REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-583/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. b. d.d., S., OIB: ..., kojeg zastupa R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. P. d.o.o., Z., protiv tuženika A. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2442/19-3 od 5. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-45/18-38 od 2. srpnja 2018., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice A. H. iz Z., poslovni broj Ovrv-550/07 od 2. srpnja 2007., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 58.932,38 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 37.983,83 kuna tekućim od 14. srpnja 2005. do isplate, dok je u stavku II. izreke navedeni platni nalog ukinut u djelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.597,96 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2005. do isplate. Prema stavku III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.439,00 kuna, dok je u stavku IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog u stavku III. izreke.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, dok je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2583/2020-2 od 15. prosinca 2020. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Radi li se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u situaciji kad tužitelj tijekom parnice, pored novčanog zahtjeva navedenog u tužbi, naknadno postavi i drugi novčani tužbeni zahtjev koji se temelji na djelomično različitoj činjeničnoj osnovi, s prijedlogom da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan?"

4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP). Predlaže sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijane presude odnosno ukinuti u cijelosti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa od 58.932,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na temelju mjenice.

9. Pobijajući drugostupanjsku presudu tuženik između ostalog smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP i da je pogrešno primijenjena odredba materijalnog prava iz čl. 188. st. 2. ZPP.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj tijekom postupka preinačio tužbu podneskom od 18. svibnja 2018.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave predložio donošenje rješenja o ovrsi i nalaganje ovršenicima na temelju vlastite mjenice izdane 23. prosinca 1997. isplatu iznosa od 64.530,34 kune sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je nakon provedenog financijskog vještačenja vještak izradio dvije varijante nalaza i mišljenja sukladno kojem dugovanju je po kreditu osigurano predmetnom mjenicom i to:

"1. Ako je predmetni kredit u stranoj valuti do dana plaćanja (devizna obveza), po predmetnom kreditu je na dan dospijeća na naplatu, odnosno sa 13. srpnja 2005. ukupno nepodmireno 7.147,29 eura, odnosno kunska protuvrijednost iznosa o 52.236,29 kuna i to

4.985,49 eura = 36.436,68 kuna na ime nepodmirenih anuiteta,

46.88 eura = 342,62 kune na ime troškova opomena i

2.114,92 eura = 15.456,99 kuna na ime zatezne kamate obračunate do 13. srpnja 2005.

2. Ako je predmetni kredit u domaćoj valuti, po predmetnom kreditu je na dan dospijeća mjenice na naplatu, odnosno sa 13. srpnja 2005. ukupno nepodmireno 59.277,26 kuna i to:

37.983,83 kune na ime nepodmirenih anuiteta

344.88 kuna na ime troškova opomena

20.948,55 kuna na ime zatezne kamate obračunate do 13. srpnja 2005.",

- da je podneskom od 18. svibnja 2018. (list 188. spisa) tužitelj nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka specificirao tužbeni zahtjev sukladno varijantama izračuna vještaka na način da je pod točkom 1. zatražio održavanje na snazi platnog naloga za iznos od 37.983,33 na ime glavnice zajedno sa zateznom kamatom i 20.948,55 kuna na ime dospjele kamate,

- te pod točkom 2. podredno održavanje na snazi platnog naloga za iznos od 36.436,68 kuna na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom i 15.456,99 na dospjele zatezne kamate.

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 550/07 od 2. srpnja 2007. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 58.932,38 kuna sa zakonskom zateznom kamatom dok je isti ukinut u dijelu za iznos od 5.597,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. U odnosu na podnesak od 18. svibnja 2018. prvostupanjski sud zaključuje da je navedenim podneskom tužitelj postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

13. Drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika ocjenjuje da je djelomično učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u odnosu na pravnu kvalifikaciju mjenične obveze tuženika i svojstvu u kojem je tuženik potpisao mjenicu na kojoj tužitelj temelji potraživanja pa kako postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju sporne mjenice i same mjenice odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu otklanjajući navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP.

13.1. Drugostupanjski sud pogrešnim ocjenjuje zaključak prvostupanjskog suda o postavljanju eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva zbog toga što smatra da je tim podneskom (od 18. svibnja 2018.) nakon provedenog financijskog vještačenja koje je vještak izradio u dvije varijante tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu sa te dvije varijante koje se razlikuje samo u utvrđenoj visini potraživanja, pa ocjenjuje da time nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg, ali niti do isticanja drugog zahtjeva uz postojeći pa niti do eventualne kumulacije tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP.

