REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1021/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačko društvo Srndać, Hreljin, Hreljin 174, OIB: 03523139412, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele Janjanin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele Janjanin i Adrijane Jovanović u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1286/20-2 od 23. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-320/18- 38 od 3. siječnja 2020., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženik isplati iznos od 2.865,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. kolovoza 2015. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku isplati iznos od 19.206,84 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2015. do isplate (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 11.943,30 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2020. do isplate (toč. III.).
Rješenjem suda prvoga stupnja prihvaćeno je sudjelovanje Adriatic osiguranja d.d. kao umješača na strani tužitelja u ovom predmetu.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-508/22-2 od 9. veljače 2022. tužitelju je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Koji se kriteriji odgovornosti primjenjuju na štete nastale od motornog vozila u pogonu na divljači u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 75/09), dakle nakon 8. srpnja 2009.?“
4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tužitelj je pravodobno podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
5. Tužitelj u reviziji ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Rev-1103/21, ali i nekim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Predlaže se da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji, uz obvezu tuženika da tužitelju nadoknadi troškove postupka.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija tužitelja nije osnovana.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a usvojio protutužbeni zahtjev tuženika. Kod toga je izraženo shvaćanje da je vozilo u pokretu opasna stvar, ali da je i divljač na cesti opasna stvar. U konkurenciji dviju opasnih stvari kao mogućih uzročnika štete potrebno je utvrditi koja je tih stvari bila onaj neposredni uzrok štete, odnosno onaj uzrok koji je u najvećoj mjeri utjecao na nastanak štetne posljedice. Vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik u ovom postupku dokazao da bi do izbjegavanja udara u srnjaka moglo doći jedino u slučaju da je vozač kontinuirano vozio brzinom od 42 km/h, što u uvjetima dopuštene brzine od 90 km/h nije za očekivati, usprkos postavljenom znaku „divljač na cesti“. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da vozač vozila nije doprinio ni na koji način nastanku štetnog događaja. Radi toga je zaključak da je za prometnu nezgodu odgovoran tužitelj u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
9. Drugostupanjski sud je prihvatio navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Naime, na temelju provedenih dokaza, prije svega provedenog vještačenja, proizlazi da vozilo osigurano kod tuženika nije bilo neposredan uzrok štete u smislu odredbe čl. 1063. ZOO, radi čega ne postoji niti odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj potražuje – štetu zbog gubitka divljači.
10. U predmetu Rev-1103/21-2 od 6. listopada 2021. bilo je postavljeno identično pravno pitanje. Odgovor na postavljeno pitanje je da imalac opasne stvari koji je eventualno počinio štetu, štetnom radnjom – naletom za divljač odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1064. do 1067. ZOO, te se imalac može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO.
11. U konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da na strani osiguranika tuženika postoje ekskulpacijski razlozi, radi čega je zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen. Naime, utvrđenje je nižestupanjskih sudova da je osiguranik tuženika vozilo dozvoljenom brzinom od 55 km/h, da je na spornom dijelu gdje se dogodio nalet na divljač dozvoljena brzina kretanja vozila od 90 km/h, kao i da je osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na divljač da je vozio brzinom od 42 km/h. U takvoj situaciji gdje se osiguranik tužitelja kretao brzinom znatnom manjom od dozvoljene, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tuženik uspio dokazati ekskulpacijski razlog u smislu čl. 1067. ZOO. Stoga je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je za štetu u konkretnom slučaju odgovoran upravo tužitelj, a ne tuženik.
12. Slijedom navedenog revizija nije osnovana, pa je istu valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: 9-30864-2331b
Kontrolni broj: 0c635-11b9f-1b599
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
