Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-207/2024-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku S. N. P., odvjetniku u S., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici K. R. M., odvjetnici u Z., po generalnoj punomoći Su-938/15, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4804/2022-7 od 9. studenog 2023., 27. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe tužitelje kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4804/2022-7 od 9. studenog 2023. u točkama I, II i III izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je prijedlog (tužitelja) za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, točkom II izreke odbačena je tužba (tužitelja) od 9. rujna 2022. kao nepravovremena dok je točkom III izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 248,85 eur[1] /1.875,00 kn.
2. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz točke III, kao neosnovan.
3. Protiv tog rješenja u točkama I, II i III izreke žalbe je podnio tužitelj po punomoćniku i osobno. Obje žalbe su pravovremene, te tužitelj pobija rješenje iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2039/2018-75 od 23. svibnja 2022., kao ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 10. studenog 2021. broj Ovr- 2039/2018 nedopuštenom, zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, dalje OZ) a zbog kojeg je izjavio žalbu nakon proteka roka.
7. Sud je utvrdio da je citirano rješenje ovršnog suda dostavljeno punomoćniku ovdje tužitelja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava u smislu odredbe čl. 143c st. 1. ZPP-a i to 2. lipnja 2022., da punomoćnik tužitelja to rješenje nije preuzeo u roku od 15 dana od dana dostave pismena u siguran elektronički poštanski pretinac, te da stoga na temelju odredbe čl. 143c st. 5. ZPP-a dostava obavljena istekom 15 dana od kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, odnosno 18. lipnja 2022. Sud je dalje utvrdio da je to rješenje postalo pravomoćno budući da punomoćnik tužitelja – ovršenika, kao ni punomoćnica tuženika – ovrhovoditelja nisu podnijeli žalbe protiv tog rješenja.
8. Dalje je utvrdio da je punomoćnik tužitelja 9. rujna 2022. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka od 15 dana za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te istovremeno podnio i tužbu, da punomoćnik tužitelja u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje navodi da je dana 6. rujna 2022. uvidom u spisu ovršnog postupka utvrdio da mu je izvršena dostava elektroničkom poštom koju nije zaprimio, da se smatra da je dostava izvršena 18. lipnja 2022., te naveo da je početkom lipnja 2022. preležao gripu te u to vrijeme nije bio sposoban za rad u uredu, niti za kompjuterom, te se dogodio propust u primanju pismena što je saznao tek uvidom u spis ovršnog postupka.
9. Sud je dalje utvrdio da se punomoćnica tuženika prijedlogu za povrat usprotivila, navodeći da se ne radi o opravdanom razlogu punomoćnika tužitelja za propuštanje, da je ista predložila da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbije kao neosnovan, a budući da je rok od 15 dana određen rješenjem ovršnog suda u kojem tužitelj kao ovršenik treba podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, prekluzivne naravi, zbog čega smatra da tužbu tužitelja treba odbaciti.
10. Sud je nakon održanog ročišta te nakon pribavljanja spisa ovršnog postupka i uvidom u taj spis, pritom cijeneći odredbe čl. 117. st. 1., čl. 118. st. 1. i st. 2. ZPP-a ocijenio da prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije osnovan uz obrazloženje da punomoćnik tužitelja ničim nije dokazao (odgovarajućom medicinskom dokumentacijom) navode iz prijedloga za povrat za prijašnje stanje te zaključio da punomoćnik tužitelja nije iz opravdanih razloga propustio rok za podnošenje tužbe.
11. Ocjenjujući nadalje da je rok od 15 dana u kojem je ovršni sud uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ-a, prekluzivne naravi, tužbu tužitelja je odbacio kao nepravovremenu, primjenom čl. 282. ZPP-a dok je primjenom odredbi čl. 155. st. 1., čl. 122a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 248,85 eur/1.875,00 kn.
12. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.
13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tužitelj ističe u žalbi, jer rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi rješenja su u skladu sa stanjem u spisu, te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
14. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, zatim je, pravilno odbacio tužbu tužitelja kao nepravovremenu te je zakonito odlučio o naknadi parničnog troška.
15. Tužitelj u žalbi navodi da je sud nezakonito odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan "upuštajući se u ulogu medicinara" navodeći da je punomoćnik radi gripe "morao zatražiti liječniku pomoć". Navodi da u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri odvjetnika nikada radi gripe nije tražio liječničku pomoć.
16. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer je, punomoćnik tužitelja, koji je u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje naveo da je počekom lipnja 2022. preležao gripu i da u to vrijeme nije bio sposoban za rad u uredu niti za kompjuterom, bio dužan dokazati da je zbog opravdanih razloga-bolesti propustio rok od 15 dana u kojem je sukladno citiranom rješenju ovršnog suda bio dužan podnijeti tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema tome, suprotno žalbenim navodima sud se, budući da tužitelj sudu nije dostavio bilo kakvu medicinsku dokumentaciju nije mogao niti upuštati u ulogu "medicinara", već se radi o tome da je punomoćnik tužitelja propustio odgovarajućim dokazima dokazati da je rok za podnošenje tužbe propustio iz opravdanih razloga, sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZPP-a.
17. Ovo pogotovo u situaciji kada je i punomoćnik tužitelja u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje naveo da je dostava citiranog rješenja ovršnog suda izvršena 18. lipnja 2022. sukladno odredbi čl. 143c st. 5. ZPP-a, istekom 15 dana od kada je to rješenje punomoćniku tužitelja dostavljeno u siguran elektronički poštanski pretinac, a što je ovršni sud učinio 2. lipnja 2022.
18. Osim toga prema stanju spisa ovršnog postupka citirano rješenje ovršnog suda od 23. svibnja 2022. postalo je pravomoćno 27. lipnja 2022. te je rok od 15 dana u kojem je tužitelj trebao podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom istekao 14. srpnja 2022. pa okolnost da je punomoćnik tužitelja tek 6. rujna 2022. nakon izvršenog uvida u spis utvrdio stanje u spisu ni u kom slučaju ne opravdava takvo postupanje punomoćnika tužitelja, te se radi o neopravdanom razlogu za propuštanje.
19. Svi ostali žalbeni navodi koje iznosi punomoćnik tužitelja i tužitelj osobno u žalbi, o nezakonitosti rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2039/2018 od 10. studenog 2022. kojim je određena nastavna ovrha na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja za promjenu predmeta ovrhe nisu od utjecaja za drugačije odlučivanje o žalbama jer to, u ovom slučaju kada je sud prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje pravilno odbio kao neosnovan, te pravilno odbacio kao nepravovremenu tužbu tužitelja od 9. rujna 2022. ne dolazi u obzir.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je rok od 15 dana određen rješenjem ovršnog suda u kojem je tužitelj upućen pokrenuti parnice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ-a, je prekluzivne naravi (tako i u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-461/05 i broj Rev- 386/2017), pa budući da nije sporno da tužitelj u navedenom prekluzivnom roku, računajući od pravomoćnosti rješenja ovršnog suda o upućivanju na parnicu prvostupanjski sud je pravilno pozivom na odredbu čl. 282. st. 1. ZPP-a tužbu tužitelja odbacio kao nepravovremenu.
20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koji je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku.
21. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
22. Prvostupanjsko rješenje u točki IV izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 27. veljače 2024.
Sudac
Duško Abramović v.r.