14. Dakle, tuženik smatra da je pobijana drugostupanjska presuda nezakonita u dijelu kojim je drugostupanjski sud odlučio da podneskom od 18. svibnja 2018. tužitelj nije preinačio tužbu niti je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (iako u reviziji tuženik govori o alternativnom tužbenom zahtjevu a takav zahtjev tužitelj nije niti postavio).

15. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

15.1. Iz odredbe čl. 188. st. 2. ZPP proizlazi da tužitelj može tražiti odlučivanje o dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknutih u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati tek ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Tumačenjem a contrario navedene odredbe proizlazi da ako je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev o slijedećem zahtjevu ne može odlučivati.

16. Naime, u ovom postupku tužitelj svoj zahtjev temelji na mjenici koju je izdao tuženika kao trasant 23. prosinca 1997. i to kao osiguranje obveze iz Ugovora o kreditu br. 500-16-110396-4/11 od 23. prosinca 1997., koji ugovor je sklopljen između Dalmatinske banke d.d. (pravnog prednika tužitelja) i N. Š. kao korisnika kredita i glavnog dužnika, dok je tuženik isti ugovor potpisao kao jedan od jamaca, odnosno kao jamac-platac. Kredit osiguran predmetnog mjenicom odobren je u iznosu 52.935,39 kuna preračunato u njemačke marke po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, što predstavlja obvezu korisnika kredita iz sklopljenog ugovora o kreditu.

17. Vještak je izradio dvije varijante obračuna visine potraživanja tužitelja prema tuženiku na temelju sklopljenog ugovora o kreditu 23. prosinca 1997. i to kada je obveza po kreditu u stranoj valuti do dana plaćanja, i kada je obveza po kreditu u domaćoj valuti do dana plaćanja.

17.1. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi uzimaju da se radi o obvezi u domaćoj valuti uz valutnu klauzulu pa je prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka sukladno kojem dugovanje po kreditu osiguranom predmetnom mjenicom koju je izdao tuženik i jamčio za njezinu isplatu iznosi 59.227,26 kuna, od čega tužitelj konačno uređenim zahtjevom potražuje iznos od 37.983,83 kune neplaćenih anuiteta i 20.948,55 kuna neplaćene dospjele zatezne kamate. To je ujedno i prvi i glavni postavljeni zahtjev tužitelja.

18. Kod eventualne kumulacije tužbenog zahtjeva tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (tako i ovaj sud u Rev 103/02 od 27. listopada 2004.).

19. Tužitelj je imao mogućnost izbora pri redoslijedu isticanja ova dva zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP. Kada je tužitelj izabrao da sud kao o prvo postavljenom zahtjevu odluči održavanjem na snazi platnog naloga za iznosa od 58.233,83 kune i sud je o tom zahtjevu odlučio, tada je postalo bespredmetno raspravljanje o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu na isplatu iznosa od 36.436,68 kuna na ime glavnice i 15.456,99 kuna na ime dospjele zatezne kamate.

19.1. Imajući u vidu da je prvopostavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj tražio održavanje na snazi platnog naloga u situaciji kada se on temelji na isplati iz ugovora o kreditu u kunama sa valutnom klauzulom, a da drugim eventualno kumuliranim zahtjevom traži isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu u kunama tada odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"U konkretnom slučaju radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP u situaciji kada tužitelj tijekom parnice, pored novčanog zahtjeva navedenog u tužbi, naknadno postavi drugi novčani tužbeni zahtjev koji se temelji na djelomično različitoj činjeničnoj osnovi s prijedlogom da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan."

20. U konkretnom predmetu, u situaciji kada je tužitelj izabrao da sud odluči o prvom (glavnom) postavljenom tužbenom zahtjevu i kada je sud o tom zahtjevu odlučio na način da ga je u cijelosti prihvatio tada je postalo bespredmetno raspravljanje o drugom eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu. Prihvaćanjem prvog tužbenog zahtjeva parnica prestaje teći i u pogledu eventualno istaknutih zahtjeva.

21. U takvoj procesnoj situaciji kada su nižestupanjski sudovi postupili na navedeni način (iako je drugostupanjski sud izrazio pogrešno shvaćanje da tužitelj podneskom od 18. svibnja 2018. nije preinačio tužbu) to njihovim postupanjem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 188. st. 2. i čl. 191. st. 1. ZPP.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 27. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.