REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 294/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, iz J., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u V., protiv tuženice O. b. H. d.d. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku u O., radi utvrđenja i ispate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2014/2022-3 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-584/19-40 od 4. studenoga 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 5.660,44 kn / 751,43 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose; toč.

II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 14.476,62 kn / 1.921,41 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je toč. III. izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 12.937,50 kn / 1.717,10 EUR-a, dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.737,50 kn.

2. Drugostupanjskom odlukom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je toč. I. i II. izreke presude prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je dijelom toč. III. izreke presude naloženo tuženici da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 12.937,50 kn / 1.717,10 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, potvrđena je prvostupanjska presuda. U toč. II. izreke drugostupanjske odluke djelomično je preinačena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je dijelom toč. III. izreke presude tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, na način da je tuženici nalaženo da tužitelju nadoknadi daljnje parnične troškove (pored pravomoćno dosuđenih troškova u iznosu od 12.937,50 kn / 1.717,10 EUR-a kao u dijelu točke III. izreke prvostupanjske presude) u iznosu od 612,50 kuna / 82,95 EUR-a, dok je za preostale troškove u iznosu od 3,125,00 kuna / 414,75 EUR-a zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. U toč. III. izreke nije priznat tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu tuženika.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2401/2023-2 od 5. rujna 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2014/2022-3 od 11. siječnja 2023., u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem: Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, kao i je li sud pogrešno primijenio institut stjecanja bez osnove kada je zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezao da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojim je tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope, na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka za računovodstvo i financije. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

11. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju bilo bi neosnovano utvrđene iznose preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog tečajne razlike CHF, u odnosu na koje tuženica nije postavila zahtjev ili prigovor prijeboja, s obzirom da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka postavljenih u postupku (čl. 2. ZPP) pa o navodnom potraživanju tuženice ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj s pravilno utvrđenom tražbinom tužitelja.

12. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

13. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

15. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

16. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

17. U ovom konkretnom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 14. ove presude.

18. Iako nije pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova (...da tužitelj od tuženice, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio, tj. primio je samo isplaćeni iznos kredita, te da stoga, tuženica, koja nije niti potrošač, na temelju citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlaštena tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa...), u konkretnom slučaju suđeno je sukladno shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., jer u ovom postupku u odnosu na potraživanje tuženice, tuženica nije na određen način istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija), odnosno nije podnijela protutužbu, već je tuženica samo istaknula prigovor upravljen na visinu iznosa kojeg tužiteljica ima pravo na ime stjecanja bez osnove.

19. Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženo u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-677/2023-2 od 13. veljače 2024.).

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.