osoba), i po ocjeni drugostupanjskog suda, kod okrivljenika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer žalbom predložene mjere opreza u konkretnom slučaju ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.
6.2. Naime, protivno žalbenim prigovorima, upravo konkretni slučaj predstavlja iznimku sadržanu u odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se istražni zatvor može odrediti protiv osobe koja je navršila 70 godina jer se svrha istražnog zatvora ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
7. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
